FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Analiza izložbe ‘Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.’

objavljeno:

20. 01. 2014.
Analiza izložbe ‘Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945.’

autor:



Drugi svjetski rat u svojoj cjelini predstavlja iznimno složen proces, gustu mrežu uzroka i posljedica, akcija i reakcija, uspona i padova. Često se u pozadini uvriježenih objašnjenja za sav spektar zbivanja ovoga turbulentnog perioda nalaze mnogo suptilnije pokretačke snage, previranja za čije je razumijevanje potrebno s jedne strane nepristrano tumačenje, ali i visok kapacitet za empatiju te svojevrsna odanost nepovredivosti ljudskog dostojanstva.

Lice i naličje Drugog svjetskog rata zasigurno će se istraživati još desetljećima i stoljećima, no ovdje će se razmotriti tek jedan aspekt ovog potresnog poglavlja ljudske povijesti, izložen kroz umjetničke oblike, a pod vidom već spomenutog kapaciteta za empatiju bez kojeg ne bi bilo moguće ikakvo značajnije estetsko produbljivanje i zahvaćanje prikaza ljudske patnje, ali i ljudskog trijumfa.

Izložba punog naziva Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. do 1945. u organizaciji udruge QueerZagreb prvenstveno je edukativne naravi, postavljena s ciljem podizanja kolektivne svijesti o progonu i ugnjetavanju jednog društvenog sloja koji u širem kontekstu rasprave o ratu često pada u drugi plan. Radi se o osobama homoseksualne orijentacije, ali i o transrodnim pojedincima, kao i o svima onima koji su u očima nacističkih vođa bili seksualno devijantni.

Povijest ovih građana i njihove društvene stigme izložena je kroz niz različitih medija – fotografija, tisak, znanstveni i medicinski članci i dijagrami, vlastoručna pisma kako ugnjetavanih tako i ugnjetavača, karikature, propagandni plakati te slikarska djela – što čini izložbu zanimljivom i stimulativnom. Za zaprimanje mnoštva informacija koju ova raznolikost pruža potrebna je znatna investiranost i koncentracija od strane promatrača.

U obilju izloženih fotografija, nalaze se i fotografije nekolicine klubova i lokala koji su u Berlinu 1930-ih godina služili kao utočišta „devijantima“ svih vrsta, jedine sigurne luke u nadolazećoj plimi nacističke ideologije. No i ta sigurnost bila je kratkoga vijeka. Unatoč tome, driljivo je svjedočiti hrabrosti koju su ovi pojedinci iskazivali time što su jednostavno plesali, pjevali, uživali u životu, primjerice u jednom lokalu pod imenom Eldorado, nad čijim je ulazom debelim slovima stajalo „Hier ist’s richtig!“ (Ovdje je u redu!).

No ovaj oblik duhovne borbe i revolta protiv diskriminacije nije mogao spriječiti policijski režim nacističke Njemačke te su tijekom godina prijavljeni i zatvorenidesetci tisuća pojedinaca osumnjičenih za seksualnu devijantnost. Posebno je impresivan, u kontrastu s gore spomenutim prikazima ustrajnosti i snage, čitav zid prekriven policijskim fotografijama privedenih muškaraca. No i ovdje se, nasuprot šokiranosti i rezignaciji u većini slučajeva, na nekim licima može iščitati bolni prkos.

Od posebne je zanimljivosti fotografija koja prikazuje dva muškarca i jedan nejasan obris žene. Popratno objašnjenje kazuje nam da je žena na slici supruga jednog od muškaraca, ali on je zapravo u romantičnom odnosu s drugim muškarcem, čega je ona i svjesna. Njihov brak je tek jedna od strategija samoočuvanja koju su pojedinci primjenjivali u strahu od progona i zatvorske kazne. Doima se nevjerojatno primjerenim da je žena na slici tek mutna silueta u pokretu, kao duh iza svog nominalnog supruga, koji pak gleda direktno u kameru, naizgled nas izazivajući da se odvažimo prosuđivati o njegovoj privatnoj metodi opstanka i očuvanja svog dostojanstva.

Uz fotografije, zanimljivo je promotriti i propagandne grafičke uratke, poput plakata i novinskih karikatura. Plakati s ciljem promocije radne etike prikazuju ideal mladenačke muževnosti, no teško je ne primijetiti s kojom lakoćom se ove postere može okarakterizirati kao homoerotske. Najupečatljivija karikatura jest ona Magnusa Hirschfelda, jednog od najznačajnijih utemeljitelja seksologije i istaknutog zagovornika za prava manjina.

Prikazana su i neka istraživanja ljudske fizičke raznolikosti koje je Hirschfeld provodio u svom Institutu za seksologiju, a koja ilustriraju njegovu teoriju „prijelaznih oblika“, koja se odnosi prvenstveno na hermafroditizam i androginiju.

Radovi Richarda Grünea, likovnog umjetnika koji je zbog svoje homoseksualnosti proveo 8 godina u logorima Sachsenhausen i Flossenbürg, omogućuju nam još dublju razinu suživljavanja sa žrtvama nacističke strahovlade, prenoseći nam emotivni doživljaj bijede koju je umjetnik osobno iskusio. Grüne prikazuje svoje likove, to jest suzatvorenike, zaogrnute tamnim sjenama, ispijenih lica i upalih očiju, odjevene u trošnu i preveliku odjeću koja spada u teškim naborima s njhovih vjerojatno neuhranjenih tijela. Doimaju se i metaforički i doslovno teško, kao pod snažnijom gravitacijom od ostatka svijeta. Ovdje možemo vidjeti moć ljudskog asocijativnog uma u onoj djelatnosti koju američki filozof Nelson Goodman naziva ekspresijom.

Niti su same slike sjetne i potresne po sebi(budući da vizualni oblici i medij u kojem se pojavljuju ne mogu, u odsutsvu adekvatno kognitivno opremljenog subjekta, biti ništa drugo doli indiferentni u pogledu emotivnog značenja), niti su prikazani likovi doista teži od drugih, slobodnijih ljudi. No ekspresija podrazumijeva upravo takve asocijativne skokove, u kojima pridijevamo određena svojstva umjetničkim djelima za koja smatramo da metaforički egzemplificiraju ta svojstva.

Kao što Grüneove uratke tumačimo kao primjere žalosti i boli, tako možemo tumačiti i spomenike žrtvama nacionalsocijalizma kao metaforičke egzemplare hrabrosti, ustrajnosti i veličine ljudskog duha. Čak i na crno-bijelim fotografijama ovih spomenika osjeća se istovremeno trijumf nad demonima prošlosti, i ponizno poštovanje prema žrtvama istih. Ključna riječ ovdje jest „osjeća“, jer doista nijedan jedini objekt u ovoj izložbi ne bi imao estetsku vrijednost kad ne bi bilo emotivno otvorenih promatrača, koji im pristupaju sa svojom prethodno postojećom emotivnom i kognitivnom konstitucijom, ali i sa određenim očekivanjima, pa čak i nadama, o tome kako će ti objekti povratno utjecati na tu konstituciju i izmijeniti ju.

U subjektovu pristupu dakle nalazimo elemente subjektivne prošlosti – predmnijenja, ustanovljene predispozicije, i slično, te subjektivne (drugom riječju, očekivane) budućnosti – pretpostavke o tome što će nam neko iskustvo ili susret sa spoznajno-estetskim objektom priuštiti, na koji način na nas utjecati. Čovjek je određen svojom prošlošću, a obitava u svojoj projiciranoj budućnosti, dok cijelim njegovim životom vladaju načela hermeneutike i njen začarani krug.

Smatram da se ovakva izložba u ovoj sredini pojavila u pravo vrijeme, budući da nam je prijeko potreban što veći broj emotivno osvještenih i otvorenih, ali iznad svega suosjećajnih, estetsko-spoznajnih subjekata. Drugim riječima, dobrih ljudi.


Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike