autor:

Darko Vinketa

‘Hrvatska je na dva sata leta od Engleske, a tisuću svjetlosnih godina od nje, u što smo se na nedavnom referendumu imali priliku uvjeriti.’ Tim je riječima urednik središnjeg Dnevnika HTV-a, Stipe Alfier zaključio prilog novinarke Petre Mlačić o uvođenju bračne jednakosti u Velikoj Britaniji.

Čini se da je Alfier, nažalost pogrešno, procijenio da živimo u društvu koje snažno štiti vrijednosti otvorenog društva i medijskih sloboda od napada raznih ekstremističkih skupina koje ne dijele te društvene vrijednosti.

Vodeća ekstremistička skupina u hrvatskom društvu unazad godinu dana svakako je grupa katoličkih fundamentalista okupljenih oko udruge ‘U ime obitelji’ koja je odmah nakon emitiranja Dnevnika 29. ožujka poslala priopćenje uredništvu HTV-a u kojem između ostalog stoji da se ‘kroz televizijski prilog, bez uporišta u stvarnosti i bez znanstvenog utemeljenja, provlači i promovira zaključak da su civilizacijski napredna društva samo one države koje su izjednačile dvije, po prirodi stvari, različite zajednice te brakom nazvale i zajednički život dviju osoba istog spola’.

Naravno, nije sporno da su obiteljaši uputili prigovor na prilog u Dnevniku, međutim ono što je sporno jest da je prigovor ekstremističkih vjerskih fanatika naišao na plodno tlo u javnoj televiziji u sekularnoj državi. Naime, Tomislav Špoljar, v.d. šefa Informativno-medijskog servisa podnio je prijavu Etičkom povjerenstvu protiv urednika Alfiera i zamjenika urednika Damira Smrtića.

Sporan je zaključak urednika Stipe Alfiera kako je ‘Hrvatska tisućama svjetlosnih godina udaljena od Engleske’. Takva je izjava, kažu iz štaba Željke Markić, ‘bez znanstvenog utemeljenja’. Još uvijek nije potpuno jasno kakav uvid u ‘znanstvena utemeljenja’ ima inicijativa koja od samih svojih početaka vodi otvoreni rat s domaćom i stranom znanstvenom zajednicom.

Podsjećamo, Željka Markić priskrbila si je upozorenje Hrvatskog sociološkog društva (KlikKlik) zbog pogrešnog interpretiranja studije od čijih se zaključaka ogradio i sam autor, a i sveučilište na kojem radi (KlikKlik).

Usprkos upozorenju, obiteljaši su nastavili citirati spornog autora čime su se nedvosmisleno pretvorili u predvodnike anti-intelektualnog pokreta koji ne mari za suvremene znanstvene zaključke o temama kojima se bavi te su tako objavili rat kritičkoj i znanstvenoj misli.

Međutim, ono što je svakako ključno oko prosvjednih pisama koje su obiteljaši uputili uredništvu HTV-a i Hrvatskom novinarskom društvu (KlikKlik) nije samo činjenica da se radi o napadu vjerskih fanatika na medijske slobode, već i važno pitanje na koje kao društvo moramo napokon ponuditi odgovor – pitanje vrednovanja nedavnog referenduma o braku.

Odgovor na to pitanje označit će smjer daljnjeg razvoja hrvatskog društva. Je li unošenje nejednakosti u Hrvatski Ustav regresivan čin (kao što je to implicirao Stipe Alfier u Dnevniku 29. ožujka) ili progresivan (kao što to tvrde obiteljaši)?

Je li nešto regresivno ili progresivno ovisi o cilju prema kojem kao društvo težimo. Reći da je nejednakost u Ustavu napredna ili nazadna ideja od iznimne je važnosti jer sugerira odgovor na pitanje kakvo društvo želimo.

Ukoliko želimo društvo u kojem postoje građani prvog i drugog reda, društvo u kojem su nejednakosti i diskriminacija legitimirana najvišim pravnim aktom, društvo u kojem je ljubav podijeljena zakonima i u kojem je sustav dominacije, ugnjetavanja i opresije ne samo prihvatljiv, već i zakonski normiran, onda je nedavni referendum svakako napredan i progresivan budući da vodi upravo prema tom cilju.

Međutim, ako želimo drugačije društvo u kojem će pred Ustavom i zakonima svi biti jednaki, društvo koje gradi svoju solidarnost upravo na jednakom postupanju prema svim svojim članovima i u kojem je ljubav tretirana kao društvena vrijednost, a ne društvena stigma; ako je to društveni cilj za kojeg smo se opredijelili, onda je zaključak da je referendum o braku bio regresivna epizoda u hrvatskoj povijesti doista neizbježan.

Mediji imaju važnu ulogu u definiranju društvenih ciljeva, stoga će presuda Etičkog povjerenstva u slučaju urednika Stipe Alfiera imati krucijalnu ulogu u daljnjem razvoju hrvatskog društva.

Je li Stipe Alfier pogriješio u procjeni da hrvatsko društvo, usprkos nedavnom referendumu o braku, ipak teži jednakosti i solidarnosti? Je li referendum doista bio regresivan korak u generalno progresivnom putu Hrvatske prema jednakosti i pravednosti?

Ili je urednik središnjeg Dnevnika donio pogrešnu procjenu? Možda je hrvatsko društvo doista na putu prema još jednom mračnom tuđmanističkom dobu u kojem bračna jednakost zaista predstavlja regres od dominantne vizije društva u kojem neki smiju voljeti, a neki ne. Odluka Etičkog povjerenstva javne televizije u Hrvatskoj svakako će biti važan indikator o tome kakva nas budućnost očekuje.