Selektivni vid i sluh

satr

Kada je prije manje od dva tjedna vijest o gašenju Montiranog procesa došla u medije, dobar dio promatrača, bez obzira na njihov načelni stav o samoj emisiji, osjetio je potrebu izraziti svoje nezadovoljstvo i gađenje vrlo transparentnim načinom HRT-ovog razračunavanja s ljudima i projektima bivše uprave. Koliko god ne treba pretjerivati s kvalitetom navedenog showa i nazivanjem Montiranog procesa vrhunskom političkom satirom, činjenica je da je emisija uveseljavala jedan dio gledatelja. Jedini trenutak u kojem je to iole podsjećalo na vrhunsku satiru, jest trenutak u kojem problematiziraju degutantnu ulogu koju je sadašnji pomoćnik turizma Robert Pauletić odigrao u još degutantnijem Slobodnom tjedniku. Svi oni koji smatraju kako je bilo riječ o popriličnoj jeftinoj satiri i humoru „na prvu loptu“, možda dijelom i jesu u pravu. Međutim, Montirani proces nije ni imao tu ambiciju. Oni su htjeli nasmijavati ljude u prime time terminu, što znači nasmijavati čitave obitelji, a ne isključivo intelektualce mlađe generacije, koji zahtijevaju iznimno elaboriranu satiru i vrhunski humor.

Dakle, kao što je na početku napisano, ako ostavimo kvalitetu emisije po strani, način na koji je emisija ukinuta je ono što ostavlja gorak okus u ustima. Okriviti takvu emisiju za „raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti“ spada u klasičan loš vic. Osim što je izveo otkazivanje emisije na krajnje neprofesionalan način (informirajući medije o otkazivanju emisije, ali ne i ekipu News Bara), HRT je postavio i „all-time low“ prozivajući njihove tvorce za antisemitizam. Naime, u emisiji koju nećemo vidjeti, Montirani proces poigrao se sa antisemitskom izjavom Ante Kovačevića, nekadašnjeg saborskog zastupnika koji je žene smjestio isključivo na madrac, a sada članom vladajućeg HSP-AS-a, koji je na konferenciji stranke rekao kako „Židovi mogu uništiti svijet“. News Barovci su u navedenoj emisiji prikazujući dimnjačara kao antisemitskog ustašu zapravo ismijali antisemitizam i naglasili važnost doprinosa Židova svjetskoj znanosti i umjetnosti. Uz to, u samom prilogu su uključili i komentar predstavnika židovske zajednice u Hrvatskoj, Ognjena Krausa. Naravno, postoji mogućnost da je ekipa News Bara izvršila vrhunsku antisemitsku diverziju i uzela komentar najvišeg predstavnika židovske zajednice kako bi istu napala. Možda su zločesti News Barovci zapravo okorjeli antisemiti, koji su to vješto prikrivali dok su ismijavali (na inteligentan ili neinteligentan način, manje je bitno) sve pojavne oblike glasne fašizacije hrvatskog društva. Stvarno je moguće, ali nije baš vjerojatno.

Zašto bi HRT, kao čuvar „hrvatskog nacionalnog interesa, hrvatskog identiteta i kulture“, kako je to novi v.d. ravnatelj Siniša Kovačić sam rekao prilikom preuzimanja dužnosti, negativno reagirao na upotrebu „za dom spremni“, kada ni sami predstavnici najviših državnih institucija – koje je HRT dužan štititi po Kovačiću – poput potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša ne vide ništa loše u uzvikivanju istog po ulicama Zagreba.

