LOŠ UTJECAJ

nietzche

Jedan je doživio mentalni slom gledajući premlaćivanje konja, a drugi je zagnjurio glavu u brdašce kokaina pa stegnuo mitraljez i čekao da zagrize metak; jedan u stvarnom životu, drugi isključivo u fikciji, ali oba kao “utjecaj” koji je ostavio neizbrisivi trag u suvremenoj ljudskoj povijesti. Iako će danas svaki filozof koji drži do sebe učiniti sve kako bi misaonom gimnastikom zaključio da su Nietzscheova djela zlostavljana i zloupotrebljavana od strane nacista, činjenica jest da je filozofija jednog čovjeka inspirirala i gonila političku strast ne samo Adolfa Hitlera, već i povećeg komada drugog dijela totalitarne osovine 20. stoljeća.

Upravo su Nietzscheova djela natjerala mnoge talijanske socijaliste da ususret Prvom svjetskom ratu zavole diktaturu i krenu u fašističku transformaciju, a sâm Mussolini javno je isticao njemačkog filozofa kao razlog za svoje zaljubljivanje u diktaturu odabranih, pišući već 1908. godine, kao gorljivi agitator ljevice, u eseju “Filozofija sile” o nadčovjeku kao “velikoj ničeanskoj kreaciji” i novim “slobodnim duhovima”, koji će “iskusiti vjetar, led, snjegove s planina i koji će znati kako mjeriti mirnim okom dubinu provalija – duhovi oplemenjeni nekom vrstom uzvišene bezbožnosti – duhovi koji će nas osloboditi ljubavi prema bližnjem, želje za ništavilom (nulla), vraćajući zemlji njezinu svrhu, a ljudima njihovu nadu – novi, slobodni duhovi koji će trijumfirati nad Bogom i nad Ništavilom!”

Gabriele D’Annunzio toliko je bio opijen Nietzscheovim pisanjem da je osobno vjerovao kako pripada odabranoj kasti “supermana” – ratnik, pjesnik, pisac, kazališni dramaturg, legendarni ljubavnik, proizvođač parfema i prvi Duce od kojeg je Mussolini maznuo doslovno sve, jahao je konje, stvarao pseudodržave i literarna remek-djela, pucao, letio, jahao i ševio sve što hoda pa je, eto, možda i bio u pravu. Svoju političku tvorevinu u okupiranoj Rijeci utemeljio je kao korporatističku državu s ustavom definiranih devet gospodarskih sektora i desetim rezerviranim za “superiorne pojedince”.

Kad se ispod svega toga povuče crta i kad se brat-brat raskusuramo, stranica iz srednjoškolskog udžbenika filozofije dijelom je odgovorna za smrt 60 milijuna ljudi.

Tony Montana, s druge strane, nema toliko “impresivan” body count, ali kad čujete koliko je američkih narko dilera osamdesetih i devedesetih počelo biznis isključivo i samo zato što se u njega zaljubilo preko “Scarfacea”, čovjek se uistinu zapita u kojoj mjeri nečije djelo, napisano, snimljeno, izvedeno, nacrtano…, može imati taj čuveni “negativni utjecaj”, zbog kojeg su se dizale moralne panike otkada je kulture i civilizacije.

tony

Nacisti su imali svoje rješenje, u najsvježijem sjećanju; “napredna” njemačka mladež plesala je i pjevala šaljući u vatru 25.000 ukoričenih primjeraka “lošeg utjecaja za Nijemce”, sve od Kafke, Hemingwayja i Zole do Brechta, Einsteina i Jacka Londona. Ali njemački fanatici nisu bili jedini, o ne, daleko od toga; tretmanu 451 fahreinheita kroz povijest su bila izložena nebrojena djela, a knjige su se spaljivale od 213. godine prije Krista, kada je kineski car Qin Shi Huang pokušao istrijebiti svu filozofsku i povijesnu literaturu. Grci i Rimljani palili su židovsku i kršćansku baštinu, komunisti naslove sa svoje liste… Jedino se, eto, Hitler probao zaštititi tako da je paljenje svog literarnog prvijenca zabranio kaznom smrću. Ovih dana, sedamdesetak godina kasnije, njegov “Mein Kampf” stiže i u njemačke knjižare. Valjda je nekom konačno sinulo da je 2015. godina pa da pored Interneta, knjiga zatvorskih tlapnji sifilisom izjedenog mozga neće imati bogznakakav utjecaj. I da su oni koji su je htjeli pročitati to ionako već učinili, ne samo preko foruma Stormfronta.

