autor:

O modusu operandi hrvatskih gospodarstvenika možda najbolje svjedoči činjenica da je nedavno uhićen predsjednik Hrvatske gospodarske komore. Izgleda da je sve manje razloga za povjerenje u hrvatsko poduzetništvo. Ipak, u Hrvatskoj se razvija novi gospodarski sektor čiji su ekonomski potencijal tek rijetki prepoznali.

I dok su poduzetničke inicijative sve malobrojnije, postoji jedan specifičan oblik poduzetništva koji posljednjih mjeseci u Hrvatskoj naprosto cvijeta. Radi se o obliku poduzetništva koje je strogo orijentirano na partikularnu korist, koje nastoji kapitalizirati moralne zablude svojih inicijatora i koje na kraju dana teži upravo onome čemu teže i ostali oblici poduzetničkih inicijativa – novcu. Pogađate, radi se o moralnom poduzetništvu.

U ovoj tržišnoj sferi, kao i u brojnim drugim sferama u divljem kapitalizmu kakvom svjedočimo u Hrvatskoj, postoji monopol jednog ekonomskog subjekta koji istiskuje ostale subjekte zainteresirane za ulaganje u ovaj sektor.

Danas renomirana hrvatska firma koja se bavi proizvodnjom i distribucijom moralnih dobara svoj je obrt registrirala još 3. travnja ove godine pod imenom „Građani odlučuju“. Tada su njezini inicijatori ovaj obrt registrirali kao građansku inicijativu kako bi iskoristili rupu u zakonu zbog koje građanske inicijative ne moraju javno objavljivati izvore svojeg financiranja. Kada su u tajnosti prikupili početni kapital, već 15. svibnja obrt su registrirali kao udrugu, na taj način iskoristivši pogodnosti koje je zakonodavac predvidio za udruge, ali istovremeno uspješno izbjegavajući obvezu financijske transparentnosti. Takav tipično hrvatski poduzetnički duh iznjedrio je uspješnu tvrtku koju danas poznajemo pod imenom „U ime obitelji“ d.o.o.

Tajna uspjeha ovog novog gospodarskog sektora leži u činjenici da on ne ovisi ekonomskom okruženju u kojem subjekt obavlja svoju djelatnost, već nastoji mobilizirati kapital stvarajući tzv. moralnu paniku. Izmišljajući fiktivnu opasnost, moralni poduzetnici uspijevaju mobilizirati javno mnijenje na takav način da od njega imaju direktnu ekonomsku korist. Nastojeći se pozicionirati kao autentični predstavnici jednog dijela građana, istovremeno uspješno izbjegavajući negativnu konotaciju političke stranke, ovi ekonomski subjekti stvaraju plodno tlo za besplatnu političku kampanju. Kada se uspiju nametnuti kao predstavnici jednog dijela građana, natjecat će se za političku funkciju. U zemljama s visokom stopom korupcije, politička funkcija doista nudi ono što je od početka djelovanja glavni cilj moralnih poduzetnika – novac.

U vremenima krize više nego ikad treba biti kreativan. Svi zainteresirani za ovakav oblik poduzetništva mogu puno toga naučiti od uspješne poduzetnice Željke Markić. Da sumiramo glavne točke u poslovnom planu ove moralne investicije desetljeća: proučiti zakone i registrirati obrt pod institucijom koja ne obvezuje financijsku transparentnost. Brže bolje prikupiti financije. Krenuti u političku kampanju u kojoj se ne zna tko pije, a tko plaća. Registrirati obrt pod drugim institutom kako bi se osigurao besplatni uredski prostor (gradonačelnik Bandić osigurao je kompaniji „U ime Obitelji“ prostor u centru grada), ali i brojne druge pogodnosti. Krenuti u političku kampanju financiranu javnim novcem, a kada se situacija smiri, kapital vratiti u blagajnu iz koje je sve i krenulo – blagajnu političke stranke „Hrast“.

Ipak, trnovit je put do uspjeha i nitko ne uspije iz prve pa je tako i lakovjerna Željka Markić isprva krenula pošteno – bila je predsjednica stranke „Hrast“, regularnim se putem natjecala za političku funkciju i izgubila sa samo 2,41% dobivenih glasova na izborima 2011. godine. Time nije prešla izborni prag od 5% koji postoji upravo zbog toga da bi se ekstremističke stranke držalo podalje od Markovog trga. Odmah je odustala od poštenja i domislila se kreativnog poslovnog plana koji joj omogućuje drastično smanjivanje troškova kampanje. Strategija se pokazala uspješnom budući da se vrlo vjerojatno već došaptava s predsjednikom najveće oporbene stranke s kojom kani koalirati na sljedećim izborima.

Sada samo čeka rezultate referenduma kojima će zapečatiti svoj poslovni uspjeh. Poduzetnica Željka pokazala je da u vremenima krize, kada svi ekonomski sektori bilježe pad, treba naprosto osnovati novi sektor. Moralno poduzetništvo trenutno je glavni investicijski projekt u Hrvatskoj; donacije pristižu na sve strane, a da nitko ne zna od kuda. Razni žiro računi se otvaraju i zatvaraju, imenuju i preimenuju, adrese predsjednika udruga se mijenjaju, kapital glasi te na ovog te na onog – poduzetništvo o kakvom se može samo sanjati. U Hrvatskoj snovi doista mogu postati stvarnost. Potrebno je samo malo biblijske čarolije.

Nažalost, kao i mnoge druge investicije u Hrvatskoj, niti ova neće utjecati na surovu ekonomsku stvarnost većine hrvatskih građana. I ovdje se radi o ćoravom poslu bez ikakve dodane vrijednosti u kojem se događa Hrvatima dobro poznata priča – izvlačenje javnog novca u privatni džep. Možda je došlo vrijeme da se prestanemo fascinirati ovakvim ‘poduzetnicima’ i jednom zauvijek kažemo ono što smo trebali kazati puno ranije – PROTIV!