Uvjetna oplodnja

rsz_oplodnja1

Za liberale nedovoljno napredan, a za konzervativce preliberalan. Malo je koji zakon u Hrvatskoj izazvao toliko napada sa različitih strana, uz apsolutno suprotstavljena mišljenja, kao onaj o medicinski pomognutoj oplodnji. Zakon je izglasan u srpnju 2012. godine, kao rezultat višemjesečnog rada Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju. Bio je to vjerojatno najvažniji zakon u mandatu bivšeg ministra zdravlja Rajka Ostojića koji je u predizbornoj kampanji najavio hitnu promjenu restriktivnog „Milinovićevog zakona“ o oplodnji. I doista, nakon što je Kukuriku koalicija u prosincu 2011. uvjerljivo pobijedila na parlamentarnim izborima, novi ministar ekspresno je krenuo u promjene. Već krajem prosinca iste godine, samo tjedan dana nakon konstituiranja sedmog saziva Sabora, Ostojić je razriješio predsjednicu i članove Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju.

U travnju sljedeće godine Vlada je prihvatila prijedlog novog Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji (MPO) i uputila ga u redovitu saborsku proceduru. Za razliku od restriktivnih zakonskih rješenja HDZ-ove vlade koja su, kako je Ostojić isticao tijekom predizborne kampanje, vratila Hrvatsku u 19. stoljeće, novi Zakon trebao je biti u skladu sa standardima europske udruge za humanu reprodukciju. Ostojić je najavio kako će se novi zakon odnositi na liječenje neplodnosti žena i parova i da će se njime odrediti uvjeti za ostvarivanje prava na MPO, vrste postupaka MPO-a te prava, obveze i odgovornosti svih sudionika u tom postupku. „Radi se o kompleksnom zakonu koji otvara niz etičkih, bioetičkih, pravnih, socioloških, kulturoloških, pa i civilizacijskih pitanja, tako da će se o tome sigurno nastaviti polemike“, izjavio je Ostojić nakon što je Vlada, na žalost onih koji su se nadali hitnom postupku, ipak uputila zakon u redovitu saborsku proceduru.

Ostojić je bio u pravu. U narednim mjesecima nastavljena je žestoka rasprava o zakonu koja je još jednom otkrila apsolutnu podjelu u društvu kad je riječ o etičkim i bioetičkim pitanjima. Trakavica je okončana 13. srpnja 2012. godine kad je s 88 glasova „za“ (vladajuća koalicija, Hrvatski laburisti, SDSS i nacionalne manjine), 45 „protiv“ (HDZ i HSSB) i dva „suzdržana“ Sabor usvojio novi Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji. Za jedne je to bio važan iskorak države u društvo modernih i naprednih zemalja, dok je za druge taj petak 13. ostao zapamćen kao crni dan u povijesti Hrvatske.

„Petak 13. srpnja 2012. crni je dan za Hrvatsku jer je politika dirnula dostojanstvo ljudskog života prihvaćanjem Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Sloboda kao nova religija ne može pomoći, nego samo odmoći čovjeku jer zanemaruje činjenicu da se čovjek ne može igrati Boga bez obzira na svu razinu znanosti i napretka. Medicinski pomognuta oplodnja dira upravo u takve odnose, a pobačaj je zločin. Zbog svih tih događaja koji uznemiruju pozvani su i znanstvenici i svi vjernici da svojim javnim istupima stanu u zaštitu ljudskog i Božjeg dostojanstva“, izjavio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit msgr. dr. Marin Srakić. Potpredsjednik HDZ-a Damir Jelić usporedio je novi zakon, ni viši ni manje, nego s Jasenovcem i Bleiburgom. „Novi zakon o umjetnoj oplodnji najveća je tragedija hrvatskog naroda nakon Jasenovca i Beliburga. Ovaj zakon se također može staviti u razinu najvećih hrvatskih tragedija, a on je još podmukliji jer nikada nećemo znati koliko je ljudskih života uništeno“, izjavio je Jelić.

Tomislav Karamarko, prvi čovjek HDZ-a, izjavio je pak kako Jelić uopće nije pretjerao kada je novi zakon usporedio s Jasenovcem i Bleiburgom. Kazao je da HDZ ima istovjetne stavove s crkvom i da će svi oni koji će ići na to da zakon o pomognutoj oplodnji ne prođe, odnosno da ga se jednog dana ruši, imati njihovu potporu.

