S približavanjem parlamentarnih izbora osjeća se sve veća napetost među političarima koji jedva čekaju da „okrste mačeve“ i prigrabe što više mjesta u Saboru. S obzirom da službena kampanja počinje idući tjedan, ne mogu još pustiti s lanca svoje vidljivosti žedne pse marketinškog terora – jumbo plakate, novinske oglase preko cijelih stranica, iritirajuće pop-up internet oglase, hipnotizirajuće radio reklame i kićaste TV spotove. Parafrazirajući popularnu HBO seriju „Game of Thrones“ i slogan „The winter is coming“, s jezom možemo sami sebi reći „The elections are coming“.
U cijeloj toj pretkampanji svoje neustavno mjesto zauzima hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Radi jasnoće, ovo nije prvi put da predsjednica poduzima korake koji se mogu i moraju interpretirati kao protuustavni. Sve je započelo četiri dana nakon preuzimanja vlasti u veljači. Grabar Kitarović je tada, „nakon temeljitih analiza i obavljenih konzultacija s gospodarskim stručnjacima“, „predložila“ ostavku predsjednika Vlade Zorana Milanovića kao „najkonkretniji prijedlog za izlazak RH iz krize“. Ovo bi se moglo doživjeti i kao nisko i kao podlo i kao nepristojno, kada ne bi bilo protuustavno. Naime, prema članku 94 Ustava predsjednik, u ovom slučaju predsjednica, „brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti“, a ne postoji sofizam kojim bi se ostavka premijera kao „najkonkretniji prijedlog“ mogla prikazati kao nešto što pridonosi stabilnosti državne vlasti. Bez obzira što ovo nije izazvalo preveliki šok, čak ni u Vladi, s kojom je tada već tjednima bila u svađi na temu „hoću u Visoku, što me tjerate u Visoku“, ovo predstavlja ozbiljno kršenje Ustava i uzurpiranje neposredno izabrane najviše izvršne vlasti, za čime nijedan dosadašnji hrvatski predsjednik nije posegnuo. Tuđman je imao svoje „protuustavne izlete“ po pitanju nepriznavanja i uzurpiranja lokalne vlasti u Zagrebu, ali za Vladu nije trebao protuustavne uzurpacije s obzirom na polupredsjednički sustav i Vladu koja je za svaku stvar koja ga je iole zanimala morala tiho kucati na vrata Pantovčaka. Treba biti pošten i reći kako bi i Tuđman vrlo vjerojatno posegnuo za sličnim uzurpacijama samo da je poživio još nekoliko mjeseci i doživio smjenu vlasti.
Grabar Kitarović se na Dan nezavisnosti složila s Orbanom da Hrvatska ne poštuje schengenska pravila i praktički ocrnila državu koju sama predstavlja. Osim što se ovdje ponovno ogriješila o, sada već notorni, članak 94 Ustava, ona se ogriješila i u članak 99 koji navodi kako „predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike“, a suradnje s Vladom po ovom pitanju nije bilo
Međutim, da je predsjednica stala na tome moglo bi ju se opravdati kako se nije snašla, kako se nije „baš najzgodnije“ izrazila, kako to nije rečeno u tom kontekstu, i kako već zvuče sve te ostale kvazi isprike. Međutim predsjednica je već otvorila novi front, onaj oko ovlasti upravljanja i raspolaganja vojskom i organizacije vojne parade povodom 20. godišnjice Oluje. Predsjednica je nekoliko mjeseci odbijala pristati na organizaciju parade uz tradicionalnu proslavu Oluje u Kninu, jer „mimohod ne bi pridonio osnaživanju nacionalnog zajedništva“. Na kraju je predsjednica poslovično promijenila mišljenje i složila se da se parada organizira dan ranije u Zagrebu. Iako ovdje nije konkretno kršila Ustav, pokazala je nepoznavanje posljednje verzije Zakona o obrani koji upravljanje vojskom u vrijeme mira u potpunosti prepušta Vladi i glavnom stožeru Oružanih snaga. No, možda se i ovo može oprostiti Grabar Kitarović jer ipak nije riječ o Ustavu, nego samo o najvažnijem zakonu vezanim uz obranu (jedan od portfelja gdje predsjednik u ratu i slanju trupa u inozemstvo ima velike ovlasti), koji je usto mijenjan, nedavno, prije dvije godine. Ili je možda predsjednica mislila da se njezin rat s Vladom može podvesti u ratno stanje, što bi njoj dalo zapovjedništvo nad vojskom.