Ali ono što je nešto vjerojatnije i gotovo sasvim moguće je to da se HRT koristi dobrim starim hrvatskim izvoznim proizvodom – licemjerjem. Naime HRT brine za osjećaje Židova i sankcionira antisemitizam na razini scenarija jedne satirične emisije, pokazujući rad svojeg iznimno dobro podešenog radara na i najmanji oblik vjersko-nacionalne netrpeljivosti, ali isto tako ne čuje povike „Za dom spremni“ na nogometnoj utakmici Hrvatske i Izraela. Jednostavno komentator utakmice nije čuo povike, kao i povike „mi smo ustaše“ te, s obzirom da ništa problematično nije čuo, iste navijače je i pohvalio. Valjda je netko u HDZ-u procijenio kako se nije za zezati sa Židovima i njihovim osjećajima kada u istome stvarno i sudjeluju neki Židovi, a pogotovo ne kada se ista šala koristi kako bi se povijesno najveći hrvatski antisemiti Ustaše (za što Jasenovac služi kao numerički najjasniji pokazatelj) izvrgnuli ruglu kao takvi. Kada se viče „za dom spremni“, nema potrebe za učitavanjem antisemitizma, jer se time „samo bodre vlastiti igrače“ i „budi zajedništvo“ te se ne ismijavaju ni ustaše, ti „heroji i šehidi“, kako bi to rekao student povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, dotični Zlatko Hasanbegović. Pogotovo nema smisla za reakcijom HRT-a kada se ni sami Židovi, koji su bili prisutni na utakmici (izraelska reprezentacija i predstavnici veleposlanstva Izraela), nisu bunili. Nema smisla da HRT bdije nad Židovima kada ni premijer Tihomir Orešković – i sam poznavatelj židovskih sentimenata kao bivši menadžer izraelske kompanije Teva (da one, koja je dovršila likvidaciju Plive) – ni predsjednica Kolinda Grabar Kitarović – koja također razumije židovske sentimente padanja ničice po podovima Yad Vashema – nisu čuli što se vikalo. Ako izraelska veleposlanstvo nije čulo ustaške pokliče – koje novi HRT neće nužno smatrati antisemitskim – tko je HRT da tvrdi drugačije i uzima u obzir izjave samog Krausa i Sanje Tabaković Zoričić, stručnjakinje za pitanja Holokausta, koji su tvrdili kako je riječ o skandalu i kako je ovo samo dio atmosfere u kojoj nastupa totalna rehabilitacija i relativizacija samog ustaškog pokreta. Zašto bi HRT postupio drugačije, kada su već ranije praktički proglasili Krausa suučesnikom udruženog antisemitskog zločinačkog pokreta (samomrzeći Židov). Zašto bi HRT, kao čuvar „hrvatskog nacionalnog interesa, hrvatskog identiteta i kulture“, kako je to novi v.d. ravnatelj Siniša Kovačić sam rekao prilikom preuzimanja dužnosti, negativno reagirao na upotrebu „za dom spremni“, kada ni sami predstavnici najviših državnih institucija – koje je HRT dužan štititi po Kovačiću – poput potpredsjednika Sabora Ivana Tepeša ne vide ništa loše u uzvikivanju istog po ulicama Zagreba.

S obzirom na toliko jake filosemitske sentimente HRT, s izraženim razumijevanjem antisemitizma, očekujemo od HRT-a poseban program tijekom Hanuke, Roš Hašana i Jom Kipura. Također, bilo bi zanimljivo vidjeti na novom HRT3 više dokumentaraca o Holokaustu ili makar o ustaškoj ulozi u istom. Ili bi u duhu ispravljanja strukturnog, tradicionalnog i ukorijenjenog antisemitizma HRT mogao osvijetliti (lustrirati) ulogu katoličke crkve tijekom NDH i fra Grge Tuškana kao utemeljitelja hrvatskog antisemitizma. Mogao bi se tako HRT pozabaviti načinom na koji je otac domovine Franjo Tuđman nespretno rekao kako „je sretan što mu žena nije ni Židovka ni Srpkinja“ ili kako je zakonskim akrobacijama došao do otete židovske imovine na atraktivnoj zagrebačkoj lokaciji. Sve bi to HRT mogao i trebao poduzeti u svojoj filosemitskoj, reci „ne“ antisemitizmu, kampanji.

