autor:

U posljednja tri dana iznesen je čitav niz problema i izazova s kojima se susreće pokret za prava LGBTI obitelji i pojedinaca. Ovdje ću iznijeti razmišljanja nekih od ključnih govornika s Konferencije, kao i zaključke donesene na nekima od radionica održanih u sklopu konferencije «Obitelj je važna».

Wanda Nowicka, zastupnica u poljskom Parlamentu i istaknuta borkinja za ženska reproduktivna prava i LGBTI prava, opisala je političku situaciju u Poljskoj gdje Katolička Crkva također predvodi negativnu kampanju protiv prava LGBTI osoba. Kazala je kako je LGBTI pokret, usprkos snažnoj opoziciji nacionalističkih pokreta koji u toj zemlji dobivaju sve veći značaj, kao i opoziciji vjerskih zajednica, prvenstveno Katoličke Crkve, postao jedan od najuspješnijih i najvidljivijih pokreta u Poljskoj. Sve društvene elite, počevši od političara pa sve do istaknutih javnih osoba, sada su izričito pozitivno naklonjene prema punopravnom priznanju svojih LGBTI sugrađana i sugrađanki. Ipak, takav situacija nije nastala sama od sebe, naglasila je Nowicka, već kao rezultat višegodišnje ustrajnosti i beskompromisne borbe za LGBTI prava. Naglasila je i važnost roditelja LGBTI osoba koji su se u posljednjih nekoliko godina snažno i sistematično politički organizirali u Poljskoj pod okriljem udruge «Akceptacija».

Miguel Vale de Almeida, profesor antropologije na Sveučilištu ISCTE i LGBT aktivist nastojao je osvijestiti značaj akademskog diskursa u borbi za LGBT prava. Naglašavajući važnost sinergije društvene znanosti, aktivizma i zakonodavstva, Almeida je kazao kako kritička društvena znanost može pokazati na koji je način dominantni moralni kod u društvu povezan s odnosima moći. Takvom dekonstrukcijom «tradicionalnih vrijednosti» otvaraju se nova vrata u diskreditiranju neokonzervativnih diskursa koji vrše opresiju nad LGBT pojedincima i zajednicama.

Sudionicima Konferencije obratio se i Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović koji je kazao: «Koristim priliku da vam čestitam na hrabrosti i ustrajnosti u borbi za vaše pravo na različitost, za vaše pravo na javnost i vidljivost, za vaše pravo na slobodu rodnog izražavanja. I hrvatski Ustav zabranjuje svaku diskriminaciju prema nacionalnoj, vjerskoj, spolnoj, rodnoj ili nekoj drugoj osnovi. Od početka svojeg mandata, i okviru svojih ustavnih ovlasti, snažno se zalažem za obranu ljudskih prava i sloboda, ne samo deklarativno, već i u stvarnosti.»

Stav Europske komisije jednoznačno je artikulirao Nils Muižnieks kazavši kako «Nema razloga za pretpostavku da djeca ne bi bila jednako dobro zbrinuta kod LGBTI roditelja. Seksualna orijentacija i rodni identitet ne bi trebali biti korišteni kao osnova za oduzimanje roditeljskih prava ili izravnog pristupa posvajanju.»

Iz svega ovoga proizlazi glavni problem kojim se bavila ovogodišnja ILGA-ina konferencija – kako smanjiti diskrepanciju između europskih službenih institucionalnih stavova i zakonodavstava s jedne strane i rastuće homofobije u europskim društvima s druge strane. Budući da je problem više ne leži u najvišim društvenim institucijama, već u društvu kojeg one predstavljaju, taktike rješavanja ovog problema konkretnije su obuhvaćene kroz niz radionica održanih u sklopu Konferencije. Ovdje ću navesti jednu od predstavljenih inicijativa za koju smatram da dobro pokazuje način na koji civilno društvo može doprijeti do običnih ljudi i na mikrorazini mijenjati svijest.

«Vjeruj u moć ljudi», slogan je nizozemske organizacije «Gay-straight alliance» koja potiče organizaciju sigurnog i tolerantnog okoliša za mlade strejt i LGBTIQ pojedince. Predsjednik udruge Edwin Lokerbol za Queer.hr je izjavio: «Prvi korak jest emancipirati mlade LGBTI pojedince kako bi osvijestili značaj političkog djelovanja te kako bi mogli samostalno osnivati vlastite inicijative za borbu protiv diskriminacije. Učenici i studenti su ključ. Oni mogu naučiti svoje vršnjake vještinama otvorene komunikacije te na taj način razbijati predrasude kod mladih ljudi koji još nisu zauzeli jasan stav o LGBT temama».

Djelovanjem izvan uvriježene domene visoke politike i pomicanjem fokusa prema prostorima svakodnevice, na kojima se diskriminacija doista i odvija, LGBTI pokret doista može učinit značajne pomake prema tolerantnijem društvu.