autor:

Kad je grčka božica Atena željela pomagati ljudima, spuštala bi se na zemlju u muškoj odjeći, prerušena u muškarca. Tako su joj, kaže mit, ljudi vjerovali i mogla je neopaženo hodati svijetom i činiti… a što je već imala za činiti. Crnogorka Stana Cerović nije božanstvo niti je njen smisao u životu pomagati ljudima čitav život živi kao muškarac. Ona je posljednja balkanska virdžina, odnosno posljednja koliko nam je to poznato. Jer, virdžine – žene zavjetovane da čitav život provedu kao muškarci, sinovi s greškom prirode – žive na našim prostorima u plemenskim zajednicama Kosova, Metohije, Albanije i Crne Gore. Stana Cerović  živi u selu do kojeg nema normalne ceste niti asfaltiranog prilaza. Kad padne snijeg, a na visinama njene Sinjajevine to je često, do Stane Cerović gotovo i nema puta.

Na brdovitom Balkanu…

Za Crnogorce, odnosno za onaj dio crnogorskog življa koje poznaje Stanu Cerović, ona je “žena-čovjek”, poštovana i štićena. Jer iako Stana nije imala izbora – odluku o tome da život proživi kao muškarac donio je njen otac –  svoj život ona živi kao pravi crnogorski muškarac. Dobila je ime Stana da bi magično, čarolijom zaustavili crni niz smrti sinova. I zaustavili su ga – ali tako što je najmlađa kćer u uglednoj obitelji serdara i sudaca postala muškarac.

Njena sestra Koka nije imala toliko sreće. Budući da je Stana postala muškarac, ali ne i biološki pa se nije mogla ženiti, Koka je namjerno ostala neudana kako bi bila ženska pomoć Stani. Za Crnogorce, Stana je muškarac, i možda čak veći muškarac nego muškarci jer se nije takva rodila, nego je u taj spol prešla, a Koka je najniža među najnižima, žena koja nije realizirana kao žena već služi muškarcu.

Primjera kao što je Stana Cerović  ima mnogo. Zavjetuju li se virdžine i danas? Teško je to odrediti. Nije problem samo geografska izoliranost: postoji nekoliko tipova zavjeta i prelaska u muški rod. Jedan je ovaj, Stanin. Za Stanu se slučajno zna da je rođena kao žena, a što je s onima koji su muškarci postali u tajnosti, i koji su odgajani kao muškarci od rođenja? Osim što nemaju potomstva – oni žive svoje muške živote, bez da ikad moraju izaći u javnost.

Inače, postoji nekoliko tipova zavjeta kojim žena postaje muškarac, odnosno tobelija, što je drugi naziv za virdžinu. U jednom slučaju, to je privremena mjera života zbog nedostatka muškaraca pa djevojke žive kao muškarci dok ne odrastu muškarci za ženidbu. U praksi međutim, one koje zakorače u tom smjeru nikada ne ostvaruju brak. Druga vrsta zavjeta ona je koju djevojke daju jer su muški članovi obitelji upali u zavadu s nekom drugom obitelji pa postoji mogućnost krvne osvete. Novopečeni muškarci mogu izlaziti iz kuće i obavljati muške poslove. Treća vrsta zavjeta veže se uz raskid zaruka, što je u Albaniji dovoljan razlog za krvnu osvetu. Da bi se ona izbjegla, djevojka koja raskida zaruke trajno se odriče prava na udaju i postaje virdžina. Jedan je tip rezerviran i za razvedene žene koje se zavjetuju da se više neće udavati kako bi izbjegle natezanje s pravom bivšeg muža na krvnu osvetu.

‘Žene-ljudi’ kao dio tradicije u svijetu nepoznanica

Nisu balkanske gudure jedino mjesto na kojem rastu „žene-ljudi“, odnosno virdžine. Sličan običaj postoji i u Pakistanu te Afganistanu. Ondje se vjeruje da obitelj bez muških potomaka nema sreće te se jedno dijete odgaja kao dječak. Kad stasa u dob za udaju, te djevojčice-dječaci mogu se udati i početi živjeti svoj spol.

Nema puno podataka o postojanju virdžina drugdje u svijetu. Za vjerovati je zapravo da je to rasprostranjeniji običaj nego što znamo. Uostalom, zemlje u kojima se donedavno javljao imale su bitno većih i ozbiljnijih problema od žena koje žive kao muškarci – tko bi se time bakćao? Ali povijest žena koje su barem dio svojeg života proživjele kao muškarci bogata je. Postoji legenda o Hui Mulan koja je postala muškarac kako bi ispunila kvotu za novačenje u svojoj obitelji. Postoje zapisi iz Sahare o ženama koje su postale redovnici i živjele kao muškarci u samostanu u 6. stoljeću. Njihova je tajna bila otkrivena tek na sprovodu, a jedna je žena Sveta Marija iz Aleksandrije čak i optužena da je jedna djevojka van braka zatrudnjela s njome. Ako je vjerovati povijesnim knjigama, Marija je radije otrpjela optužbe nego da objavi svijetu da je to, eto, biološki nemoguće. A kad smo na crkvenom teritoriju, postoji legenda o papesi Ivani, ženi koja je postala papom. A jedan od razloga za spaljivanje Ivane Orleanske bilo je i njeno oblačenje u muškarca!

Takvih je primjera mnoštvo –  žene koje su postajale iznimno hrabri vojnici, vješti pirati, svećenici… Dorothy Lawrence – inače novinarka – provela je Prvi svjetski rat u muškoj odjeći jer je to bio jedini način da služi vojsku. Istina je, nažalost, da i dalje živimo u svijetu u kojem je jednostavnije, oportunije i bolje živjeti kao muškarac. Biti žena u okruženju kojem nedostaju muškarci nije nimalo lijepa sudbina.