Međutim, neće li biti vjerojatnije da je HRT svoj filosemitizam preuzeo od Kovačićevog prijatelja iz HNIP-a, Velimira Bujanca, koji je svoj filosemitizam iskazao još ranih 90-ih, „before it was cool“, tako što je stavio nacističku svastiku oko ruke. Nije li HRT bliže prosvjetiteljskim navadama osobe osuđene za plaćanje prostitutke pomoću kokaina, koja jasno izražava svoje simpatije za radikalnu desnicu i ustaški pokret. Bujančeva tužba News Bara, čime želi dokazati da oni pod okriljem satire vrijeđaju i ponižavaju svoje političke neistomišljenike, samo je dodatna potvrda kako su HRT i Bujanec, ili HNIP i Bujanec, na istoj liniji. Jesu li čelni ljudi HNIP-a preuzeli HRT ili su oni zapravo oduvijek gajili, što otvoreno, što prikriveno, svoje stavove.

Upravo zato treba dići svoj glas protiv totalitarnih metoda prije nego veće zlo dođe. Neće se otvarati koncentracijski logori, neće se baš ubijati ljudi po ulicama, ali je dovoljno da se stvori potpuno odvojeno društva (ili društva) koja će tako odvojeno, segregirano, egzistirati. Dovoljno je da se suzbije sloboda misli, riječi i medija, koji bi po definiciji trebali prenositi bitne informacije za građane.

Sve ovo jasno upućuje u kakvom vremenu živimo u Hrvatskoj i kakva će se sredstva koristiti kako bi se suzbila sloboda govora, svaka kritička misao, satira i, ako baš hoćete, smijeh. Totalitarni mentalni sklopovi ne vole se šaliti sa ozbiljnim stvarima, a nema ozbiljnije šale nego šale s ustašama. Zbog toga će ti totalitarni sklopovi uzeti isto to oružje kako bi ga okrenuli protiv svih koji žele imalo te slobode. Upravo zato treba dići svoj glas protiv totalitarnih metoda prije nego veće zlo dođe. Neće se otvarati koncentracijski logori, neće se baš ubijati ljudi po ulicama, ali je dovoljno da se stvori potpuno odvojeno društva (ili društva) koja će tako odvojeno, segregirano, egzistirati. Dovoljno je da se suzbije sloboda misli, riječi i medija, koji bi po definiciji trebali prenositi bitne informacije za građane. Dovoljno je da se svaki potencijal kritičke misli suspendira, masa otupi i zaglupi, umota u baršunaste zastave kupljene u Konzumu i pošalje na golemo stratište neoliberalnog tržišta, koje ti jednom rukom maše mnogobrojnim katalozima koje predstavlja kao slobodu izbora, dok ti drugom rukom reže zdravstvene kartice, ukida besplatno školstvo i dokida kulturu. Novi totalitarni umovi ne trebaju plinske komore, kame i streljačke vodove. Oni trebaju naše umove, kako bi ih vječno zatočili u bespućima gluposti, banalnosti i trivijalnosti, kako blagajnica u Konzumu ili uredsko piskaralo u Agrokoru ne bi slučajno pomislili kako imaju nešto zajedničko s blagajnicom u srbijanskoj Idei ili činovniku u srbijanskoj Delti. Jer jednom kada se dokine svaka kritika i satira, humor i ismijavanje, jednooki proroci (čitaj: mediokriteti) postat će kraljevi u kraljevstvu slijepih. Zbog toga, voljeli li Montirani proces ili ne, išao li vam na živce Boris Dežulović ili ne, smatrali li Novosti Feralovim siročem ili ne, pregrizite to govno koje vas stalno tjera na političku i aktivističku apstinenciju i dođite na Zrinjevac u petak i recite glasno i jasno: ne hvala, mislim, dakle postojim.

Leave a Reply