FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Hoće li LGBT zajednica u Hrvatskoj postati politički subjekt nakon izbora za Europarlament?

objavljeno:

16. 04. 2014.
Hoće li LGBT zajednica u Hrvatskoj postati politički subjekt nakon izbora za Europarlament?

Nakon objavljivanja izbornih listi u skoro svim europskim zemljama, brzi pogled donosi šarolikost imena i programa. U Njemačkoj možemo naći čak i Demokratsku gej-lezbijsku stranku – Građansku stranku (KlikKlik), koja ipak nije uspjela obaviti potrebnu registraciju, te se na ovim izborima neće natjecati.

Hrvatska se pak može pohvaliti da ima čak dvoje LGBT kandidatkinja na izborima za Europski parlament, Sanju Galeković iz zelenog OraHa, te Damira Hršaka iz tamnocrvenih Laburista. Oboje su se predstavili prošli ponedjeljak na tribini u LGBT Centru Zagreb, o čemu je izvjestila Veronika Rešković (KlikKlik), te time započeli preferencijalnu kampanju.

Naime, zaokruživanjem imena kandidata na listama pojedinih stranaka, glasači mogu utjecati koji će kandidat otići u parlament, ukoliko ovaj skupi više od 10% glasova.

Tako je na prošlim izborima Ruža Tomašić s liste HDZ-a otišla u parlament skupivši 26% glasova liste, premda je sama bila tek na šestoj poziciji. Damir Hršak u svojem intervjuu za CroL također navodi da mu je nedostajao tek 2701 glas da prestigne prvog kandidata na listi koji je na kraju osvojio mandat (KlikKlik). Logičan zaključak koji se nameće: ovo je idealna prilika da LGBT zajednica u Hrvatskoj postane politički subjekt koristeći opciju preferencijalnog glasanja. Potencijalno, postoji mogućnost da čak dva LGBT kandidata iz Hrvatske završe u parlamentu.

To bi naravno bio veliki skok u broju LGBT članova u parlamentu, koji su pak malobrojni, ali politički relativno šaroliki – od Ulrike Lunaček (Austrija, zeleni), preko Michaela Cashmana (Velika Britanija, crveni), Lissy Gröner (Njemačka, crveni), Giannija Vattimoa (Italija, žuti) do Nikki Sinclaire (Velika Britanija, sivoplavi).

To bi također bio veliki pomak za političku klimu u Hrvatskoj, obzirom da još ne postoji stranka koja ima svoj LGBT Forum, a postojanje kvota na izborima za LGBT osobe se tek formira kao politička filozofija. Ili prema riječima Sanje Galeković s tribine: “Ako nas je 8 ili 10 posto u društvu, toliko nas treba biti zastupljeno i u vlasti. Isto kao što postoji paritetna demokracija za nacionalne manjine ili za zastupljenost žena u raznim parlamentima, isto tako treba biti zastupljenost i LGBT-zajednice u tijelima odlučivanja.”

Za usporedbu, britanski žuti Liberalni demokrati kao izborni adut koriste činjenicu da su njihovi kandidati najbrojniji među potpisnicima od ILGAe ponuđenog izbornog obećanja LGBT osobama (KlikKlik). Britanski crveni Laburisti su odmah iza njih po broju potpisa, a unutar svoje LGBT sekcije su radili unutarstranačku kampanju za izbor LGBT kandidata na listama za Europski parlament, od kojeg su uspjeli tek jednog od trojice – Seb Dancea – postaviti kao svojeg kandidata.

Seb Dance je jedan od ukupno sedam LGBT kandidatkinja iz crvenog PESa koji se natječu za ulazak u Europski parlament (KlikKlik), uz njega su još Daniele Viotti (Italija), Amaury Caprasse (Belgija), Myriam Elyassa (Francuska), Jose Angel Santoro Estevez (Španjolska), Fabienne Vesper (Njemačka), te Cyrus Engener (Malta). Iz ove grupacije je također interesantna Phil Prednergast (Irska), koja premda se sama ne nalazi unutar LGBT slova, želi postati predsjednica LGBT Međugrupe u parlamentu u novom sazivu. Da privuče glasače, dala je oglas čak i na mrežnoj aplikaciji Grindr, uz riječi potpore Michaela Cashmana.

Europski zeleni, uz Sanju Galeković u Hrvatskoj, imaju na izborima još i Ulrike Lunaček koja vodi listu u Austriji i kojoj bi ovo bio drugi mandat, te Pierre Sernea na listi u Francuskoj, čelnika LGBT sekcije zelenih, aktivnog u civilnom sektoru i pariškoj gradskoj administraciji. Ostale kandidate je malo teže pretražiti, jer za razliku od crvenog PESa nisu istakli sve svoje LGBT kandidate na jednoj stranici.

Pojavljivanje LGBT osoba kao kandidatkinja na izborima izgleda dolazi kao prirodan rezultat organiziranog aktivizma. Pitanje je, koliko sazrijevanja treba jednoj LGBT zajednici da iznjedri svoje kandidate na parlamentarnim izborima? Odgovor je čini se desetak godina.

Damir Hršak i Sanja Galeković se na izborima pojavljuju desetak godina nakon prve povorke ponosa u Zagrebu 2002. godine. Prva atenska povorka ponosa je organizirana 2005. godine, a ove godine je u utrku za gradonačelnika Atene ušla po prvi puta i jedna LGBT osoba – Grigoris Vallianatos. Zemlje s dužom tradicijom borbe su prve LGBT političarke dobile još u osamdesetima, desetak godina nakon što su organizirane prve povorke ponosa, inspirirane Stonewallškom pobunom u New Yorku 1969. godine. Tako je Angelo Pezzana je izabran za člana talijanskog parlamenta 1979. godine, nakon što je 1970. godine bio jedan od osnivača organizacije Fuori, prve talijanske organizacije posvećene borbi za LGBT prava.

U Njemačkoj Herber Rusche je jedan od osnivača prvo gej organizacije u Heidelbergu 1972. godine, zatim stranke zelenih 1980. godine, a u nacionalni parlament ulazi 1985. godine. U Velikoj Britaniji Chris Smith izlazi iz ormara 1984. godine na jednom javnom skupu, nakon što je već bio izabran u parlament na laburističkoj listi. Wenche Lowzow izlazi iz ormara 1979., a to joj nije naštetilo da 1981. opet bude izabrana u norveški parlament.

U Nizozemskoj, Coos Huijsen iz redova demokršćana izlazi iz ormara 1977. godine (nakon toga je prešao u laburiste), a Evelien Eshuis iz redova komunista 1982. godine.

Ipak, ove zemlje su trebale sačekati još tridesetak godina da se LGBT političarke uspnu do najviših dužnosti, mjesta premijerki, što se unazad pet godina dogodilo na Islandu, u Belgiji, te u Luxemburgu. Najvišu funkciju u europskoj politici je do sada obnašao Peter Mandelson (Velika Britanija, crveni Laburisti) kao povjerenik Europske komisije za trgovinu, izabran na to mjesto 2004. godine. Možda se nakon ovih izbora dogodi još koji pomak u tom smjeru?

U međuvremenu, broj potpisnika ILGAinog izbornog obećanja iz Hrvatske je porastao na devet. Uz Damira Hršaka, Sanju Galeković i Mirelu Holy, tu je i šest kandidata s liste Piratske stranke. To je još uvijek tek 3% od ukupnog broja kandidata na izborima, ali bitan pomak samo unazad tjedan dana.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike