“Maus” je potreban klincima koji briju na fašizam

maus1.jpg

Uz „Alana Forda“, „Zagora“ ili „Mister Noa“, koje su mnogi čitali u djetinjstvu, postoji cijela sila nešto drugačijih, ozbiljnijih i zahtjevnijih stripova, tzv. grafičkih novela, koji zasluženo konkuriraju najvećim književnim djelima. Većinu takvih stripova objavila je u Hrvatskoj izdavačka kuća Fibra iza koje stoji samozatajni Marko Šunjić. Šunjić je po struci matematičar, radi kao programer u jednoj velikoj kompaniji, a obaveze mu dopuštaju da se bavi još jednim poslom, izdavanjem stripova. Taj drugi posao radi isključivo iz ljubavi, a ne zbog novca i to se bogami vidi ne samo iz selekcije objavljenih stripova već i izuzetne razine produkcije zbog čega je Fibra 2014. bila nominirana za Kiklopa kao nakladnika godine. O svojim najdražim stripovima, Fibri, izdavaštvu Marko Šunjić govori za queer.hr.

Kako se inženjer matematike našao u strip vodama?

Strip je bio na vrlo niskim granama u Hrvatskoj. Sve što se objavljivalo bili su reprinti starih klasičnih stripova koje smo čitali kao djeca, a istovremeno cijela sila novog, modernog, svježeg i drugačijeg stripa prolazila je mimo nas. Jednostavno sam želio našoj publici pokazati kakvih sve dobrih stripova ima u svijetu i pokušati promijenit sliku o stripu kao nečemu što je šund za djecu.

Postoji li strip koji Vam je promijenio život?

Puno stripova mi je promijenilo život. Jedan od njih je, recimo, Svagdanja borba, Manua Larceneta. Kad se sjetim Svagdanje borbe, sjetim se da moram nazvati oca. To je priča o mladom fotografu koji je upao u krizu srednjih godina, prekinuo je s djevojkom, odselio na selo, nema baš prisan odnos s roditeljima s kojima se ne viđa često i u jednom trenutku ga nazove majka koja mu kaže da je umro tata. To je strahovito dramatično prikazano u stripu i stoga, svaki put kad se sjetim tog stripa, sjetim se da moram nazvati tatu, iz tog podsvjesnog straha da se nećemo stići pozdraviti prije… Ima još puno stripova koji su snažno utjecali na mene. Zapravo, na neki način mi je važan svaki strip koji sam objavio. Maus je fantastičan strip, Eternaut je sjajan. To su sve stripovi koji te obogate i natjeraju da se preispituješ i postaneš bar malo bolji čovjek.

Jako mnogo objavljujete, skoro jedan strip tjedno. Kako uspijevate izdržati takav tempo?

Jako puno radim s tim da sam po struci programer pa sam napravio neke programe koji mi olakšavaju pripremu za tisak. Kod prijeloma stripa za tisak obično dobiješ word file s prijevodom koji moraš ručno prenijeti iz worda u inDesign i to jako dugo traje. Napisao sam program koji automatski pokupi taj word file i grubo smjesti tekst na odgovarajuću stranicu, pa ga ja moram samo fino pozicionirati, što ubrzava proces.

Čini se da crtani romani dopiru do sve više čitatelja? Tko su kupci?

Zanimljivo, ali publika nisu samo muškarci u 20-im ili 30-im godinama (koji čine većinu publike). Jako puno žena sve više čita stripove. Svagdanja borba je izašla u dva nastavka i sjećam se kako su dvije žene od kojih 40 godina došle prvog dana Interlibera po drugi nastavak stripa jer su s prvim bile oduševljene. Nešto je zapelo u tiskari, strip je kasnio i nije ga još bilo, a kad su gospođe ponovno došle u subotu i shvatile da stripa još uvijek nema, bio je to za njih smak svijeta. Gospođe su radile u knjižnici u kojoj bi ga za koji dan mogle besplatno posuditi, no one su ga htjele imati baš tada, prvi dan kad je izašao, toliko ih je zanimao nastavak. Sve veći interes za graphic novels, crtane romane, stripove koji su ozbiljniji, odrasliji i zahtjevniji pokazuje i uobičajena strip publika. Bez lažne skromnosti, mislim da je Fibra postala brand koji ima težinu. Iako ljudi možda nisu čuli za neki strip, kad vide Fibrin logo, lakše će se odlučiti na kupovinu jer “to je Fibra, to bi trebalo biti dobro”.

Kako je bilo izdati prvi strip i kako izgleda sami proces izdavanja stripa?

Iskreno, nisam imao pojma o tome. Samo sam želio objaviti strip. Imao sam veliku pomoć dizajnerice Meline Mikulić koja je odradila pripreme za tisak i koja je odgovorna za cjelokupni vizualni identitet Fibre, Darka Macana koji je uskočio s kontaktima i uputama. Mnogo je pomogao i Bernard Radovčić oko tiska, moj prijatelj Damir Raič oko papirologije i osnivanja firme itd itd. U osnovi, kad nešto jako želiš onda se i ostvari. Brzo sam pohvatao cijeli proces i produkciju danas radim sam.

Što se procesa tiče, prvo stupiš u kontakt s autorima ili izdavačima ne bi li dobio autorska prava. To je nekada išlo jako teško, ali sada je Fibra dovoljno poznata i provjerena tako da ako su prava slobodna obično ih i dobijem. Trudim se birati prevoditelje koje zanima određeni strip. Prijevod zatim ide na lekturu pa dolazi meni koji pripremam strip i ubacujem tekst u oblačiće. Nakon toga strip ide na dizajn i u tisak.

Kako birate koje ćete stripove izdati? Sve ih prvo pročitate ili koji put idete na blef?

Ne mogu objaviti strip, a da ga nisam pročitao. Nemam vremena raditi stvari koji mi nisu dobre. Ima toliko dobrih stripova da bih riskirao s nečim što ne znam. Čitam jako puno stripova. Mjesečno na Amazonu potrošim i do nekoliko stotina dolara. Ali to nije posao, čitam i kupujem ono što me zanima kao čitatelja i kolekcionara, a od toga objavim samo ono što me je na ovaj ili onaj način oduševilo.

Kako to da još uvijek niste izdali Joea Sacca?

Iz nekog razloga ne mogu dobiti prava. Ne znam zašto ali američki izdavač mi se ne javlja. Ja bi ga rado objavio jer on svakako spada u Fibrin katalog.

Riječ je o prilično neisplativom poslu. Može li se reći da je sama ideja izdavanja stripova queer?

Ne znam. Živimo u materijalnom svijetu i baviti se nečim što nema materijalni cilj u svakom slučaju odskače. U tom kontekstu možda jest queer, no usporedba je malo nategnuta.

Koliko ima stripova LGBT tematike?

Ima nekoliko LGBT autora i ta tema je relativno dobro zastupljena u njihovim djelima, a i inače. Osobno, ne pratim toliko LGBT scenu, osim što sam po svjetonazoru naklonjen slobodi izbora i tome da čovjek bude ono što jest. No, nikada ne bi iz pomodarstva birao teme zato što su možda in. Zanima me samo je li strip dobar ili nije, je li se meni svidio ili ne. Objavio sam nekoliko stripova s LGBT temama zato jer su meni osobno bili dobri, a sad, to što su LGBT sigurno im nije koristilo u prodaji. Nažalost.

Razmišljate li uopće hoće li se strip prodati ili Vas takve stvari ne zanimaju?

Nije mi presudno i nije mi cilj, ali na kraju ipak moraš doći do neke pozitivne nule. Ne možeš na svemu gubiti novac jer je onda „game over“. Ako se želiš igrat dalje moraš pronaći način da stvar ide dalje. Sigurno neću objaviti strip koji mi nije dobar, a koji bi se mogao dobro prodavati. To me ne zanima. Ima stvari za koje znam da neće dobro proći, ali ću ih svejedno objaviti. Ipak si ne mogu dopustiti preveliki rizik i treba naći balans da to sve bude održivo.

Jeste li razmišljali izdavati mlade, neafirmirane autore, ući u produkciju?

To je jedini korak koji mi preostaje, ali bojim se da neće biti moguće. Crtanje stripa je krvav i dugotrajan posao. Crtačima treba stalan prihod, a s nakladama od 500 primjeraka nemoguće je platiti autora onoliko koliko zaslužuje. Fibra objavljuje domaće autore koji su dovoljno dobri da su uz rame stranim autorima. Nisam lokalni patriot koji bi objavljivao lokalne autore samo zato jer su iz Hrvatske. Dakle, zanimaju me najbolji, a netko tko je izvrstan taj radi za Amerikance ili Francuze i prima par stotina eura za stranicu stripa.

Najdraži strip koji ste izdali?

Svagdanja borba, Maus, Eternaut.

Kad bi morali preporučiti jedan crtani roman koji bi to bio?

Preporučio bi prema tome kakve knjige ili filmove osoba voli. Ne volimo svi iste stvari. No, Maus je svakako nešto što bi svatko trebao pročitati. To je strip koji je s debelim razlogom dobio Pulitzera. U njemu je prikazano što sve strip može biti, koliko strip može biti jak kao umjetnost. To je nešto što bi trebalo ući u školsku lektiru. U današnje vrijeme kad neofašizam i desnica bujaju, Maus je potreban klincima koji briju na fašizam i ta sranja. Da im na satu povijesti daju Mausa, mislim da bi promijenili mišljenje o fašizmu koji im je sada tako kul. Možda sam naivan što očekujem da jedan strip može toliko stvari promijenit, ali čini mi se da je Maus nešto što se svakako treba pročitati.

Leave a Reply