autor:

Dok iščekujemo kako će kulminirati priča s neslavnim referendumom, zanimljivo je vidjeti kakva je pravna regulativa susjedne nam države. Budući da je većina gej i trans osoba na svojoj koži osjetila bolni raskorak između legislative i svakodnevnog života, ne iznenađuje da je sam pravni okvir u Srbiji, iako daleko od zadovoljavajućeg, ipak relativno naklonjen priznavanju određenih prava „istopolno orijentisanim osobama“.

Mnogo se toga promijenilo u Srbiji u posljednjih desetak godina. Razmjerno veliki broj zakona normira položaj LGBT osoba u Srbiji od kojih neki to čine izrijekom poput Krivičnog zakona Republike Srbije koji kao otegotnu okolnost prepoznaje „kazneno delo počinjeno iz mržnje na osnovu rase, veroispovesti, nacionalne ili etničke pripadnosti, pola, i seksualne orijentacije i rodnog identiteta“, dakle pandan hrvatskom zločinu iz mržnje. I dok se u Hrvatskoj unazad godinu dana zločin iz mržnje zaista i počinje cijeniti prilikom izricanja kazne, u Srbiji ova novoprepoznata otegotna okolnost još nije ugledala svijetlo sudnice i izvjesno je da još neko vrijeme niti neće.

Ono što Republika Srbija ne samo da ne priznaje, već o čemu niti ne govori, a oko čega se u Hrvatskoj već neko vrijeme  vodi žučna javna rasprava, jest reguliranje zajedničkog života gej osoba. Hoćemo li takav zajednički život nazvati brakom, partnerstvom, ili nekim trećim imenom od izuzetne je važnosti, međutim još je važnije da ga uopće nazovemo. Pravni diskurs Republike Srbije za gej obitelji nema imena i to je problem. Kako bi se uopće otvorilo pitanje braka, mora se otvoriti jezična pozicija u zakonu na koju bi se u javnom govoru moglo pozvati. U Srbiji takve pozicije naprosto nema. Zbog toga naziv za obitelji gej i trans osoba određuje ulica i zbog toga je društveni položaj LGBTIQ osoba u Srbiji komparativno lošiji od položaja kakvog imamo u Hrvatskoj.

Zbog svega toga, lezbijska organizacija Labris pokrenula je u ožujku ove godine medijsku kampanju „Ljubav je zakon“. Cilj kampanje je skretanje pažnje javnosti na pravnu nevidljivost istospolnih zajednica i njezine diskriminativne posljedice po svakodnevni život gej i trans osoba u Srbiji. Kampanja je rezultirala i video spotom koji nastoji osvijestiti činjenicu da to što gej obitelji ne postoje u zakonu ne znači da one ne postoje. Ljubav doista i jest između ostalog i zakon. Ako postoje ljubavi koje zakon ne prepoznaje kao ljubav nego kao „nešto drugo“ izvjesno je da će i njihov društveni tretman biti „drugačiji“. Situacija u Srbiji je tim gora što ovu ljubav zakon uopće ne prepoznaje, pa čak niti kao „nešto drugo“.

Ono što je svakako zajedničko Hrvatskoj, Srbiji i bilo kojoj drugoj zemlji koja još uvijek nije u potpunosti izjednačila gej i trans osobe sa svim ostalim građanima jest da se tamo LGBTIQ osobe zapravo nalaze u predpolitičkom stanju. Da bi se LGBTIQ osobe napokon mogle u sferi politike baviti onime čime se njihove strejt sugrađanke i sugrađani bave već stoljećima, one prvo moraju biti s njima jednake. Ne slične, bliske, ili pod drugim imenom, već jednake. Tek se onda kao punopravni članovi društva možemo zapitati što želimo u tom istom društvu promijeniti, ili o čemu uopće želimo razgovarati?