Film „Izdaleka“ donosi priču o sredovječnom asocijalnom Armandu koji na ulicama Caracasa traži mladiće koje, u zamjenu za novac, gleda prilikom čega on masturbira. Nakon što jednog dana tako odvede 16-ogodišnjeg Eldera, mladić ga napadne i opljačka. Međutim, nakon nekog vremena poznanstva između dvojice muškaraca stvara se duboka veza. Castro, koji igra Armanda, zaista fantastično svojom mirnoćom, strogošću i odmjerenošću publici prikazuje psihu asocijalnog čovjeka obilježenog odnosom sa svojim ocem. Također, u filmu je odlično razrađena Elderova promjena od homofoba do njegovog ostvarivanja duboke psihičke, a nakratko i fizičke veze s Armandom.
Polagana atmosfera koju stvaraju dugi periodi šutnje, glazba i rezanje kadrova na pravim mjestima gledateljima omogućuje da osjete kako se odnos između muškaraca mijenja, koliko se produbljuje te kako se mijenjaju sami likovi u tom odnosu. Ovakva atmosfera predstavlja i mali nedostatak filma. Kao posljedica premalo dijaloga ima dosta nedorečenih situacija pa tako Armandov odnos s ocem do samog kraja nije objašnjen, a kraj filma ostavlja brojna pitanja nedogovorenima te omogućuje brojne interpretacije. Radnja filma je nadopunjena kritikom venezuelanskog društva koje je izrazito homofobno te prikazom enormnih razlika između bogatih i siromašnih unutar istoga. Naposljetku, moramo naglasiti da je ovaj debitantski film redatelja Lorenza Vigasa dobitnik Zlatnog lava na venecijanskoj „Mostri“ te, po mom mišljenju, jedno od najboljih ostvarenja 13. po redu Zagreb Film Festivala koje svakako morate pogledati.
Film španjolskog redatelja Mikela Ruede „Sakriveni“ donosi priču o tinejdžerskoj ljubavi između dvojice mladića, Ibrahima i Rafe. Mladići se prvi put susreću u zahodu noćnog kluba, a taj susret na obojici ostavlja trag. Nakon što se upoznaju, među njima se stvara veliko prijateljstvo, a potom i ljubav. Kroz lik mladog Arapa Ibrahima u filmu se na vidjelo izvlače danas aktualni problemi imigranata, netrpeljivost s kojom se društvo prema njima odnosi te nemogućnost njihovog integriranja u radnu zajednicu. S druge strane, kroz lik Rafe prikazan je problem društvenog pritiska koji je često zanemarivan. Današnje društvo često od pojedinca traži da se prilagodi postavljenim normama, osuđujući svaki pokušaj izlaska iz istih.
Unatoč ozbiljnoj tematici, film je zbog nevjerojatno siromašnog scenarija prepunog klišeja i patetike zapao u mainstream romantičnih drama. Također, skoro do samog kraja odnos između dvojice likova je neodređen, a njihovi osjećaji se u brojnim dijelovima filma čine jednostrani. Ovo je posljedica loše glume dvojice glavnih likova kojima ipak zbog mladosti i neiskustva ne možemo puno toga zamjerit. Nadalje, dosta je nelogičnih razlamanja kadrova, a prošli i budući događaji su pomiješani što zapravo nema nikakvu svrhu, osim što stvara zbunjenost kod gledatelja u praćenju filma. Unatoč dobroj problematici filma, zbog brojnih nedostataka ovaj film me nije oduševio, a razočaranje se vidjelo i na licima publike.
