FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Feral Tribune bio je queer, ali i ozbiljan, odgovoran tjednik

objavljeno:

15. 04. 2015.
Feral Tribune bio je queer, ali i ozbiljan, odgovoran tjednik

autor:



photo: Denis Lovrović (Novi list), snimljeno u Splitu 1992.

Prošlo je skoro sedam godina od kako je ugašen Feral Tribune. Premda je riječ o vjerojatno najboljim novinama koje su izlazile na ovim prostorima, a možda i šire, o Feralu se malo priča i piše. Boris Pavelić, ugledni novinar Novog lista, napisao je izvrsnu knjigu „Smijeh slobode – uvod u Feral Tribune“ s kojom je, barem na trenutak, oživio priču o Feralu. U manje od dva mjeseca sve knjige su rasprodane, a nedavno je objavljeno drugo, dopunjeno izdanje.  Tim povodom razgovarali smo s Borisom Pavelićem.

Zašto ste se odlučili napisati knjigu? Kakva je bila reakcija bivših feralovaca?

Svi oni koji se sjećaju Ferala imaju sreće da ga se mogu sjećati. Feral su čitali kako oni koji su mu bili naklonjeni, tako i oni koji nisu, a država ga je uvijek pratila sa strahom što će sljedeće objaviti. Bile su to vrijedne i utjecajne novine. Nakon što su prestale izlaziti, imao sam potrebu sumirati sve ono što je Feral bio. Prošlo je šest godina od njegovog gašenja i o Feralu se uglavnom šuti. Znam da je bilo nagovaranja feralovaca da objave svoja sjećanja, no kako nitko od njih to nije htio napraviti, ja sam se primio posla. Moram zahvaliti Novom listu koji mi je dao slobodno vrijeme da odem u arhive i napišem knjigu. Radio sam osam mjeseci i, evo, posao je uspio. Reakcija bivših urednika i novinara je bila pozitivna. Površno sam poznavao te ljude, ali bilo je očito da im je drago da je netko odlučio pisati o Feralu i to je razumljivo. Oni su svjesni truda, posvećenosti, ozbiljnosti i važnosti svog rada ali i prezira kojeg su doživjeli. Na koncu i samo gašenje je bio izraz društvenog prezira i straha od Ferala. Dakle, pozitivno su reagirali i mnogo su mi pomogli. Kroz tu suradnju sam shvatio što zapravo znači dobar novinski urednik. Oni nisu čitali ono što sam pisao ali su mi pomagali kroz savjete. Shvatio sam što su novinari iz Ferala mislili kad su Ivančića opisivali kao sjajnog urednika. To je interes, ozbiljnost i posvećenost prema onome što se radi. Potpuna posvećenost poslu. Ako su se tako odnosili prema mojem autonomnom radu, onda mogu zamisliti kako su se odnosili prema vlastitim novinama što se iz samih novina i vidi.

Prvo izdanje ima 678 stranica. Jel to bilo dovoljno za napisati priču o Feralu?

Da, dugačka je to knjiga. I sam kad vidim nešto tako veliko, najčešće odustanem i prije nego što započnem čitati. Prvo je bilo dogovoreno da knjiga ima 300 kartica, no ispalo je dvostruko više. Dvojili smo da li da idemo s tako debelom knjigom no bili smo svjesni da to što piše u njoj mora biti. Mnogo onoga što nije u knjizi nije manje aktualno ali nismo imali prostora za to. Nadam se da će knjiga biti okidač za druga ozbiljnija istraživanja. Ovo je ipak novinski pregled, ne više od toga. A Feral zaslužuje znanstvene analize, od filozofskih, politoloških do lingvističkih, stilskih, itd.

Za one koji nisu vidjeli knjigu možete li ukratko reći na koji je način napisana?

To je kronološki pregled Feral Tribuna od 16. listopada 1983., kad je objavljen prvi broj kao satirički podlistak na jednoj stranici tadašnjeg tjednika Nedjeljna Dalmacija do 20. 6. 2008. kad je objavljen zadnji samostalni broj nezavisnog Ferala. Pročitao sam sve te Ferale i iz njih pokušao izvući najzanimljivije, najduhovitije, najvažnije i najkvalitetnije. Priču sam pokušao staviti u kontekst vremena u kojem je nastala. To nije samo suho prepričavanje onoga što u Feralu piše već pokušaj, možda malo preambiciozan, da se kroz Feral Tribune podsjeti na vrijeme i prepriča povijest kraja Jugoslavije i današnje Hrvatske.

Po čemu se drugo izdanje razlikuje od prvoga?

