autor:

Iranske vlasti poznate su prema svojoj netoleranciji prema LGBTIQ pitanjima te već godinama su LGB osobe žrtve političkog progona. U travnju 2014. godine, nakon što je Europska unija objavila svoju strategiju spram iranske politike te je, u svrhu bolje i bliže suradnje za vrijeme posjeta Iranu Catherine Ashton, izaslanica EU, doživjela Iran u punom homofobnom sjaju.

Naime, iako je svrha njenog posjeta bila političke naravi, iranski političari nisu propustili priliku osuditi „toleranciju EU spram homoseksualnosti“ te istaknuti da „ti očajni ljudi (EU Parlament), žele da Iran prizna pedere“.

Jedina stavka strategije koja bi mogla potaknuti ovakve reakcije iranskih političara je ona koja se tiče diskriminacije, te se seksualna orijentacija spominje jednom u dokumentu od preko 2500 stranica.

Homofobija u Iranu dodatno se jasno očitovala nedavnim slučajem iranske lezbijke Sare koja je u javnost izašla sa svojom pričom koja je još dodatno dokazala iransko nerazumijevanje osnovne terminologije koja se povezuju LGBT identitet. Naime, Sara, nakon što se autala kao lezbijka svojoj obitelji, bila je prisiljena ići na tretmane kod psihologa radi svoje „neispravne“ seksualnosti.

„U početku je bilo teško. Uvjeravali su me da sam u krivu i morala sam se podvrgnuti tretmanu kod psihologa“, izjavila je Sara za Reuters, te nadodala: „Psihologinja me uvjeravala da sam muškarac zarobljen u ženskom tijelu te da moram promijeniti svoje tijelo kako bi išlo uz moju osobnost.“

Do dijagnoze kako je u biti trans osoba, psihologinja je došla na temelju fotografije koju je dobila od njezine obitelji, a koja ju prikazuje obučenu u odjeću koja je, prema stručnom psihološkom mišljenju, „odjeća za dječake“.

Takav razvoj događaja, kao i sama dijagnoza šokirala ju je jer, ističe, „nikad nije željela biti muškarac“ te da je prilično zadovoljna sa svojim tijelom. „Nikad nisam imala problema sa svojim tijelom. Imam seksualne emocije prema djevojkama, ne prema muškarcima, te se jedino mogu zamisliti kao djevojku koja voli drugu djevojku. Ne kao muškarca koji voli drugu djevojku.“

Prema izvještajima organizacija Justice for Iran i 6 Rang, Sarin slučaj nije iznimka, nego pravilo jer se vrlo često lezbijke prisiljavaju na ovaj način na promjenu spola kako bi zadovoljile osnovno pravilo u Iranu – da je jedini prihvatljivi ljubavni i seksualni odnos onaj između muškarca i žene. Shadi Amin (na slici) iz organizacije 6 Rang istaknuo je kako većina zdravstvenih radnika smatra da je homoseksualnost mentalna bolest te da je čest slučaj da su gejevi i lezbijke pogrešno „dijagnosticirani“.

Sara je također istaknula kako mnogi njezini prijatelji baš iz tog razloga nije autani svojim obiteljima, no osim toga da su u konstantnom strahu za svoj život ako njihova seksualna orijentacija postane javna. Jedan od njezinih prijatelja čak je priznao da bi ga njegova obitelj zasigurno ubila da doznaju da je gej.

U Iranu se istospolni odnosi između dva muškarca kažnjavaju smrtnom kaznom pod optužbom sodomije, dok lezbijke ipak imaju blaži tretman – smrtna kazna je samo za one koje ponove svoj „zločin“.