Drugačiji zvuk je moguć

audio.jpg

Alen Sinkauz pokretač je i organizator Audioarta, festivala eksperimentalne i improvizirane glazbe. Sinkauz je po struci muzikolog, od 2002. djeluje u hrvatsko-talijanskom eksperimentalnom bendu East Rodeo povezujući avant rock, živu elektroniku, noise, te eksperimentalnu i improviziranu glazbu, a uz to sklada glazbu za filmove i kazališne predstave. Sa Sinkauzom smo razgovarali povodom šestog izdanja festivala koji uskoro započinje u Puli.

Što je Audioart 06.?

Audioart 06 je šesto izdanje međunardnog festivala eksperimentalne i improvizirane glazbe koji će se održati u periodu od 27.8. do 29.8. u Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Svake godine radimo svojevrsni „intro“ festivalu većinom postavom interaktivnih audio ili audio vizualnih instalacija u galeriji Makina. No ove godine odlučili smo unijeti nešto drugačije u program festivala tako „intro“ radimo u Kino Valliju. Za tu prigodu odlučili smo pozvati redatelja eksperimentalnog filma Vladislava Kneževića koji će predstaviti svoja zadnja 3D ostvarenja A.D.A.M. i Archeo 29. Nakon filmova program seli u MSUI, a krećemo s radiofonijskim teatrom HOERSPIEL – mala igra za slušanje (i gledanje) u režiji Pavlice Bajsić Brazzoduro, slijedi audiovizualni performans DB Indoša i Tanje Vrvilo 343 metara u sekundi, pa svjetlosno zvučna instalacija Lane Deban i Ljubice Letinić 1956 te zvučni performans producenta i inženjera elektro akustike Miodraga Gladovića Pun džep malih zvukova.
Drugi i treći dan festivala nude široku lepezu eksperimentalnog zvuka i improvizacije. Publika će moći slušati noise, drone austrijskih Regolith ili riječkih eksperimentalaca JMZM pa talijanskog majstora mikrofonije Spelunker (Piero Bittolo Bon) dobivene iz unutrašnjosti alt saksofona te na koji je način Franz Hautzinger (program u suradnji s Multimedijalnim institutom Mama) revolucionalizirao zvuk četvrttonske trube i sve do izvrsnih Papandopulo kvarteta koji su vrlo visoko postavili letvicu u izvedbi suvremene glazbe.

Koja je osnovna ideja osnivanja ovakvog festivala?

Osnovna ideja festivala je pružanje programa drugačijeg zvuka u izvedbi, ideji i procesu, u interakciji zvuka s drugim medijima i obrnuto, u aktivnom slušanju-gledanju, u kreativnom druženju i stvaranju platforme za umjetnike „osjetljivog sluha“.

Za razliku od rock festivala, gdje se često priča o headlinerima, ego umjetnika na Audioart festivalu je na nultoj razini, a stvaraju glazbu koja je, žanrovski govoreći, „subverzivnija“ od rock and rolla. To su jednostavno ljudi koji udišu zvuk svakodnevno i istinski rade to što najviše vole

Kako publika u Puli prihvaća ovu vrstu umjetnosti?

Općenito sve je manje osjetljivih ljudi, tako da svaki program, bio to film, video ili instalacija, koji traži neku vrstu aktivnosti kod publike, generalno, teško prolazi. Ovakav program niti u velikim europskim gradovima nema široku publiku, no ima konstantu i od velike je važnosti, jer ipak pričamo o suvremenoj umjetnosti koja mora biti prisutna i vidljiva u društvu. Iskreno se nadam da će pulska publika i ove godine prepoznati kvalitetu programa i doći u velikom broju, kao što je to bio slučaj i prošle godine.

Što posjetitelji mogu očekivati, odnosno koji su vam „headlineri“ festivala?

Nikad nismo pratili logiku festivala koji ima headlinere, jer jednostavno to nije ta vrsta festivala. Za razliku od rock festivala, gdje se često priča o headlinerima, ego umjetnika na Audioart festivalu je na nultoj razini, a stvaraju glazbu koja je, žanrovski govoreći, „subverzivnija“ od rock and rolla. To su jednostavno ljudi koji udišu zvuk svakodnevno i istinski rade to što najviše vole.

Kako ocjenjujete stanje u Hrvatskoj na polju eksperimentalne glazbe?

Polje eksperimentalne glazbe je oduvijek bilo problematično, pogotovo u siromašnoj zemlji poput Hrvatske. No riješavanje tog problema može biti i zabavno. Ako pogledate program Davorke Begović „Izlog suvremenog zvuka“ ili „Dani nove glazbe“ u Splitu Gordana Tudora i Mirele Ivičević ili „Improcon“ u Kumrovcu, „Škver“ na Malom Lošinju, „Zavod za eksperimentalni zvuk“ u Ksetu, a sigurno sam još nekog izostavio, vidjet ćete da to nije mali broj festivala / eventa koji su posvećeni eksperimentali i improvizaciji. Ljudi su se počeli povezivati, neovisno o teškoj financijskoj situaciji, i to je pozitivno u startu. A dokle će taj trend trajati……

Leave a Reply