Za početak moram reći da smo pogriješili u procjeni tiraže. Oprezno smo se odlučili za 750 primjeraka što je prodano u manje od dva mjeseca a da knjiga nije ni došla u knjižare. U Zagrebu je samo jedna knjižara uzela 20-ak primjeraka, a sve ostalo je prodano preko narudžbi iz cijele Europe i bivše Jugoslavije. Podcijenili smo interes i to je glavni razlog da smo samo tri mjeseca nakon prvog, objavili drugo izdanje u dvostruko većoj nakladi. Uz pomoć Predraga Lucića redigirali smo tekst tako da je sada knjiga jezično i faktografski redigirana i dodani su neki dijelovi, na primjer razgovor s Alemom Ćurinom, najjačim ilustratorom, mnogo novih ilustracija i epizoda o suradnji Ferala i Charlie Hebdoa.

Knjiga se prodaje ko luda. Jel Vas iznenadio takav interes? Kako ga objašnjavate?

Mi smo se nadali da postoji zatomljeni interes za knjigu, kao što je za Feral oduvijek postojao. Ne samo da postoji nego je veći nego što smo pretpostavili. Zato smo iznenađeni i zahvalni čitateljima. Podsjetit ću vas na jednu zgodu iz 2002. godine. Feral je tada morao isplatiti veliku odštetu za duševne boli i dogodilo se nešto jedinstveno u hrvatskom novinarstvu a to je činjenica da su čitatelji skupili novac da plate odštetu vlastitih novina i tako ih sačuvaju.

Dojam je da se barem do pojave Vaše knjige svjesno šutjelo o Feralu? Zašto?

Treba malo precizirati. Ne može se reći da se o Feralu šuti u kulturnoj sferi. Algoritam je objavio tri ili četiri knjige Predraga Lucića i jednu znanstvenu knjižicu o Feralu Sinana Gudževića koji sjajno analizira te poetske tvorbe Lucića. Feral je snažno utjecao na mnoga umjetnička dijela. Vinko Brešan je rekao kako je njegov lik Aleksa iz filma Kako je počeo rat na mom otoku inspiriran Životom Leposajićem, Feralovim satiričkim dopisnikom iz JNA. U kulturi Feral nije prešućen, ali u političko-medijskoj sceni vlada psihološki vrlo komplicirana ignorancija i zazor. Nije čudno zašto političari šute o Feralu. Oni ne vole ništa što je kritički orijentirano prema njima i to je razumljivo. Teško je očekivati da će hrvatski političari biti ponosni Feralom. Zanimljivo je pak ignoriranje drugih medija. Mislim da postoje tri razloga zbog kojih je Feral ignoriran: nacionalizam, zavist i stid novinara. Uvijek je postajala neizrečena tiha zavist drugih novinara s obzirom da oni znaju vrijednost Ferala, što je rezultiralo umanjivanjem značajki njihovog rada. Novinare koji su radili u državnim medijima često je bilo sram zbog Ferala. Ja sam radio u državnom mediju i znam kakav je odnos bio. Ljudi koji nisu bili nacionalistički raspoloženi divili su se Feralu i osjećali kao da Feral radi nešto umjesto njih što je bio psihološki infantilan stav. Nacionalistički dio redakcije a priori je odbijao te novine.

Možemo li reći da su Feral bile queer novine?

I da i ne. Satirički dio bio je radikalno provokativan, radikalno queer, radikalno slobodarski. Ozbiljni dio novina nije bio queer. U ozbiljnom novinarstvu prije bi smo mogli reći da su državni mediji u ono vrijeme bili queer. Tako je čak i danas iako je drukčija situacija jer nema državnih medija u doslovnom smislu. Vrlo je važno istaknuti da su u ozbiljnom dijelu Feral bile ozbiljne novine, odgovorne prema čitatelju i radikalno orijentirane na profesiju, za razliku od drugih koji su odgovarali Pašaliću, Vesni Škari Ožbolt i Franji Tuđmanu, dakle državi, pa utoliko queer.

Koliko se Feral bavio LGBT tematikom?

Nikada se nije zezalo na tu temu, nikada se nije radilo onako kako to često rade oni koji nominalno prihvaćaju i razumijevaju prava LGBT populacije, a kad o njima pišu i govore rade to senzacionalistički, iz konteksta skandala, govora o nečemu što je zastrašujuće, zapanjujuće…Feral nije bio takav. Početkom, čini mi se, 2000-ih, teologinja Anaa-Maria Grunfelder je u Feralu napisali tekst o pravu na sebe, koji je ozbiljan i pun poštovanja, apel, i to teologinje, da ljudi LGBT orijentacije imaju pravo na ista prava kao i svi drugi ljudi, na brak, na djecu, nasljeđivanje, sve

Je li Feral najbolji tjednik koji se pojavio na ovim prostorima?

