Zašto ne dopuštam da Zlatko Hasanbegović bude ministar

banksy

Prosvjed je za mene jedan vrlo zanimljiv fenomen koji okuplja ljude sa zajedničkim interesom na jednom mjestu. Do sada sam sudjelovao u mnogim prosvjedima od studentskih, eko i sličnih prosvjeda.

Današnji prosvjed na Markovu trgu, potaknut objavom Tihomira Oreškovića da će ministar kulture biti Zlatko Hasanbegović, bio je zanimljiv jer ga je inicijativa 112 organizirala ad hoc, svega 15 sati prije samog održavanja Sabora, zbog čega, nažalost, nije bilo dovoljno vremena da se okupi kritična masa ljudi koja bi bila relevantna za saborske zastupnike. Sam prosvjed je organiziran kao pokušaj da se novom mandataru Vlade ukaže da minimalno dvoje kandidata za ministre nisu adekvatne osobe za ta mjesta.

Potpuno se slažem s idejom da čovjek koji ne priznaje antifašizam kao pobjedu hrvatskog naroda, te tvrdi da je jedina pobjeda bila ona 90-tih godina, nema što raditi u novoj ili bilo kojoj drugoj Vladi. Također, treba istaknuti da je Hasanbegović čovjek koji je u svojim dosadašnjim istupima iznio prilično kontroverzne stavove. Podsjetimo se njegovih riječi u Glasu Koncila: „Prema njihovim današnjim salonskim apologetima, bez obzira je li riječ o konjunkturnim povjesničarima ili ‘subverzivnim’ aktivistima na jaslama državnog proračuna i multinacionalnih korporacija, osjećam samo prezir. Znate, samo je ovdje moguće biti u isto vrijeme titoist, euroatlantist, liberal, rotarijanac, sljedbenik ‘rodne ideologije’, tražiti progon tzv. homofoba i šepuriti se u povorci na ‘Gay Prideu’ ispod duginih boja i srpa i čekića pod kojim je jugoslavenski komunizam, među ostalim, demonizirao i homoseksualnost te zabludjele drugove homoseksualce kažnjavao različitim partijskim kaznama. Samo je ovdje moguće hiniti intelektualnu ‘subverziju’ i lamentirati protiv neoliberalne ideologije i zapadnog imperijalizma, slušati ocvale veterane europske marksističke misli i kokainske filozofe te ‘rušiti’ kapitalizam sjedenjem u prvom redu partera s ‘fensi’ predstavnikom ‘hrvatskoga’ krupnog kapitala, a sve to pod financijskim pokroviteljstvom ministrice kulture iz stranke na čelu koje je političarka koja sebe vidi hrvatskom avangardom ‘slobodnog svijeta’ oslonjenog na bespilotne i ostale letjelice Nato-pakta“.

Upitno je i to da povjesničar kojeg mnogi kulturnjaci nikada nisu vidjeli ni na jednoj predstavi ili koncertu preuzima važan resor kulture. Ima li Hasanbegović uopće uvid u trenutnu situaciju u kulturi?

Njegovo mišljenje o mnogim temama, što je moguće naći na internetu, je zabrinjavajuće za budućnost hrvatske kulture, ali i Hrvatske. Upitno je i to da povjesničar kojeg mnogi kulturnjaci nikada nisu vidjeli ni na jednoj predstavi ili koncertu preuzima važan resor kulture. Ima li Hasanbegović uopće uvid u trenutnu situaciju u kulturi?

Bilo je mnogo kandidata koji su se spominjali za mjesta ministra kulture, ali, do jučer u 10 sati kada je Slobodna Dalmacija objavila ime gospodina Hasanbegovića, nikada niti jedan medij nije ga spominjao kao mogućeg ministra i ne znam od kuda su ga izvukli. Od kuda uopće legitimitet samom premijeru, a onda i „njegovima“ ministrima koji su mu moguće i nametnuti.

Nadam se da je ovo samo prvi u nizu prosvjeda koji će vršiti kontinuirani pritisak na Ministarstvo kulture. Volio bih kada bi se moglo na neki način utjecati na samog mandatara da još jednom razmisli o gospodinu Hasanbegoviću. Uostalom, budući premijer i sam je naveo da je s nekima imao prvi sastanak tek nakon što je objavljen popis ministara, zbog čega se valja upitati kako je čovjek mogao oformiti tim s kojima se nije ni sastao.

Možda bih trebao željeti Hasanbegovićevu svu sreću, ali, nažalost, jedino što mi pada na pamet, jednom kad ga Sabor potvrdi za ministra, jest da, ako treba i sam, stanem ispred ministarstva i ne dozvolim takvom čovjeku da uđe u Runjaninovu 2.

Leave a Reply