U Saboru je tog 13. srpnja bilo više nego napeto. Bivši ministar zdravstva Darko Milinović, u čijem je mandatu usvojen konzervativan i restriktivan Zakon o medicinskoj oplodnji, izjavio je kako je Hrvatska demokratska zajednica protiv zamrzavanja zametaka. „Nemate hrabrosti reći što sa živim bićima nakon pet godina i da nakon pet godina puštate živo biće da umre“, poručio je Milinović ministru zdravlja Rajku Ostojiću. Uz to je kazao kako je njegova stranka protiv toga da žena bez muškog partnera ima pravo na MPO jer time krši pravo djeteta da živi i odrasta uz oca. Tomislav Karamarko, prvi čovjek HDZ-a, izjavio je pak kako Jelić uopće nije pretjerao kada je novi zakon usporedio s Jasenovcem i Bleiburgom. Kazao je da HDZ ima istovjetne stavove s crkvom i da će svi oni koji će ići na to da zakon o pomognutoj oplodnji ne prođe, odnosno da ga se jednog dana ruši, imati njihovu potporu.

Mogućnost zamrzavanje zametaka bilo je potpuno neprihvatljivo oporbi koja je zametke smatrala živim bićima. No, i neki drugi dijelovi novog zakona bili su im sporni pa je tako Dinko Burić, u ime HDSSB-a, upozorio kako zakon otvara mogućnost da se postupcima MPO-a podvrgnu, dakle dobiju dijete, i istospolni parovi. Ta opcija bila je za HDSSB „neprihvatljiva i neprirodna“.

No, bez obzira na strah HDSSB-a, a vjerojatno i HDZ-a, koliko god novi Ostojićev zakon bio liberalniji i moderniji od prethodnog, ta mogućnost zakonski nije postojala. Naime, Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji jest prilično diskriminatoran i žene iz istospolnih parova nemaju pravo na MPO. Bez obzira što je Ostojić tvrdio kako „načelo pravednosti ukida diskriminaciju parova i žena koji su dosad morali prije postupka MPO-a prolaziti ponekad vrlo mučnu proceduru pravnog i psihološkog savjetovanja, a načelo dostupnosti omogućuje svima zainteresiranima liječenje u Hrvatskoj“, lezbijka kojoj je dijagnosticirana neplodnost nema pravo na MPO ukoliko prizna da je u istospolnoj zajednici.

U članku 11. jasno stoji kako u trenutku unošenja spolnih stanica ili zametaka u tijelo žene, mora postojati jasno regulirana bračna ili izvanbračna zajednica, što se dokazuje vjenčanim listom ili izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika. Da ne bi bilo zabune zakon jasno definira izvanbračnu zajednicu kao zajednicu koju čine žena i muškarac koji ne žive u braku, u drugoj izvanbračnoj zajednici ili istospolnoj zajednici.

Da stvar bude još zanimljivija zakon iz 2012. godine daje pravo na MPO i poslovno sposobnim ženama koje ne žive u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici. Dakle, žena kojoj je dijagnosticirana neplodnost može ići na umjetnu oplodnju u bilo kojem slučaju osim onda kad je u istospolnoj vezi. Teoretski, ovaj članak zakona mogle bi iskoristiti i lezbijke koje se liječe od neplodnosti, no to bi automatski podrazumijevalo skrivanje eventualne veze s drugom ženom. U tom pogledu, HDSSB-ov zastupnik Burić bio je u pravu kad je rekao da zakon otvara mogućnost da se MPO-u podvrgnu istospolni parovi, no malo je vjerojatno kako je to bio pakleni plan Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju.

Svoje razočaranje novim zakonom iskazali su liberalni zastupnici Hrvatske narodne stranke koja je predložila amandman da se u Zakon o MPO-u uključe i istospolne zajednice. No, ministarstvo zdravlja nije ga prihvatilo uz objašnjenje kako je riječ o zakonu koji liječi neplodnost. HNS-ov zastupnik Igor Kolman izjavio je tada kako se nada da će se posebnim zakonom u skoroj budućnosti riješiti ovo pitanje.

Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, ističe kako je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola organski zakon i kao takav je po svojoj snazi viši pravni akt od Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.

Doista, pitanje je i riješeno 2014. godine Zakonom o životnom partnerstvu. Prema članku 68. tog zakona, „Životno partnerstvo ima ista prava i obveze kao i bračna zajednica glede bilo koje zakonom ili podzakonskim propisom propisane obveze, prava ili povlastice, koja se odnosi na obvezno zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu“. Uz to, „zabranjeno je nepovoljnije postupanje prema životnom partnerstvu glede obveza, prava ili povlastica, koje se odnose na zdravstveno osiguranje i zdravstvenu zaštitu od onog koje je pruženo bračnim zajednicama“.

„U Hrvatskoj je medicinski pomognuta oplodnja metoda kojom se liječi neplodnost, dakle zdravstvena usluga. Ako ćemo gledati Zakon o životnom partnerstvu koji je organski zakon i koji je iznad svih ostalih regularnih zakona, pa tako i Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, istospolni parovi ne bi smjeli biti diskriminirani niti u slučaju medicinski pomognute oplodnje“, izjavio je za queer.hr Marko Jurčić, programski koordinator udruge Zagreb Pride. S njim se, načelno, slaže i Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. Ona, također, ističe kako je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola organski zakon i kao takav je po svojoj snazi viši pravni akt od Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji.

