autor:

Darko Vinketa

Novi Prijedlog zakona o životnom partnerstvu djelomično će izjednačiti istospolne parove s bračnim i izvanbračnim zajednicama. Glavna razlika je pravo na usvajanje djece. Međutim, moći će dobiti roditeljsku skrb nad biološkom ili posvojenom djecom svojih partnera s kojima žive, a partnerice koje su se liječile od neplodnosti moći će se podvrgnuti medicinski potpomognutoj oplodnji.

Jutarnji list izvještava kako bi Zakon ovih dana trebao krenuti u javnu raspravu. Poklopilo se da će se u proceduri istovremeno naći i Obiteljski zakon i Zakon o životnom partnerstvu: iako su dobrim dijelom odredbe tih zakona jednake, statusna pitanja heteroseksualnih i istospolnih parova rješavaju se u dva odvojena zakona, a promijenjena su i imena gotovo jednakih instituta. Tako se brak zove životno partnerstvo, izvanbračna zajednica je neformalno životno partnerstvo, razvod je nazvan raskidom, a bračni ugovor – ugovorom o imovini životnih partnera.

Prema prijedlogu, životno će partnerstvo moći sklopiti samo istospolni partneri. Sklapat će ga pred matičarom u prisutnosti kumova, bit će to svečani čin, a matičar će održati i prigodni govor u kojem će ih upozoriti da u zajednici moraju biti ravnopravni, da se moraju poštovati, uvažavati i međusobno si pomagati.

Kad zasnuju obitelj, neće moći posvojiti dijete. Međutim, ako jedan od partnera ima dijete i živi s njim, drugi će partner moći zatražiti roditeljsku skrb.

Procjenjuje se da u Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka takvih obitelji u kojima djeca žive u elementarnoj pravnoj nesigurnosti. Prema prijedlogu zakona, drugi partner imat će pravo suodlučivanja o svim svakodnevnim pitanjima vezanim uz dijete, a moći će zatražiti od suda da u potpunosti “ostvaruje roditeljsku skrb” nad djetetom.

Međutim, ne radi se o posvojenju jer se životni partner neće moći upisati kao roditelj u rodni list djeteta, njegova rodbina neće automatski postati rodbina djeteta, a dijete neće imati izravno pravo nasljeđivanja.

U slučaju raskida partnerstva, bivši partner imat će pravo na viđanje djeteta jednako kao maćeha ili očuh po Obiteljskom zakonu te obvezu plaćanja alimentacije.U slučaju smrti djetetova roditelja, drugi partner imat će pravo od suda zatražiti trajnu skrb nad djetetom.

Za sada je na stolu opcija da to bude poseban oblik skrbi kojim bi se stekle obveze i prava roditelja i djeteta, ali skrbnik ne bi bio upisan kao roditelj, već kao napomena u rodnom listu.

Kad je riječ o medicinski potpomognutoj oplodnji u radnoj se skupini još razmišlja o nekoliko alternativa. Naime, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji sada propisuje da na taj postupak imaju pravo bračni i izvanbračni parovi koji se bore s neplodnošću te sama žena koja “ne živi u braku, izvanbračnoj ili istospolnoj zajednici, čije je dosadašnje liječenje neplodnosti ostalo bezuspješno”. U Prijedlogu zakona o životnom partnerstvu pak stoji da je zabranjeno “nepovoljno postupanje u pogledu pristupa MPO-u prema životnim partnerstvima u odnosu na bračne i izvanbračne zajednice”, piše Jutarnji list (KlikKlik)

Dakle, da sumiramo: Nećemo biti u braku, nego u partnerstvu; nećemo se razvoditi, nego ćemo raskidati; nećemo biti roditelji, nego napomene u rodnom listu. Odmah da istaknem, svaki zakon koji rješava goruće probleme s kojim se suočavaju LGBT obitelji u Hrvatskoj svakako treba pozdraviti, ali i razmotriti nedostatke.

U principu, ovaj zakon omogućuje LGBT obiteljima neka prava, a među pravima koja su izostavljena nije samo posvajanje djece, već i jednakost. Jer ako su naše ljubavi doista ravnopravne, onda neka se zovu brakom, ako su naši prekidi doista jednaki, neka se zovu razvodom, ako zaista možemo biti jednako brižni skrbnici našoj djeci, neka se zovemo roditelji, a ne napomene u rodnom listu.

Vjerujem da će se u doglednoj budućnosti formalno-pravni status svih obitelji u Hrvatskoj postepeno izjednačavati. Ali ključno pitanje nije formalno-pravne naravi, već one ljudske. Ne, mi nismo nikakve napomene, zabilješke, niti fusnote – mi smo ljudi.