Sociolozi su prije nekog vremena, proučavajući obrasce ponašanja u određenim situacijama, došli do termina koji bi se najlakše mogao prevesti kao „situacijska homoseksualnost“. Kao primjere takvog ponašanja naveli su mornare koji bi provodili vrijeme na moru, odsječeni od svijeta, okruženi svojim muškim kolegama, a koji se okrenuli jedni drugima u svrhu zadovoljenja različitih potreba. Jedna od takvih potreba, bila je i ona seksualna.

Ova pojava je bila opće raširena kod gusara aktivnih oko Karipskog otočja koji su, prema nekim istraživanjima, početkom 17. stoljeća čak imali uređene zajednice dva muškarca s pravima koja bi se mogla nazvati bračnom zajednicom ako bi se radila usporedba s današnjicom.

Takve zajednice nazivale su se matelotage što u prijevodu s francuskog jezika u današnjim vremenima znači moreplovstvo, odnosno spojene su riječi more i ploviti. Bliski odnosi između gusara, kao i profesionalnih mornara zabrinule su čak i samu francusku vladu i guvernera Tortuge koji je 1645. godine naredio da se „nesretnim“ mornarima „dopremi“ veći broj seksualnih radnica kako bi se stalo na kraj homoseksualnim praksama koje su uzele maha na francuskih brodovima.

Francuski mornari, umjesto da prekinu svoje odnose između sebe, zaključili su kako bi bilo najbolje da poklone koje im je poslao guverner podijele sa svojim partnerom na brodu jer su ionako osim ljubavi jedni prema drugima, dijelili sve što su imali. Kako su mornari često mijenjali brodove, na francuske odnose ugledali su se s vremenom i Englezi koji su čak preuzeli izraz matelotage i prvo ga prilagodili na način da se piše matelot, da bi na kraju bio skraćen na izraz mate koji je jedan od najpoznatijih gusarskih, odnosno mornarskih uzrečica svih vremena.

No Englezi su bili puno stroži prema mornarima koji bi se upuštali u istospolne seksualne odnose te su čak prekršitelje kažnjavali smrću, iako je to bilo doba „ruma, sodomije i bičevanja“ prema mnogim natpisima. Takvi odnosi bili su u potpunosti zabranjeni te su često bili „tajni“ i to uglavnom između nadređenih i podređenih. Mnogi mornari nisu mogli trpjeti takvo skrivanje pa su dosta često bježali u gusare koji se nisu pokoravali nikakvim zakonima osim onih gusarskih.

Gusari naime su napravili matelotage, odnosno izraz najveće vjernosti između dva gusara, ili učitelja i učenika i napravili su takve zajednice na način da moraju biti poštovane, a ne šikanirane od strane ostalih. U gusarskom društvu dvojica muškaraca su se zaista mogli vjenčati.

I to u ceremoniji za vrijeme koje bi izmijenili prstenje i jedan se drugome zakleli na vječnu vjernost. Očekivano je bilo da gusari koji su „stupili u brak“ nakon tog trenutka dijele sve – od prostorija za spavanje, svu imovinu kao i žene. Ako bi primjerice jedan od partnera poginuo, uvijek se pazilo da njegov partner dobije i njegov dio zlata kao i sve odgovarajuće počasti.

Jednostavno rečeno, mornari koji su se okrenuli svojim kolegama uglavnom su bježali u gusare kako bi mogli biti slobodni. Gusari su im, za razliku od današnjeg svijeta, dali potpunu slobodu da budu što žele i pritom nisu osuđivali.