autor:

Darko Vinketa

Novi desetodnevni posjet Judith Reisman Hrvatskoj predstavlja novi “križarski pohod” na Kinsey institut, ali ovaj puta na balkanskim prostorima. Budući da se isti ovakav pohod odvijao 1980-ih i 90-ih godina u SAD-u i neuspješno propao, Judith  Reisman je odlučila pronaći novo plodno tlo za manipulacije i dezinformacije o Kinsey institutu, piše Libela (KlikKlik).

John Bancroft, bivši direktor Kinsey instituta (1995.-2004.) i bivši predsjednik International Academy of Sex Research, u radu pod nazivom “Alfred C. Kinsey and the Politics of Sex Research” objavljenom 2004. godine u znanstvenom časopisu Annual Review of Sex Research dokumentira i rasvjetljava anti-Kinsey kampanju koju je Judith Reisman vodila u SAD-u 1980-ih i 1990-ih godina.

“Križarski pohod” protiv Kinsey instituta Judith Reisman započela je 1981. godine optužbama protiv Alfreda Kinseya i njegovog istraživanja seksualne reakcije djece opisane u djelu Seksualno ponašanje muškarca (Sexual Behavior in the Human Male, 1948). Kinsey je jasno naveo izvore informacija o seksualnoj reakciji djece objavljenih u ovom izvještaju. Većina informacija dobivena je od odraslih osoba koje su se prisjećale vlastitog djetinjstva. Dio informacija prikupljen je od roditelja koji su promatrali vlastitu djecu, a dio od nastavnika koji su promatrali dječje interakcije ili seksualna ponašanja. Također, Kinsey je izjavio da je intervjuirao devet muškaraca koji su imali seksualna iskustva s djecom i oni su mu pružili informacije o seksualnim reakcijama djece.

Bancroft ističe da Reisman ima pravo izraziti neslaganje sa Kinseyevom upotrebom ovih podataka, također ima pravo na mišljenje da niti jedan istraživač seksualnosti ne bi trebao kao izvor informacija koristi seksualne prijestupnike bez da ih prijavi policiji, ali zaključuje da Reisman nema pravo optuživati Kinseya za nezakonite radnje. Kinsey nije promovirao zlostavljanje djece, nije osposobljavao istraživače da zlostavljaju djecu kako bi prikupili podatke niti je Kinsey ili bilo tko iz njegovog istraživačkog tima bio uključen u seksualne eksperimente na djeci, jednako kao što nitko od njih nije bio ni u kom smislu pedofil. Svi ovi navodi podložni su provjeri i Kinsey institut raspolaže dokazima kojima može potkrijepiti istinitost ovih tvrdnji.

Judith Reisman je ideju o seksualnom zlostavljanju djece Alfreda Kinseya dodatno proširila u knjizi “Kinsey, Sex, and Fraud: The Indoctrination of the People”, napisanoj zajedno sa Edwardom Eichelom i objavljenoj 1990. godine. Kinsey institut je vrlo detaljno  odgovorio na lažne optužbe. Također, institut je za potrebe  informiranja medija  pripremio dosje objavljenih novinskih članaka o karijeri i radu Judith Reisman. Jedan od ovih članaka (APA Monitor, 1984) opisuje kako je Reisman dobila 800,000 dolara sredstava od Ureda za maloljetničku pravdu i delikvenciju (Office for Juvenile Justice and Delinquency) kako bi proučavala efekte pornografije. Ovaj članak kritički je govorio o procesu dodjele sredstava, nedostatku ekspertize J. Reisman da provede ovakav tip istraživanja i nepostojanju bilo kakvog procesa evaluacije projekta od strane znanstvene zajednice.  Drugi tekst, objavljen 1986. u Washington Postu, donosi vijest da je Ured za maloljetničku pravdu i delikvenciju odustao od objavljivanja financirane studije Judith Reisman zbog višestrukih i ozbiljnih greški i nedostataka koje su u procesu vanjske evaluacije uočili stručnjaci, a direktor Ureda je, radi ovog ozbiljnog propusta, dao ostavku.

Nakon ovoga, 1991. godine Judith Reisman tužila je Kinsey institut i tadašnju direktoricu June Reinisch i Sveučilište u Indiani zbog “lažnih i zlobnih kleveta o njenom karakteru, reputaciji i profesionalnom ugledu”. U rujnu 1993. godine odvjetnik Judith Reisman se povukao iz procesa, a u lipnju 1994. sud je odbacio tužbu, dok je Judith Reisman zabranjeno ponovno podnošenje tužbe protiv Kinsey instituta.