No, je li to baš tako? Mogu li se lezbijke koje liječe neplodnost doista pozvati na Zakon o životnom partnerstvu i započeti postupak umjetne oplodnje? Teško je reći. Razgovarajući s nekolicinom LGBT aktivista i liječnika, čini se kako dosad niti jedna lezbijka u Hrvatskoj nije pokušala ostvariti to pravo.

„I dalje je otvoreno pitanje ograničavanja pristupa medicinski pomognutoj oplodnji u slučaju ako lezbijka koja se odlučila na postupak ovlaštenoj osobi odnosno zdravstvenoj ustanovi da do znanja da živi u registriranom partnerstvu osoba istog spola. Do sada nismo zaprimali pritužbe vezano za provedbu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji, pa nam nije poznata procedura zdravstvenih ustanova u takvim slučajevima“, izjavila je za queer.hr Višnja Ljubičić.

U razgovoru s jednim od najuglednijih hrvatskih ginekologa koji se svakodnevno bavi umjetnom oplodnjom, saznali smo kako se doktori striktno drže Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji. „Rekao bi joj da po zakonu u Hrvatskoj to nije dozvoljeno“, kazao nam je ugledni ginekolog na pitanje što bi učinio da mu u ordinaciju uđe djevojka kojoj je dijagnosticirana neplodnost i otvoreno prizna da je lezbijka te da želi ići na umjetnu oplodnju. „Ako bi se pozvala na Zakon o životnom partnerstvu, rekao bi joj da se taj zakon kosi sa Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji i uputio ju na odvjetnike da se obračuna s hrvatskom državom“, izjavio je ginekolog koji je pristao na razgovor uz uvjet da ne objavimo njegovo ime. „To nije moj problem niti ima veze s mojim svjetonazorom. Moj postupak ne može započeti dok mi pacijentica ne donese vjenčani list ili izjavu o životu u izvanbračnoj zajednici s heteroseksualnim partnerom ovjerenu kod javnog bilježnika“, objasnio je. Država je, kaže, pokušala začepiti dvije rupe s jednim čepom. S jedne strane otvorili su mogućnost istospolnim parovima da postanu roditelji, ali im s druge strane to isto brane. Doktori se pak, kaže, nalaze u nezgodnoj situaciji, između čekića i nakovnja. „Ako napravimo postupak dignut će se katolička većina, ako odbijemo bunit će se manjina“, izjavio je doktor ali i dodao kako se ti parovi obično mogu snaći i donijeti potpisanu izjavu o životu u izvanbračnoj zajednici a svoju spolnu orijentaciju ili pravu vezu prešute.

„Ako bi se pozvala na Zakon o životnom partnerstvu, rekao bi joj da se taj zakon kosi sa Zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji i uputio ju na odvjetnike da se obračuna s hrvatskom državom“, izjavio je ugledni hrvatski ginekolog

Čini se, dakle, kako lezbijke mogu ostvariti pravo na MPO samo ako odluče svjesno lagati o sebi i svojoj vezi. U Ministarstvu zdravstva smatraju da se trenutni zakon uklapa u svjetonazore velike većine u našem društvu. Iako kažu da je Zakon o MPO-u vrlo dobar, novi ministar zdravlja Dario Nakić smatra da ga treba mijenjati. Baš kao i Rajko Ostojić, tako je i Nakić niti dva mjeseca nakon preuzimanja dužnosti raspustio predsjednika i dio članova Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju. Za novog predsjednika Nacionalnog povjerenstva imenovan je Velimir Šimunić, jedan od najpoznatijih hrvatskih stručnjaka za liječenje neplodnosti. Ministar Nakić objasnio je za queer.hr zbog čega je došlo do promjena u povjerenstvu. „Dio članova povjerenstva te njezin predsjednik su promijenjeni jer se raniji saziv pokazao neučinkovit. Razlozi takve odluke su rijetko održavani sastanci i nagomilani neriješeni problemi i upiti od strane prijašnjeg saziva Nacionalnog povjerenstva za medicinski pomognutu oplodnju“, stoji u odgovoru Ministarstva zdravlja. „Stava smo kako je važeći zakon vrlo dobar ali ga zbog napretka društva i pojave novih tehnologija treba korigirati i nadopuniti. Pri tome se misli na određene nejasnoće i nedorečenosti na koje ukazuje struka i slijedom kojih bi ih trebalo preciznije pojasniti. Svakako napominjemo kako temeljne odrednice Zakona o MPO ne treba mijenjati“.

O kojim se točno nejasnoćama i nedorečenostima radi nije rečeno. Kako god bilo, promjene se spremaju. Kakve? E za to, valja čekati i pažljivo promatrati.

Tekst je objavljen uz potporu Ministarstva kulture koje je financiralo Program ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima

Leave a Reply