Podcast revolucija – sam svoj radio

radio1.jpg

Stare navike teško umiru, ako uopće. Drže se makar i zubima za rub litice, ponekad padnu, ali često ustanu poput zombija proganjajući budućnost. No, katkad ti život silom prekine navike, htio, ne htio. Slušam tako nekidan jadikovke ekipe koja je nekoć radila na jednoj uglednoj radijskoj postaji. Bilo je to doba kada je radio još i oblikovao javno mnijenje, a ne služio tek kao podloga za razbuđivanje tijekom vožnje na posao.

Od spomenutih radijskih djelatnika, danas gotovo nitko nije ostao u istom biznisu. Novac se istopio, slava okopnila. Oni koji su odlučili nastaviti surfati radijskim valovima, jedva da spajaju kraj s krajem, pokušavajući neke druge modele igranja s nostalgijom. Drugi su potražili bolje, drugačije, perspektivnije. I prisjećaju se zlatnih dana, kao i svaki stari prdonja s mozgom namještenim u rikverc.

Nije da nema radija koji brojčano rasturaju, financijski i količinom publike. Kod nas i u inozemstvu. Dok je ureda u kojima nekontrolirani soundtrack ubija mučnu šutnju i maskira iritantno zveketanje tipkovnica, bit će i radija. Ali projekcije o nestanku medija kakvog poznajemo tijekom sljedećih 20 godina zvuče prilično realno. Slijedi li doba u kojem će se FM morati prilagoditi wirelessu? Ako na nešto možemo računati, onda to jest da stvari neće ostati iste. Jer već sada nisu.

E tu u igru ulaze podcasti.

Za razliku od kupnje radijske frekvencije, podcasti su tipičan primjer internetske demokratizacije – svatko može postati podcaster, sve što vam je potrebno jest mikrofon i pristup internetu. Publika? Ona se dobiva malo teže – posebno teško kada “demokratizacija” stvori džunglu te u konačnici jedan veliki šum iz kojeg se melodija teško može probiti i s dvije mačete, no… Podcasti, dakle. Radio koji to nije – audio ili video sadržaj koji se distribuira preko Interneta, katkad besplatan, katkad s cijenom; nekad samo u streamu, a uglavnom uvijek i kao mp3, koji si možete skinuti pa slušati kada god vi to izaberete. I tamo gdje to izaberete.

Za razliku od kupnje radijske frekvencije, podcasti su tipičan primjer internetske demokratizacije – svatko može postati podcaster, sve što vam je potrebno jest mikrofon i pristup internetu. Publika? Ona se dobiva malo teže – posebno teško kada “demokratizacija” stvori džunglu te u konačnici jedan veliki šum iz kojeg se melodija teško može probiti i s dvije mačete

U Hrvatskoj, podcast revolucije nema – možemo sada nabadati to kako su on demand servisi uvijek bili uspješniji u kulturama koje se oslanjaju o individualizam (SAD) i potrebu korisnika da bira neovisno o tome što mu se servira, dok tradicionalno kolektivistička društva poput našeg imaju drugačije navike. No sumnjam da je to primarni razlog. Jednostavno, kada živiš u zemlji u kojoj više od 1000 pregleda/preslušavanja mogu imati samo podcasti koje bi pokrenuli Mamić ili Severina, hrvatski pioniri novog medija mogu računati na financijski uspjeh ravan onome koji danas imaju na početku teksta spomenuti majstori starog radijskog programa.

Na velikoj bojišnici podcast revolucije, u Americi, podcasti su postali pravi biznis, s tvrtkama koje pokušavaju kapitalizirati ulaskom na scenu, bilo kao financijeri, bilo kao produkcijske kompanije ili podcatcheri, programi za distribuciju sadržaja. Naravno, ogroman komad megabajtaže tog sadržaja drže anonimci za koje (često s razlogom) nikada nećete čuti, ali oni koji uspiju pokušavaju reklamama, a ne naplatom na račun krajnjeg korisnika (baš kao i “stari radio”), osigurati ne samo isplativost projekta, već i prava mala bogatstva. Tipični primjer jest komičar Adam Carolla, čiji je show 2011. ušao u povijest (i Guinessovu knjigu rekorda) kao “najdaunloudiraniji podcast na svijetu”. Bila je to era kada je i Ricky Gervais vladao s Mercahntom i Pilkingtonom, držeći rekord prije Carolle.

Danas, Joe Rogan, Duncan Trussell, Joey Diaz, Daniele Bolelli, Dan Carlin i mnogi drugi grade karijere štancajući višesatne komade posve slobodnog, necenzuriranog, korporativno nekontroliranog infotainmenta, pretvarajući se u goleme zvijezde cyberspacea, povlačeći za sobom tsunami autora, komičara, filozofa, pisaca i znanstvenika da svoje carstvo komunikacije prošire i na podcast, katkad nadopunu njihovih drugih aktivnosti, katkad inicijalni katapult za njih. Uz društvene mreže, posao, knjige, stripove, socijalizaciju i gubljenje vremena… Dan još uvijek ima 24 sata – ima li tu mjesta i za radio?

Leave a Reply