Savjetodavni status Kinsey instituta pri UN-u

Podsjetimo, također, da je Kinsey institut za istraživanje spola, roda i repordukcije osnovao 1947. godine pionir u istraživanju seksualnosti Alfred Kinsey pri Sveučilištu u Indiani, u SAD-u. Kinseyeve znamenite studije Seksualno ponašanje muškarca (1948.) i Seksualno ponašanje žene (1953.) uključuju podatke više od 11 000 intervjua. Misija Kinsey instituta je promovirati interdisciplinarno istraživanje i znanje u području ljudske seksualnosti, roda i reprodukcije.

S obzirom na znanstvenu reputaciju i ugled koju uživa ova institucija, u travnju 2012. godine dr. Melissa Stone, ekspertica iz područja ljudskih prava iz OSCE-a (Organization on Security and Cooperation in Europe) kontaktirala je direktoricu Kinsey instituta dr. Juliu Heiman kako bi razgovarale o novim preklapanjima u području ljudskih prava, seksualne orijentacije i rodnog identiteta, istaknute i od strane UN-ovog Povjerenika za ljudska prava. Dr. Stone je zanimalo je li Kinsey institut zainteresiran za pružanje ekspertize UN-u i ostalim međunarodnim akterima u njihovim inicijativama s obzirom na reputaciju instituta kao izvora istraživanja i podataka o seksualnosti, rodu i reprodukciji. Nakon sastanka u Bloomingtonu, dr. Heiman i dr. Stone složile su se da će Kinsey institut aplicirati za poseban konzultativni status pri UN-u, koji daje mogućnost nevladinim organizacijama priliku da sudjeluju i savjetuju UN pri odlukama i programima.

U siječnju 2014. godine, Jennifer Bass, direktorica za odnose s javnošću Kinsey instituta, i dr. Stone sudjelovale su na Ekonomskom i socijalnom vijeću  (Economic and Social Council) (ECOSOC), sastanku vijeća nevladinih organizacija u sjedištu UN-a u New Yorku gdje je razmotrena prijava Kinsey instituta. Nakon kratke prezentacije, vijeće je predložilo Kinsey institut za UN-ov poseban konzultativni status, a u travnju 2014. godine Ekonomsko i socijalno vijeće je dalo formalni pristanak.

S direktoricom za odnose s javnošću Kinsey instituta razgovarala je Nataša Bijelić za portal Libela (KlikKlik). Intervju prenosimo u cijelosti:

Na poziv neokonzervativnih organizacija civilnog društva i organizacija bliskih Katoličkoj crkvi dr. Judith Reisman je trenutno po drugi put u Hrvatskoj, drži predavanja u kojima iznosi optužbe na račun Alfreda Kinseya i njegovog istraživanja o seksualnim reakcijama djece. Kako odgovarate na optužbe o metodama istraživanja koje je koristio Alfred Kinsey?

Na tvrdnje i optužbe od strane različitih pojedinaca/pojedinki o istraživanjima Alfreda Kinsey-a provedenih sredinom 20. stoljeća odgovoreno je i već mnogo puta su te optužbe opovrgnute. Svi odgovori dostupni su na našoj web stranici.

Dr. Alfred Kinsey bio je biolog koji je započeo sa istraživanjem ljudske seksualnosti sredinom 20. stoljeća na način da je pitao  odrasle osobe o njihovim seksualnim životima. On i njegov tim nisu bili prvi koji su to učinili, ali bili su prvi  koji su intervjuirali  preko 16 000  muškaraca i žena u Americi, i objavili rezultate, ne u znanstvenom časopisu, već u  dvije knjige. Ove knjige uključuju i poglavlja o metodama intervjua, korištenom uzorku, jednako kao i  odgovorima ljudi kojima je bila zagarantirana povjerljivost pri sudjelovanju u istraživanju. Nije bilo nikakvih “eksperimenata” i svi podaci iz istraživanja dobiveni su od odraslih osoba koje su podijelile osobne informacije sa istraživačima.

Odakle dolaze Kinsey-eve informacije o seksualnim reakcijama djece? 

U vrijeme publiciranja knjige Seksualno ponašanje žene, 1953. godine, preko 16 000 osoba je sudjelovalo u povjerljivim intervjuima objavljenim u obje knjige (tj. Seksualno ponašanje muškarca i Seksualno ponašanje žene). Među tih 16 000 osoba, bilo je nekoliko odraslih osoba koje su priznale nezakonitu aktivnost, uključujući seksualnu aktivnost s djecom, i samo tih par ispitanika je iznijelo ovakvu informaciju.

U predavanju održanom nedavno na Medicinskom fakultetu u Zagrebu, dr. Reisman tvrdi da Kinsey institut nije dozvolio pristup ili istragu o prikupljenim podacima ili istraživačkoj dokumentaciji. Koji je Vaš odgovor na ovu tvrdnju?

Bilo koje publicirano istraživanje dostupno je u knjigama ili stručno ocijenjenim znanstvenim časopisima. Svi individualni podaci su zakonski zaštićeni i smatraju se strogo povjerljivim informacijama kako bi zaštitili privatnost svake intervjuirane osobe i kako bi osigurali da ljudi odgovaraju iskreno u istraživanjima. Znanstvenici i istraživači sa pravovaljanim istraživačkim studijama danas mogu koristiti Kinseyeve podatkovne blokove (bez informacija koje bi mogle identificirati ispitanike/ice) za svoje vlastite istraživačke studije, kao što je primjerice, usporedba podataka iz sredine 20. stoljeća i danas. Postoji preko 300 pitanja u intervjuima, koji su dostupni online.

Istraživanja Kinsey instituta danas se provode po strogim pravilima Institucionalnog ocjenjivačkog odbora Sveučilišta u Indiani,  koje se drži međunarodnih etičkih standarda i osigurava stroga pravila  povjerljivosti i privatnosti onih koji sudjeluju u istraživačkim projektima. Prije ove regulative, istraživači su također bili podložni strogim pravilima povjerljivosti i privatnosti prema ispitanicima/ispitanicama i osiguravali su normativne (iako ne-kodificirane), etičke standarde u vlastitim istraživačkim područjima.

Judith Reisman je u siječnju 2013. godine došla u Hrvatsku s ciljem napada i iznošenja kleveta na račun kurikuluma Zdravstvenog odgoja (specifično modula “Spolna/rodna ravnopravnost i odgovorno spolno ponašanje”). Tvrdila je da seksualna edukacija promiče seksualnu aktivnost među mladima, pornografiju i pedofiliju. Podržavaju li znanstvena istraživanja o seksualnoj edukaciji ove tvrdnje?

U SAD-u mladi koji imaju cjelovitu seksualnu edukaciju u školama izloženi su manjem riziku od neželjenih trudnoća nego mladi koji imaju apstinencijski program seksualne edukacije ili uopće nemaju seksualnu edukaciju. Ne postoji dokaz da seksualna edukacija vodi ka povećanoj seksualnoj aktivnosti, upotrebi pornografije ili potencijalnoj pedofiliji.

Kinsey institut dobio je poseban konzultativni status pri Ujedinjenim narodima u travnju ove godine. Što to znači za Kinsey institut i Vaš budući rad?

Kinsey institut ima mali istraživački tim, knjižnicu i pristup podacima mnogih znanstveno i stručno ocijenjenih studija i izvještaja. Budući da države članice imaju poteškoća u shvaćanju kako seksualnost utječe na zdravlje, dobrobit pojedinaca/ki, obitelj i  javne politike, u potrazi su za informacijama koje će im pomoći da shvate ta pitanja. Nadamo se da ćemo moći pomoći kao resursni centar i izvor podataka koji mogu biti važan dio diskusija na razini ministarstva zdravlja, ili više na međunarodnom nivou u pitanjima ljudskih prava kao što je prevencija seksualnog nasilja i rješenja tog problema.

Što ljudi trebaju znati o Kinsey institutu i istraživanju seksualnosti općenito?

Kinsey institut je istraživački institut pri Sveučilištu u Indiani, u SAD-u, jednom od mnogih sveučilišta u svijetu gdje znanstvenici iz prirodnih i društvenih znanosti, liječnici, edukatori rade na tome da razumijemo komplicirana pitanja i probleme vezane uz seksualnost, rod i reprodukciju.

Naša je odgovornost da pomognemo ljudima kada nastane problem, i da im damo informacije utemeljene na podacima (tamo gdje je moguće) kako bi imali bolje živote i kvalitetnije veze. U potpunosti zastupamo princip odgovornog seksualnog ponašanja, bez nanošenja štete sebi ili drugima. Strogo se protivimo seksualnom ponašanju koje uključuje maloljetnike, korištenju djece na bilo koji način za seksualne aktivnosti, trgovanje djecom, ženama i muškarcima u svrhu seksualnog iskorištavanja, silovanju, nasilju u partnerskim odnosima i seksu u svrhu političke kontrole u područjima zahvaćenim konfliktom.

Naš krajnji cilj je unaprjeđenje seksualnog zdravlja i znanja o seksualnosti širom svijeta, provođenje istraživanja i edukacije koja pomaže svim ljudima kako bi bolje razumjeli svoju ljudskost.