Predsjednica je dalje mjesecima nastavila sa svojim „puškaranjima“ i suptilnim i manje suptilnim provokacijama druge grane izvršne vlasti, kršeći pomalo članak 94. Onda je predsjednica krenula u vanjsku politiku s razvojem situacije oko izbjegličke krize, koju ona, uzgredno rečeno, inzistira zvati migrantskom, jer je jednom bila u Opatovcu i vidjela kako je riječ o migrantima. Tu je predsjednica izmišljala povjerenike, rehabilitiravši Andriju Hebranga, pozivala na slanje vojske na granicu, zatvaranja, pa otvaranja granice. Na kraju je i prešla granicu, kako ustavnih pravila tako i onu državnu s Mađarskom te se u Budimpešti praktički složila s vanjskom politikom mađarskog premijera Viktora Orbana. Grabar Kitarović se na Dan nezavisnosti složila s Orbanom da Hrvatska ne poštuje schengenska pravila i praktički ocrnila državu koju sama predstavlja. Osim što se ovdje ponovno ogriješila o, sada već notorni, članak 94 Ustava, ona se ogriješila i u članak 99 koji navodi kako „predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske surađuju u oblikovanju i provođenju vanjske politike“, a suradnje s Vladom po ovom pitanju nije bilo.
Grabar Kitarović pokazala je tendencije novog kršenja Ustava ili makar nepoznavanja istog. Naime, na pitanje kome će dati mandat za sastavljanje Vlade, onome tko bude relativni pobjednik ili onome tko joj donese potreban broj potpisa, predsjednica je odgovorila kako će „vrlo pozorno, s velikom odgovornošću prema građanima Hrvatske koji su je izabrali, uzeti u obzir sve okolnosti i donijeti odluku“
Kako bi se izvukla iz jednog prozivanja za kršenje Ustava, predsjednica je, ponovno upala u drugo. Gostujući u nedjeljnim vijestima RTL-a, predsjednica je objasnila svoje poteze i, bez obzira što je već raspisala izbore i usprkos tome što službena kampanja još nije počela, ušla u otvoreno kritiziranje Vlade i njezinog upravljanja izbjegličkom krizom. Pritom se opet ogriješila u članak 94 i dokazala kako se zapravo otvoreno miješa u pretkampanju, s jasno određenom pozicijom, onom protiv aktualne vladajuće koalicije. To doduše nije opisano u posebnom članku Ustava, ali se može podvesti opet pod članak 94, kao i pod njezin nedostatak elementarne parlamentarne kulture. Kako bi cijeli njezin nastup dobio dimenziju ironije i nadrealnog, ona je sama, gostujući na jednoj od gledanijih emisija poručivala Vladi da ju ne „upliće u kampanju“. U toj situaciji to je jednako vjerodostojno kao i kada netko kaže: „moj je najveći problem što sam preskroman“. Čim je izgovoreno, vjerodostojnost nestaje.
Međutim, u istom gostovanju na RTL-u, Grabar Kitarović pokazala je tendencije novog kršenja Ustava ili makar nepoznavanja istog. Naime, na pitanje kome će dati mandat za sastavljanje Vlade, onome tko bude relativni pobjednik ili onome tko joj donese potreban broj potpisa, predsjednica je odgovorila kako će „vrlo pozorno, s velikom odgovornošću prema građanima Hrvatske koji su je izabrali, uzeti u obzir sve okolnosti i donijeti odluku“. Tom izjavom, osim što je možebitno uputila na njeno davanje mandata za sastavljanje Vlade Tomislavu Karamarku i u situaciji da je HDZ relativan pobjednik ili ne, predsjednica se ogriješila u članak 98 Ustava. Navedeni članak propisuje da predsjednica „povjerava mandat za sastavljanje Vlade osobi koja, na temelju raspodjele zastupničkih mjesta u Hrvatskom saboru i obavljenih konzultacija, uživa povjerenje većine svih zastupnika“, dakle onome tko ima dokaz o potpori većine zastupnika, odnosno najmanje 76 zastupnika. Ovo je i utvrdila profesorica ustavnog prava Sanja Barić.
I za kraj, stvar koja je dosad promakla mainstream medijima, a predstavlja još jedan izlet predsjednice u sivu zonu. Naime, na dan otvaranja službene kampanje, 22. listopada, udruga U ime obitelji, čiji članovi su nedavno osnovali i političku stranku U ime obitelji – Projekt domovina (riječ je o lege artis odvojenim entitetima, a de facto istoj organizaciji), održava međunarodnu konferenciju “Obitelj: ključ demografskog i ekonomskog oporavka” u Zagrebu. Na konferenciji će govoriti Katalin Novák, mađarska državna tajnica za poslove obitelji i mladih, čut će se i o provođenju javnih kampanja za promociju braka i majčinstva u Poljskoj. Za pretpostaviti je da će se ovaj skup iskoristiti kao predizborni skup stranke U ime obitelji, s obzirom da su vodeći ljudi udruge ujedno vodeći ljudi stranke. Tko je pokrovitelj skupa? Ako niste pogodili dosad, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović.
