Montirana cenzura

satira

Ne zna se točno tko ga je napisao, da li Viktor Ivančić ili Boris Dežulović, no sjajan uvodnik u prvom broju samostalnog Ferala, pod nazivom „Legenda živa“, aktualan je bogami i danas, dvadeset i kusur godina nakon objave. „Feral Tribune, danas, u državi Hrvatskoj, na dvoru Franje Tuđmana, s radošću uzima u ruke svečanu palicu i navlači kapu sa zvončićima, spreman da vam isplazi jezik ravno iz ogledala, unaprijed znajući da mu je osigurana uloga mjehura u jeftinoj sapunskoj operi što ju na ovim prostorima danas zovu demokracijom. Ako treba prsnuti, najbolje je prsnuti od smijeha“, napisao je uvodničar inspiriran knjigom Mauricea Levera, „Povijest dvorskih luda“, koja se, među ostalim, bavi i Fevrialom Tribouletom, dvorskom ludom francuskog kralja Franje I iz 16. stoljeća. Tribolet je, piše Lever, a citira Feral, jedan od najdarovitijih šaljivdžija stoljeća, vješt parodiji i satiri. On ismijava cijeli svijet, govori svakome što ga ide, ne štedi nikoga, a sve s toliko duhovitosti i s takvim smislom za lakrdiju, ne odustajući nikad od iskrena govora. Uvodničar nadalje navodi misli Erazma Roterdamskog iz knjige „Pohvala ludosti“: „Ako su svi ljudi ludi, jedini zdravi čovjek može biti odistinska luda. Uzusi zanata, prema tome, nalažu da se pod svaku cijenu zadrži privid poremećenosti, kako bi se uvijek imalo na umu da istina izlazi kroz usta jednog umobolnika. Ako ludost time čini ustupak moći, tada je dostatna količina vrhunske ironije sadržana u samom postupku“.

Feral Tribune bio je dugo godina jedino svijetlo u tami dvora Franje Tuđmana. Pokušao je mobilizirati čitatelje do konačne pobjede razuma u domovinskom ratu, jasno dajući do znanja kako samo „nasmijani od uha do uha pokazujemo da smo naoružani do zuba“. Jednako britko i duhovito nastavio je i nakon Tuđmanove smrti sve do lipnja 2008. godine kada je sapunica konačno puknula i kada je Hrvatska ostala bez vjerojatno najboljih novina na ovim prostorima. Bio je to kraj ne samo ozbiljnog novinarstva već i fantastične satire kakve, barem u Hrvatskoj, nakon toga nije bilo.

Gašenjem Ferala, dakako, satira nije umrla. Ima je i danas po nekim internetskim portalima, mnogo više na društvenim mrežama, ali nigdje tako dobre i na jednom mjestu, na nekoliko novinskih stranica kako je to Feral znao raditi. U posljednjih nekoliko godina News Bar je postao dovoljno prepoznatljiv i cijenjen da preraste Internet i izbori se za tjednu emisiju na nacionalnoj televiziji. Njihova satirička emisija „Montiran proces“ emitirana je na HRT-u ukupno šest puta, sve do ovog tjedna kad je naprasno prekinuta. Iako „Montiran proces“ ne treba uspoređivati s Feralom jer nema veze s „feralovim“ humorom, a uzor im je, pretpostavljam, „The Daily Show“ Jona Stewarta, odnosno Trevora Noahe, News Bar je uspio progurati satiru u televizijski „prime time“, što je svakako uspjeh.

Ako će se kojim slučajem konkretno objašnjavati na koji način „Montirani proces“ raspiruje vjersku, nacionalnu i drugu netrpeljivost, bilo bi korisno da Siniša Kovačić objasni na koji način novinari moraju štititi hrvatske nacionalne interese

A onda je došlo do kadrovskih promjena na HRT-u i emisija je ukinuta. Novi urednici, vjerujem, imaju pravo utjecati na izbor programa, iako ne znam da li bi ih ubile još četiri epizode koje su ugovorom bilo dogovorene. Ono što je loše jest obrazloženje koje je vodstvo ponudilo za naprasno micanje emisije. To nije slaba gledanost, niska kvaliteta ili previsoka cijena produkcije. Bili bi to, valjda, opravdani razlozi za ukidanje bilo čega, pa tako i „Montiranog procesa“, naravno pod uvjetom da je to istina. No, HRT po tom pitanju nije imao zamjerke. Novu ekipu na Prisavlju zasmetao je sadržaj koji je, kako kažu, neprimjeren emitiranju na Hrvatskoj radioteleviziji i potpuno je suprotan misiji, vrijednostima i načelima HRT-a. Programsko vodstvo je istaknulo kako je zloupotrebljena tema satirične emisije za raspirivanje vjerske, nacionalne i druge netrpeljivosti. Znači li to da bi se autore sporne emisije moglo i kazneno goniti?

E sad, kad su već tako oštro optužili autore „Montiranog procesa“ bilo bi dobro da su ponudili konkretne primjere raspirivanje netrpeljivosti. To se, po svemu sudeći, neće dogoditi jer bi vodstvo moralo jasno reći i koje su to konkretne vrijednosti i načela HRT-a, kao i misija novog vodstva i zašto se ovakva satira ne uklapa u njih. Siniša Kovačić, v.d. Glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, izjavio je kako će HRT biti otvoren svim skupinama u društvu, ali i da će štititi hrvatski nacionalni interes, hrvatski identitet i kulturu. Ako će se kojim slučajem konkretno objašnjavati na koji način „Montirani proces“ raspiruje vjersku, nacionalnu i drugu netrpeljivost, bilo bi korisno da Siniša Kovačić objasni na koji način novinari moraju štititi hrvatske nacionalne interese. Bilo bi dobro da konačno saznamo što je to uopće satira ili barem kako novo programsko vodstvo doživljava satiru. Također, valja odgovorit gdje je granica satire, tko je taj koji postavlja tu granicu i što to točno vrijeđa temeljno dostojanstvo čovjeka.

Ovako, riječ je o čistoj cenzuri.

Leave a Reply