autor:

Karla Horvat Crnogaj

Istraživači procjenjuju kako se otprilike 5 posto Amerikanaca nalaze u odnosima koji uključuju konsenzualnu nemonogamiju – u najrazličitijim oblicima, od dogovorenog swinganja do formiranja stabilne veze među tri, četiri ili pet partnera istovremeno, što je jedna od varijacija poliamornih odnosa u kojima više različitih partnera imaju više odnosa uz puno znanje svih uključenih.

Ove se godine održala prva međunarodna stručna konferencija o poliamoriji u Kaliforniji koja je preispitivala različite teme – od utjecaja poliamornih odnosa na razvoj djece do pitanja ljubomore. Uz predstavljanje velikog istraživanja među poliamornim osobama koje je ove godine provela najveća američka udruga za podršku poliamornim osobama, takvi bi događaji mogli pripomoći razbijanju čitavog niza mitova i predrasuda koje su uvriježene oko te teme.

Poliamorne osobe nisu nezadovoljne

Melissa Mitchell, studentica psihologije na Sveučilištu u Georgiji je provela istraživanje na Sveučilištu Simon Frasier u Kanadi s 1.093 poliamornih osoba. Sudionici su iznašali svoja iskustva s primarnim partnerom (s kojim su u prosjeku bili 9 godina) i sekundarnim (s kojim su u prosjeku bili 2 i pol godine). Rezultati su pokazali da su ispitanici bili zadovoljniji i osjećali se bliže povezanima s primarnim partnerima, što sugerira da je njihova želja za sekundarnim partnerom imala malo veze s nezadovoljstvom u vezi. A zadovoljstvo sa sekundarnim partnerom nije negativno utjecalo na primarni odnos.

Bitno je međutim naglasiti da mnoge poliamorne osobe ne prihvaćaju hijerarhizaciju među partnerima kakva je ovdje navedena.

Poliamorne osobe su posvećene

Jedna od najustaljenijih predrasuda spram poliamorije dolazi od strane osoba koje očijukaju s tom idejom, misleći kako poliamorija nudi mogućnost više površnih odnosa. Amy Mauri, apsolventica na Sveučilištu u Michiganu, utvrdi la je u svom istraživanju naime da osobe koje preferiraju nizak stupanj emocionalne upletenosti u odnosima često kažu da bi rado prakticirali poliamorne odnose, misleći da bi time ostvarili osjećaj veze a bez osjećaja obveze.

Iznenadila bi ih vjerojatno činjenica da su poliamorne veze često vrlo ozbiljne i stabilne – Bjarne Holmes, psiholog na Champlain College u Vermontu rekao je tako za LiveScience da je intervjuirao osobe koje su zakonski u braku već 40 godina i u vezi s drugim partnerom već 20. Uz to, Holmes ističe kako poliamorni partneri neprestano i iscrpno komuniciraju, jer je to jedini način da se nitko se ne osjeća ljubomornim ili izostavljenim u odnosu koji uključuje više osoba.

Poliamorne obitelji uspješno odgajaju djecu

Kao i kod svih drugih oblika obitelji koje odstupaju od one najtradicionalnije, uvijek se poteže pitanje utječe li to odstupanje negativno na razvoj djece. Još uvijek nema velikih dugoročnih studije o djeci koja odrastaju uz poliamorne roditelje, no neka rana istraživanja sugeriraju da poliamornost nikako ne znači nužno loš učinak na djecu.

Elizabeth Sheff, pravna savjetnica i bivša profesorica na Georgia State University piše knjigu o poliamornim obiteljima, te je intervjuirala više od 100 članova poliamornih obitelji, uključujući i dvadesetak djece u dobi od 5-17 godina. Roditelji jesu navodili neke nedostatke poliamornog života za njihovu djecu, stigmatiziranje od strane okoline ili pak opasnost da se dijete veže uz partnera koji bi kasnije mogao izaći iz odnosa, no zato su poliamorne osobe pokazale veći stupanj opreza pri uvođenju partnera u život njihove djece.

S druge su strane i roditelji i djeca navodili i pozitivne strane: roditelji su zahvalni za mogućnost podijele roditeljskih dužnosti, a djeca su bila zadovoljna što imaju više odraslih osoba oko sebe u koje mogu imati povjerenja. Doduše, navode kako im je višestruka paska otežala da se izvuku s ičime. Djeca su također naglasila da se osjećaju slobodnima da sami donose odluke kako izgraditi vlastite obitelji.

Rezultati su vjerojatno nešto optimističniji od realnosti, rekla je Sheff, budući da je za disfunkcionalne obitelji obično manje vjerojatno da će sudjelovati u istraživanjima. No, nedostatak rasprostranjene traume među djecom sugerira da poliamorne obitelji nisu po definiciji loše okružje za djecu.

“Jedan od glavnih rezultata za mene je da te obitelji mogu biti jako dobra mjesta za podizanje djece”, rekla je Sheff. “Nije nužno da sve one to po definiciji jesu, ali to mogu biti, ovisno o tomu kako to obitelji izvedu.”

Narednih tjedana pratite niz članaka posvećen temi poliamorije na stranicama Queer.hr-a.