“Knjige nisu apsolutno mrtve stvari, već u sebi sadrže životnu snagu koja je aktivna koliko i duša čiji su potomak”, pisao je John Milton u “Areopagitici” još 1644., svom napadu na cenzuru čija je i osobno bio žrtva, kao filozof i pisac čije su knjige već u 17. stoljeću spaljivali od Engleske do Francuske. “Tko ubije čovjeka”, kaže Milton, “ubije razumno biće, Božju sliku; ali onaj tko uništi dobru knjigu ubija sam razum.”

Negativni utjecaji su svugdje oko nas, ne prestaju izlaziti iz nas i ulaziti u nas, mnogi s namjerom da ostanu, ma koliko papirnatih vještica kao vrsta pokušavali spaliti kroz svoju vatrenu povijest

Na čuvenim listama “opasnih knjiga” uvijek su manje-više isti naslovi, religijsko štivo (bilo klasično štivo, od Biblije do Kurana pa do sekularnih religija sa svojim biblijama poput “Kapitala” i “Mein Kampfa”), uz nešto campy SF-a koji je postao religijsko štivo (Hubbard).
Uništavali su ploče Beatlesa i CD-e Dixie Chicks, trčali za hašomanima i punkerima sa škarama i proganjali one koji su se usudili imati stav. I crveni i crni. I žuti i zeleni i ružičasti. Svi su pokušali stati na kraj tzv. negativnim utjecajima na ono što su smatrali temeljnim postavkama civilizacije, društva, kulture svog vremena i vizije. Talibani i ISIS danas imaju svoje rješenje. Koje je demokratsko, liberalno rješenje?

Kao i svako drugo koje se ne zamara opasnim utopijsko-distopijskim diskursom – menadžment kaosa. Život, priroda, svijet, civilizacija i svemir kompleksni su sustavi, superkompleksni, da budemo precizniji. Zamršeni, teško predvidivi megasustavi unutar kojih sve utječe na sve, a stalna igra uzroka & posljedice, akcije & reakcije, jina & janga, ne samo da stvaraju kaleidoskop sila koje modeliraju mentalno na temelju kreacije, koliko i kreacija biva formirana mentalnim. Što je bilo prije, teško je reći, jer civilizacija i kultura produkt su čovjeka; “zatrovani” umovi stvaraju “zatrovani” content i obratno, pri čemu je pojam između navodnika, naravno, posve proizvoljan i definiran od strane onoga tko paniku diže i tko loše utjecaje nalazi u svakom neskladu s osobnim pogledima na svijet. Filozofi, političari, pjesnici, slikari, reperi, video igre, crkva, škola, mobiteli, marihuana, “Ratnici podzemlja”, “Big Brother”, Miley Cyrus, GTA, Charlie Sheen, “Pedeset nijansi sive”, “Harry Potter”, Hrvatski Sabor… nastavite niz.

Ali svi znamo dvije stvari – u superkompleksnim sustavima nema jednostavnih rješenja, a zabrane ne rješavaju problem, već samo kreiraju bunt koji nemilosrdno vodi u kaos. Negativni utjecaji su svugdje oko nas, ne prestaju izlaziti iz nas i ulaziti u nas, mnogi s namjerom da ostanu, ma koliko papirnatih vještica kao vrsta pokušavali spaliti kroz svoju vatrenu povijest.

Leave a Reply