Pornografija i njezina navodna štetnost su u srcu medijske i političke debate tijekom cijele ove godine. Britanski premijer David Cameron želi filtere za pornografiju, znanstvenici žele znati što pornografija čini našim mozgovima, a losanđeleska gradska vlast želi da porno glumci uvijek nose kondome.
Kada se radi o gej pornografiji, postoji mnogo rasprave u akademskoj zajednici, ali debata je potpuno odsutna u medijima.
Pa počnimo.
Gail Dines je autorica knjige „Pornoland: Kako je pornografija otela naše društvo“. Dines je inače profesorica sociologije i suosnivačica civilne udruge „Zaustavite kulturu pornografije“. U razgovoru za Gay Star News, Gail Dines objašnjava zašto je pornografija rasistička u svojoj naravi.
„Borba je uvijek bila između žena i strejt pornografije“, kazala je. „Mislim da gej muškarci najčešće nisu ulazili u tu raspravu, a ako bi i ušli, zauzimali bi stranu pro-porn feministica“.
„Kada sam provodila istraživanje za svoju knjigu o gej pornografiji, ostala sam zaprepaštena količinom rasizma koja je tamo prisutna. Većina gej pornografije je rasistička utoliko što hipermaskulinizira crne muškarce i feminizira azijske muškarce“.
„U SAD-u rasizam je oduvijek bio seksualiziran. Predrasuda je da su afroameričke žene kurve, a da su afroamerički muškarci životinjski jebači koji ganjaju bjelkinje. To je prava povijest američkog rasizma – afroamerička zajednica je dehumanizirana kroz predrasude o animaliziranoj seksualnosti koje na taj način legitimiziraju linčovanje crnih muškaraca i silovanje crnih žena. Ti stereotipi kolaju našom kulturom i aktiviraju se u proizvodnji pornografije“
Ovakva perspektiva, naravno, nije lišena kritike.Gej bloger Mike Stabile tvrdi: „Da, u pornografiji je prisutan rasizam. Ali on je prisutan i u politici i u masovnoj kulturi. Ono što razlikuje gej pornografiju od ostatka kulture jest činjenica da ona ipak nudi strahovito raznovrsne prikaze gej života; zastupljeni su azijski muškarci koji su top i crni muškarci koji su bottom. Prednost Interneta je ta što možeš vidjeti ljudsko tijelo i seksualnost u svim mogućim varijantama i oblicima. Tako da ako tražiš rasizam, naći ćeš ga. Ali to je čitava poanta slobode govora – ponekad je ružan, ali ne valja generalizirati“.
S njime se slaže i njegov kolega Judah Shamama: „Postanem jako nervozan kada ljudi počnu govoriti o pornografiji (posebice o gej pornografiji) u kontekstu društvene odgovornosti jer je rješenje za njihovu kritiku gotovo uvijek neki oblik cenzorstva“.
Dakle, ukoliko u pornografiji postoji rasizam tome je tako jer očito za njega postoji tržište. Rasistički stereotipi prvo su morali postojati u društvu, da bi mogli postojati u pornografiji.
U svojoj suštini, pornografija nije tu da bi dala društveni komentar, već da bi pružila zadovoljstvo. Ako je to zadovoljstvo rasističke naravi, onda treba napadati njegov izvor, a ne njegovu puku manifestaciju.
