ZLOČIN I… KAZNA?

blast

“Zatvor nije za kažnjavanje, mi ljude dovodimo u bolje stanje”, objasnio je u jednom razgovoru Nils Öberg, šef švedskog zatvorskog sustava, “najliberalnijeg” primjera rehabilitacije kriminalaca u ovom dijelu razvijenog svijeta. Tzv. skandinavski model poznat je kao model koji, kako lijepo artikulira i Nils, ne kažnjava, već rehabilitira. Model u kojem zatvorske ćelije izgledaju kao hotelske sobe, a kriminalci nisu u njima da bi se uklonili iz društva i lupali po glavi zbog nereda koji su ostavili za sobom, već da bi se brže-bolje reintegrirali u društvo kao osobe koje nered ponoviti neće.

Kažu da funkcionira. Na sjeveru Europe.

Ameri su opet druga krajnost. Naravno, stvari se razlikuju od države do države unutar federalnog sustava SAD-a, no kada je čak i Kalifornija donijela zakon znan kao “tri-pizdarije-gotov-si”, drugi spektar pretjerivanja vodio je ljude na doživotnu robiju zbog jointa ili krađe žvakaćih na benzinskoj. Zakoni koji rade više sranja nego sranje koje pokušavaju spriječiti nisu zakoni, nego problem.

S obje strane krajnosti.

Hrvatska je, svjetski poznata po svom uzornom zakonodavstvu i efikasnom pravosuđu, kao negdje između te dvije euro-američke krajnosti, ali svakako bliže švedskom modelu, samo bez rehabilitacije. Kod nas ubiješ čovjeka pa dobiješ nekoliko godina da na miru, u društvu kolega i stručnjaka, naučiš kako da ga, kad izađeš, sljedeći put ubiješ bez da te odmah uhvate. Ili, recimo, mrtav pijan, bahat i višestruko kažnjavan u centru Zagreba pobiješ nekoliko ljudi automobilom, a sve što te nakon te kombinacije alkohola, ubojstva i bahatosti čeka jest 3 do 12 godina zatvora. Jer ne može više. Mi smo zemlja liberalizma i tradicije kršćanske humanosti te oprosta. Jel.

Tako za kombo otmice, pljačke banke i ubojstva policajca u Hrvatskoj počinitelj dobije manje od 30 godina – nema tu doživotne ili smrtne kazne, a ne, uopće nije bitno je li na vlasti tzv. ljevica ili tzv. desnica, sustav kažnjavanja ostaje isti. Osim ako nije u pitanju marihuana, naravno. Sjećamo se, o sjećamo, da je prošli HDZ – onaj za koji smo mislili da je njegova najgora inkarnacija, dok se nije pojavila nova – klince odlučio slati na 2 godine zatvora za joint, jer svi znamo da je pušenje biljke koja liječi rak i čini da glazba zvuči bolje zločin ravan otmici. Ili ubojstvu.

I onda se ljudi pitaju zašto 70 posto sveučilišno obrazovanih mladih Hrvata danas želi pobjeći glavom bez obzira?

Kao pravni stručnjak par excellence, doktor za pedagogiju i socijalni rad, vidim ga u kombinaciji skandinavskog i američkog modela; smrtna kazna ne dolazi u obzir, naravno, ne samo zbog moralnog paradoksa u kojem država koja zabranjuje ubijanje ujedno i ubija, već i zato što je za mnoge najgore jednostavno easy way out, previše blaga kazna.

U posljednjih nekoliko mjeseci, radeći TV projekt s krim-policijom i predanim detektivima na terenu, naučio sam puno. O tome koliko je oko nas neizlječivih, rođenih kriminalaca, ubojica, pljačkaša i silovatelja. Ljudi koje nikakav zatvor ne može promijeniti. Smeća koje se smije u lice žrtvama i policajcima, šećući slobodno prije negoli se leš joj ohladio. Pravo je čudo da nema više osveta i vigilante akcija, ali stvarno.

Rješenje?

Kao pravni stručnjak par excellence, doktor za pedagogiju i socijalni rad, vidim ga u kombinaciji skandinavskog i američkog modela; smrtna kazna ne dolazi u obzir, naravno, ne samo zbog moralnog paradoksa u kojem država koja zabranjuje ubijanje ujedno i ubija, već i zato što je za mnoge najgore jednostavno easy way out, previše blaga kazna. Psihopatu koji je cijeloj obitelji pucao u usta nakon što je silovao dijete i psa strah od nekoliko dana uoči egzekucije neće značiti ništa.

Kad malo proputujete hrvatskom stvarnošću, sve više sumnjate u Nilsa Öberga, a sve više poželite da se pojavi netko kao Joe Arpaio (minus totalno ludilo i rasizam), koji će one kojima je to “najpotrebnije” zatvarati u kaveze (noću) onda kada ih s braćadaltonovskom kuglom oko noge neće tjerati da tucaju kamen za društveno koristan rad (danju). Pa tako do kraja života, laganini.

Jer ideja liberalizma nije biti liberalan prema neprijateljima liberalizma – sloboda svima, osim neprijateljima slobode, kaže stara slobodarska pa eto, kako svaki punkt ima kontrapunkt, tako oni koji krajnje ne poštuju tuđu imovinsku i egzistencijalističku slobodu zaslužuju upravo istu stvar: apsolutno pomanjkanje poštovanja i život u krletci do njegovog samog kraja, s mogućnošću rehabilitacije u zagrobnom životu.

Leave a Reply