Osobno mislim i šire. Jednom je Ivica Đikić izjavio da je Feral u jednom trenutku bio najbolji tjednik na svijetu što može zvučati pretenciozno ali zapravo je točno. Kad vidimo u kakvim su uvjetima Feralovci radili, u vrijeme rata i Franje Tuđmana, to je fascinantno. Mi danas imamo šatore, desničarske portale i stranke što djeluje pomalo zastrašujuće ali u usporedbi s onim to je kamilica.

Možemo li reći da je Feral splitski tjednik s obzirom na činjenicu da ga Split nije prihvaćao?

U Splitu se Feral spaljivao. To su splitske novine utoliko što su u Splitu izlazile. Bivši urednici kažu da se Feral više prodavao u Zagrebu ili Rijeci nego u Splitu. Kad razgovarate s feralovcima, naročito Ivančićem, vi vidite tugu zbog toga što taj grad nije razumio ono što ima. Ali Split, poput drugih manjih gradova, ne razumije ono što je bolje od njega samog.

Tijekom rada na knjizi pročitali ste tisuće stranice Ferala. Je li moguće izdvojiti tri najznačajnija teksta?

Činjenica je da je Feral velik baš po upornosti i ustrajnosti. Lako je napisati jedan ili deset opakih tekstova, ali raditi iz tjedna u tjedan s takvim pritiskom, e to je jedinstveno. Teško je izdvojiti posebno neki tekst ali kad me već pitaš ima jedan koji je odavno trebao biti u udžbenicima. To je uvodnik prvog broja samostalnog Ferala koji se zove Legenda živi, 1. 6 1993. On je nepotpisan pa se ni ne zna tko ga je napisao, da li Ivančić ili Dežulović. To je tekst o ulozi satire u društvu i to je izuzetno važno. Pada mi na pamet i tekst Vlade Gotovca 2000. u kojem analizira pogubnost vro popularne krilatice danas „Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što“, te piše da je to totalitarna ideja koja onemogućuje svaku drugu vrstu mišljenja. No, kontinuitet je ipak najvažniji.

Koliko su danas aktualne teme koje je Feral otvarao prije desetak i više godina?

Isto kao i onda, to je nevjerojatno. Problem je u tome sto se naše društvo vrti u krugu i Feral je bio hrabar i sretan iskorak iz tog kruga. Nedavno su Ivančića pitali što bi danas bilo na naslovnici Ferala a on je rekao isto što i prije 20 godina.

Je li Feral bio jači u političkom ili satiričkom dijelu?

Bio je podjednako jak. Njegov utjecaj je bio veći od prodane naknade. Zapravo je Feral ključni dio onoga što danas smatramo europskom Hrvatskom a na što je utjecala i satira koja je oslobađala ljude i politička otkrića koja su kompromitirala državu.

Za mnoge kritičare Ferala on je sinonim za tzv. jugoslavenstvo. Znaju li ljudi uopće početke tih novina?

Manje nego što sam očekivao i to je važno da se ne zaboravi. Feral ne izlazi od 1993. i oni nisu antituđmanovci. Oni su radikalni kritičari još od 1984. godine. Ta optužba da su Jugoslaveni, komunisti je HDZ-ova optužba koja se čvrsto primila i sigurno je najpodlija izmišljotina u povijesti novinarstva na ovim prostorima jer je izravno suprotna istini. To se može dokazati kronološki po događajima što uostalom i piše u knjizi.

Danas gledajući koliki je bio utjecaj Ferala?

Neki će reći veliki a neki minoran. Teško je procijeniti. Mislim da će njegov utjecaj rasti s vremenom tako da ćemo za 50 godina imati spomenike Feralu.

Kako odgovoriti onima koji tvrde da je Feral izgubio smisao 2000. godine?

Nije ga izgubio. Feral je izlazio duže iza Tuđmana nego za vrijeme Tuđmana. I nije se ugasio zato jer je izgubio smisao jer se u trenutku gašenja prodavao više nego Globus i svi drugi tjednici danas. Prestao je izlaziti zato jer jedini nije imao reklame jer je Tuđmanova vlada stvorila takav bastard od tržišta koji oglašivačima nije dopuštao da se reklamiraju u Feralu.

Kako to da mladi ljudi, studenti novinarstva, ne rade nešto slično, ne pokreću neki svoj Feral?

Za to su krivi njihovi profesori. Ferala na Fakultetu novinarstva nema što je apsurd. To je kao da na Ruđeru Boškoviću nema Newtona. Tim mladim ljudima uskraćene su prave vrijednosti i nadam se da će ova knjiga to barem malo promijeniti

Je li to uopće moguće ili se trojac poput Ivančića, Lucića i Dežulovića rađa jednom u sto godina?

Taj trojac je nešto što se rađa rijetko i Feral ove vrste zato nije moguć. No, ideja je živa i kao sjećanje i kao kritički duh.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

QUEER, GEEK &OMG
I to se proizvodi


Hipster Dyke
Od L do Z


Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Josipa Petek
Bi-spolarizacija


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike