Skupina rimokatoličkih teologa objasnila zašto se protivi referendumu

dsc_0526

Skupina rimokatoličkih teologa jutros je uputila otvoreno pismo svim kršćanima koji ove nedjelje kane izići na referendum. Ovdje izdvajamo neke dijelove pisma, a cijelo pismo možete pročitati ovdje (KlikKlik).

„Mi, kršćani, koji nekad bijasmo manjina znali smo da put gospodara prema nama nije naš put prema njima. Mi koji smo u samim počecima bili optuživani kao bezvjernici i otpad svijeta, koji smo stajali na marginama i u tmini govorili o Mladom suncu stvaranja, znali smo što znači biti nemoćan. Naš Bog je sebe ponizio da bi postao blizak onima koji za “pravedno” društvo nisu bili dovoljno dobri.

S druge strane, doseg ovog referenduma je pokazivanje moći od strane hijerarhije Crkve u Hrvata. Pokazala je Vladi kako može pokrenuti narodne mase, uz pomoć svoje infrastrukture prikupiti velik broj potpisa u kratkome vremenu, te je sada na Vladi da triput promisli prije donošenja bilo kakve odluke koja bi išla na uštrb njihovih interesa.

Još jedan klimavi aspekt inicijative je navodna “vjerska“ pozadina. Brak je, kako vole naglasiti, ustanovljen po prirodnom, odnosno Božjem zakonu. No, braćo i sestre, ako već želimo uvoditi Crkvenu definiciju braka u Ustav, onda moramo izraziti veliko nezadovoljstvo ovim predloženim rješenjem. Naime, za Katoličku crkvu brak nije samo zajednica muškarca i žene, već doživotna i nerazrješiva zajednica muškarca i žene otvorena rađanju. Ako predstavnici navedene građanske inicijative žele biti vjero(m)dostojni, onda bi trebali inzistirati na ovoj “jedinoj i vječnoj“ istini Crkvenog nauka, zar ne?

Oprostite nam na primjedbi, ali zar nije ova kompromisna definicija koju predlažu u stvari pravi školski primjer političkog oportunizma? Kada se već barata vjerskim argumentima, onda bi istinska principijelnost zahtijevala da se u Ustav Republike Hrvatske unese maloprije spomenuta potpuna vjerska definicija braka kojom bi se izvan zakona stavili razvod i kontracepcija.

S obzirom da se argument “ako počnemo radit ustupke, gdje je kraj?” također često koristi u zadnje vrijeme, evo i jedne trigonometrijske primjene na referendumsku inicijativu: Ako su predstavnici dotične građanske inicijative već spremni raditi određene kompromise oko ovih temeljnih vjerskih definicija, gdje je onda kraj? Ne otvara li to put u potpunu moralnu i vjersku dekadenciju? Hoćemo li sutra morati raditi i kompromise oko pitanja Trojstva samo da lakše prikupimo pitanja većine? (Ova pitanja su, dakako, samo retorička i imaju za cilj pokazati neumjesnost korištenja teoloških argumenata u političkoj sferi).

Upravo je Isus na svojim poznatim objedima blagovao s onima koje su pobožni s lakoćom odbacili, ali ne zavaravajmo se, to nije tek Isusov izraz liberalne tolerantnosti i humanitarnog stava, to je bio sam temelj njegove poruke i njegovog poslanja. Mir, pomirenje za sve bez izuzetka, a možda ponajviše za “moralno zakazale”. Ipak, kao i danas, moralni su to osjećali kao povredu svih konvencionalnih moralnih normi, dapače kao rušenje morala. Pa kada već gledamo naočalama crkvenog nauka i stigmatiziramo istospolni brak kao protuprirodni imajmo na umu da Isus kroz svoj skandalozni govor i ponašanje donosi jednog novog, čudnovatog, štoviše opasnog, u osnovi neshvatljivog Boga. Da, taj Bog opravdava čak i prijestupnike zakona. Bog pobožnih se prometnuo u Boga bezbožnih. Ne bi li i mi katolici trebali prodrmati uvriježene, farizejističke, samopravedne i samodostatne koncepte vlastite vjere i progledati očima uvrnute logike Isusa iz Nazareta?

Ako je išta paradigma za religijski opijum naroda onda je to splet metoda kojima se naša religija danas služi: zastrašivanje Božjim imenom, teorije zavjera i glumljena dobrohotnost koja se manifestira kao puritanski poriv za čišćenjem društva od tobožnje izopačenosti i borbom za tobožnje transcendentalne vrijednosti pritom doslovno tumačeći Bibliju čineći joj tako medvjeđu uslugu. Opijenost koja mi sugerira da je Istina samo moja, te da je drugi zaveden zlom zato jer zastupa ideje koje se ne poklapaju sa Biblijom ili učiteljstvom Crkve je vjerski fundamentalizam koji je u ime Boga spreman učiniti mnoga zla. Zapravo, zli rezultati takvog puta su pitanje vremena, ne opcije.“

Leave a Reply