Malo je tako intimnih, iskrenih i jezično bogatih stripova kao što je „Fun Home“, Alison Bechdel. Riječ je o dijelu koje svakako spada u sam vrh grafičkih novela, uz bok „Mausu“ Arta Spiegelmana, „Palestini“ Joea Saccoa ili „Jimmyju Corriganu, najpametnijem djetetu na svijetu“ Chrisa Warea, da spomenemo samo neke naslove zbog kojih se o stripu više ne razgovara kao stripu već grafičkoj noveli ili grafičkom romanu.
Grafičku novelu popularizirao je još 1978. godine Will Eisner, jedan od najvećih američkih crtača za kojega mnogi kažu da je „otac grafičke novele“ i „Orson Welles stripa“. Art Spiegelman dobio je pak 1992. godine Pulitzerovu nagradu za „Mausa“, što je bio pravi mali kulturološki šok s obzirom da je po prvi put strip nagrađen kao tekst.
Nakon toga, „The Sandman“ Neila Gaimana napravio je još jedan iskorak te počeo osvajati priznanja inače rezervirana za znanstveno fantastičnu prozu i strip je malo-pomalo, neki će reći i pretenciozno, postao grafička novela koja često osvaja prestižne književne nagrade (Neil Gaiman jednom je izjavio kako mu je ugledni književni urednik kazao da ne piše i crta stripove već grafičke romane. Gaiman je komentirao: „Iznenada sam se osjećao kao netko tko je obaviješten da nije prostitutka već eskort dama“). Grafička novela zasluženo se izborila za svoje mjesto u mainstream medijima, pa više nije čudno, recimo, da se i Miljenko Jergović raspiše, preko cijele stranice Jutarnjeg lista, o „Zemlji otaca“ ili „Neznalicama“.
Bez obzira na terminologiju, koja na koncu i nije važna, „Fun Home“ Alison Bechdel posebno je djelo koje se ističe svojim jezikom, što jest neobično kada pišemo o stripu. Bechdel sjajno barata riječima i jezikom koji je u slučaju njezinog romana prilično kompleksan baš kao i sama tema.
Priča je autobiografska, o njezinom odrastanju u ruralnoj Pennsylvaniji i složenom odnosu s ocem Bruceom Bechdelom koji se u 44. godini ubio, skočivši pod kamion u blizini svoje kuće. Tako barem vjeruje Alison, no priča o samoubojstvu nikada nije potvrđena. Vozač tvrdi kako mu se čovjek bacio pod vozilo, no moguće je da Bruce nije vidio kamion, kao što nije ostavio nikakvu poruku ili znakove iz kojih bi se dala naslutiti njegova ideja. Da stvar bude zanimljivija, nesreća se desila samo par tjedana nakon što se Alison, tada studentica, autala, odnosno napisala roditeljima da je lezbijka. „Ostavljao je dojam idealnog muža i oca. No, da li bi se idealni muž i otac seksao sa tinejdžerima?“, piše Alison. Točno, Bruce Bechdel imao je homoseksualne odnose još dok je služio vojni rok, a spavao je i sa svojim učenicima (bio je profesor engleskog jezika) od kojih su neki često navraćali u Bechdelovu kuću (čak i bejbisiterima). No, Bechdel nikada nije rekao da je gej, što, naravno, dodatno začinjava cijelu priču. 
Naslov grafičke novele „Fun Home“ izvedenica je iz pogrebnog poduzeća („Funeral Home“), obiteljskog biznisa koji je vodio Bruce Bechdel, ali i prilično ironična igra riječi s obzirom na činjenicu da je otac bio tiranin. Kroz grafičku novelu autorica provlači velika književna dijela. Kako je njezin otac bio ljubitelj knjiga, a čini se da je i Alison prilično načitana, česte su reference na značajne književnike i njihova dijela, Alberta Camusa, James Joyce, F. Scott Fitzgeralda, Oscara Wildea, Marcela Prousta…
Ipak, strip se ponajviše bavi pitanjem seksualnosti. S jedne strane govori o njezinom odrastanju, shvaćanju i prihvaćanju da je lezbijka, a s druge o potpuno drugačijem ponašanju njezinog oca koji, da li zbog homofobije, društvenog pritiska, obitelji ili sredine u kojoj je živio, nikada nije otvoreno kazao da je biseksualne orijentacije. Alison Bechdel nije samo sjajna spisateljica. Njezin crtež također je izvrstan. Iz njega se vidi kako je riječ o životnom dijelu u koje je utrošeno mnogo truda i vremena. Da bi što bolje nacrtala strip, Alison je ponovno proživjela neke doživljaje iz mladosti, praktički ih odglumila, fotografirala digitalnim aparatom, a svoje tijelo iskoristila kao predložak za vlastiti crtež ili crtež svoje obitelji. Kako je izjavila u razgovoru za britanski Guardian, pozirala je čak i u lijesu „glumeći“ mrtvog oca. Književni kritičar The New York Timesa, Sean Wilsey, toliko je bio oduševljen stripom da je sjeo u automobil i napravio izlet u Beech Creek u Pennsylavniji, mjesto u kojem se odvija radnja novele, te piše da su Alisonovi crteži nevjerojatno realni i precizni do najsitnijih detalja. 
U svakom slučaju, „Fun Home“, izvrstan je strip koji će oduševiti ljubitelje grafičkih novela ali i one koji još nisu ušli u svijet malo ozbiljnijih stripova. Iako je izdan još 2006. godine, još uvijek je aktualan, a nedavno je, upravo po njemu, napravljen i mjuzikl koji je postavljen na Broadwayju. Treba upozoriti kako je jezik prilično kompliciran zbog čega valja povremeno zaviriti i u rječnik, no, kako doznajemo, Fibra će već ove godine, na Interliberu, predstaviti hrvatski
prijevod stripa zbog čega smo vrlo sretni.
“Fun Home” je djelo koje spada u vrh grafičkih novela
