autor:

Istraživanjem je obuhvaćeno 690 LGBTIQ osoba s područja Zagreba, Rijeke, Splita, Osijeka, Istre i ostatka Hrvatske, te manji broj LGBTIQ osoba koje su u zadnjih 6 godina emigrirale. To je dosad najveći uzorak u terenskom istraživanju na LGBTIQ populaciji.

Zabrinjavajući podatak govori da je čak 73% ispitanih osoba doživjelo neki oblik nasilja zbog svoje seksualne orijentacije, spolnog/rodnog identiteta i/ili rodnog izražavanja, od čega čak 17% uključuje fizičko nasilje, odnosno zločin iz mržnje. Izrazito visok postotak je i seksualnog nasilja kojeg je zbog seksualne orijentacije doživjelo jednom ili više puta čak 38% ispitanih osoba. Ispitanice i ispitanici dosljedno izvještavaju o više nasilja u razdoblju nakon 2006. godine, nego za razdoblje prije 2006. godine, kada je uveden zločin iz mržnje u Kazneni zakon. Najčešći počinitelji nasilja protiv LGBTIQ osoba su: nepoznate osobe, osobe koje žrtve poznaju – „kolegice i kolege“ te članovi i članice uže obitelji.

Diskriminaciju je doživjelo 29 % ispitanih osoba. Najveći broj njih tvrdi da su nejednako postupanje doživjeli u području dobivanja ugostiteljskih i drugih usluga, zatim u školi ili na fakultetu, pa tek onda na poslu ili prilikom traženja posla. Diskriminacija se često javlja u području stanovanja, u kontaktu s policijom ili kod pružanja zdravstvenih usluga.

U kontekstu javne rasprave o nacrtu prijedloga Zakona o životnom partnerstvu možemo naglasiti kako velik dio ispitanih (22,9%) dijeli kućanstvo s partnerom ili partnericom. Čak 53 % ispitanih želi ili namjerava registrirati svoju vezu kao životno partnerstvo u matičnom uredu što ukazuje na snažnu potrebu/podršku LGBTIQ zajednice za donošenjem zakona kojim bi im se to omogućilo.  Velik dio ispitanih planira imati djecu (35%), njih 23,18% to ne planira, a najveći je broj (38%) onih koji još nisu sigurni. Prema istraživanju u Republici Hrvatskoj trenutno živi najmanje 35 LGBTIQ parova s djecom.