Bila je lezba, sada ima dečka
autor:
Lucija SeverNajgora noćna mora. Kraj svijeta. Psi laju, majke plaču situacija. Frendica lezba je našla dečka. Kaos. Šok i vjeverica. Je li ona sada lezba? Je li ona sada bi? Hoće li sada nositi haljine? Pitanja koja se, nažalost, večinu vremena postavljaju kada je u pitanju već spomenuta situacija.
Čak i kada bi zanemarili postavljanje takvih pitanja, u četiri zida svoje vlastite glave, promjena obrasca ponašanja prema no-more lezbo frendicama se također dosta često mijenja. Od laganog zafrkavanja pa sve do šikairanja na svakodnevnoj bazi. U nekim situacijama nastaju i velike svađe, optuživanja i ljutnje prema dotičnoj do te mjere da prelazi već u zlostavljačko ponašanje. Zamislimo sada sljedeću situaciju:
Maja H.: Policija je bila homofobna, ali zaštitar je rekao istinu!
Lezbijka (nazovimo ju Ana) je godinama neautana u očima svojih hetero prijatelja. Ana dejta dečke. Ana oblači haljine, lakira nokte, šminka se i čini se kao prosječan dio svoje hetero skupine. Jednog dana Ana upoznaje djevojku u koju se zaljubljuje i one uđu u vezu. Anini hetero frendovi ju počinju optuživati za to što je ona sada lezba. Također joj govore stvari poput ‘Kako možeš reć da si hetero i onda hodat s curom’ , ‘Ti nisi prava heteruša’…
Poznato? Zapravo su jako slični uzorci kojima se LGBT osobe šikanira kada njihovi bližnji saznaju za njihovu orijentaciju i možda im to nije baš po volji. Ono što je najfascinantnije taj uzorak se, uz male modifikacije, ponekad ponavlja i u obrnutoj situaciji do te mjere da dolazi do izjednačenja (prestaje druženje s tom osobom, hejta ju se, šikanira ju se i odbacuje). Postavlja se pitanje zašto si neki primjerci ljudskog roda općenito, bili to hetero ili gej prijatelji/ce, daju za pravo promišljati o seksualnosti svojih najbližih i naposlijetku ju kritizirati jer eto sve što je drugačije ne valja. Pogotovo nije jasno zašto se to događa sa ljudima u zajednici kada su i sami vjerojatno osjetili što znači to kada te netko osuđuje zbog tvojih želja i potreba.
Priča zlostavljanja tu ne završava. Osobe koje su ‘promjenile’ svoju seksualnost najčešće se šikanira na obje strane. Gej strana sa svojim zgražanjem i hetero strana sa svojim ona je i dalje lezba stavom.
Kinsey/fluidnost/biseksualnost:
Seksualnost je fluidna. Gdje si na skali? Seksualnost je fluidna. Seksualnost je fluidna. Rečenice koje se kao mantra ponavljaju u obranu LGBT osoba. Služe kao argument obrane i dokazuju da netko može postati gej nekad u svom životu. Svi smo mi biseksualni i te sve rečenice.
Što se onda događa u situaciji kad netko sa LGBT strane skale ode na drugu? Zašto obrat situacije nije moguć i realan? Prema nekim ljudima, kada ti seksualnost fluidno odšeta u spektar ja volim isti spol očito nastaje situacija zlatnog teleta. To je to. To je najsvetija seksualnost na svijetu, tako čista i posebna. Ja sam tako poseban. Dobro jutro radni narode, nije baš tako. Seksualnost nije jednosmjerna ulica i ne može se opisati u dvije minute razmišljanja uz jutarnju kavu. Također niti jedan oblik seksualnosti nije poseban, niti veleban u usporedbi s onim drugim. Skala je široka, sve je relativno i možda se promjeni nekad u budućnosti, a možda i ne. Ako su svi hetero ljudi biseksualni, zašto i sve LGBT osobe ne bi bile biseksualne i podložne toj fluidnosti kroz cijeli život? Nema ničeg lošeg u fluidnosti i promjenama. Tijelo nam ponekad samo traži tu promjenu i začuđuje nas svojim signalima, ali to nije nešto loše već to treba prigrlit s obje ruke (i noge ako treba).
Čini se da je zapravo jako teško samom sebi priznati da ti se možda sviđaju oba spola. Da će ti se jednog dana sviđati Kata, a godinu i pol kasnije Mato. Zašto? Zato što je biseksualnost također napadana sa svih strana, možda čak i više nego fluidnost seksualnosti jer ako si u centru onda si promiskuitetna osoba željna pažnje. Opet krivo, ali nažalost repetativno i u trenutnoj točki prostor-vremena neiskorijenjivo.
Dolazimo do zaključka da bi se LGBT zajednica (hetero zajednica uključiva) trebala još više obrazovati po pitanju fluidnosti seksualnosti, biseksualnosti i čitavom spektru toga što naš mozak može odjednom zahtjevati jedno jutro jer nerazumijevanje je očigledno i uzrokuje loše stvari. Također bi se možda trebali prestat svi trpat u zatvorene kutije. Kutije koje nitko ne smije otvarati, propitkivati ili nedajbože mijenjati. Kutije koje uzdižemo na pijedestal koji one ne zaslužuju. Čak nas i daleka povijest i mitologija uče da kutije nisu dobre, sjetite se samo Pandore.
Komentirajte!