Outanje šefova
autor:
Treba li se gay šef outati kada zapošljava radnike?
Vjerovali ili ne, o tome se intenzivno raspravlja u Americi. Naime, pokazalo se da straight osobe u velikom često jednostavno ne mogu raditi za gay šefa ili u gay okruženju.
Trebaju li se gay poduzetnici outati u postupku zapošljavanja novih djelatnika? Vjerovali ili ne, ovom se temom bavi ugledni Wall Street Journal. S jedne su strane oni koji tvrde da bi takva praksa bila i neprofesionalna i nepotrebna, a s druge su strane oni koji tvrde da je previše slučajeva u kojima zaposlenici odlaze nakon što su saznali da rade za gay poslodavce, a zamjena zaposlenika je skupa. „To nije relevantno i ne bi trebalo biti tema razgovora“, kaže Eileen Kessler, vlasnica marketinške tvrtke OmniStudio Inc. iz Washingtona.
Ali Tim Ramsey i Kevin Willmer, partneri koji zajednički vode Lost River Grill & Motel LLC u Virginiji kažu da su tijekom godina izgubili niz zaposlenika koji bi odlazili nakon saznanja da rade za gay poslodavce. Posljedica toga je da su gubili vrijeme i energiju (ali i novac!) na pronalazak odgovarajućih kandidata. Ramsey nije posve siguran u razloge odlaska svojih zaposlenika, ali imao je situacija kada bi se potencijalni zaposlenici raspitivali o njegovoj seksualnoj orijentaciji i potom mu objašnjavali da upravo zato ne mogu raditi za njega
Ako su Ramseyjeve pretpostavke točne – da su zaposlenici odlazili jer je on gay – a vjerojatno jesu, je li takvo ponašanje diskriminacija? Pa i jest. Ali kako kazniti – i treba li to uopće činiti – diskriminaciju prema poslodavcu? Jer, zaposlenik ima pravo napustiti posao iz bilo kojeg razloga.
A neki poslodavci govore svojim zaposlenicima što ih očekuje. Tako je Paul Orefice, kreativni direktor agencije The Watsons LLC iz New Yorka nedavno jednom zaposleniku kazao da će, bude li zaposlen, raditi među isključivo gay suradnicima. „U normalnim okolnostima to ne bi bilo važno“, kaže Orefice. „Posao nije mjesto za razgovor o seksualnom životu. Ali u agenciji radi osam gay osoba i ponekad razgovaramo o gay stvarima. Smatrao sam da zaposlenik to treba znati.“ On nije znao je li taj kandidat straight u trenutku kad mu je to govorio. „Želio sam znati koliko je talentiran, ali i hoće li mu to predstavljati problem“, kaže Orefice. Pokazalo se da to nije nikakav problem jer je taj kandidat prihvatio posao.
Da ovo nisu samo izolirani slučajevi, nego da je riječ o stvarnom problemu, ilustrira i činjenica da se problemom gay poslodavaca bave i konzultantske tvrtke. Te se tvrtke službeno bave „raznolikošću i inkluzijom na radnom mjestu“, a u stvarnosti pomažu tvrtkama pronaći pojedince koji se uklapaju u radnu kulturu tvrtke. Odnosno, ako je neka tvrtka potpuno gay okruženje, potrebno je pronaći osobe koje mogu funkcionirati u takvom okruženju bez da se osjećaju nelagodno.
Recesija je i tu promiješala karte – kažu konzultanti. Mnogi tako prihvaćaju poslove u sredinama koje im osobno ne odgovaraju i uvjeravaju buduće poslodavce da su sušta tolerancija.
Urednički komentar: Koliko god se činilo da se ovakvi tekstovi ne mogu primijeniti na ovdašnju situaciju, možda to ipak nije točno. Kolega iz ureda, recimo, redovito i entuzijastički upućuje buduće partnere i novostečene poslovne kontakte o vlastitoj orijentaciji. Primjerice, u potrazi za novim prostorom za ured, kada nam je gazdarica napomenula da ured prekoputa drži zagrebačka udruga ribolovaca (LOL) koja ponedjeljkom navečer ima sastanke na koje dolazi i po „20-ak njih, sve muški“, jer da, naime, želi mene upozoriti na to, kolega je sretno uzviknuo kako je to informacija koja njemu bolje dođe. Sve muški, kažete? – uz blagoslovljen osmijeh na licu i vragolast plavook pogled. Bez tog komentara mislim da naša gazdarica ipak ne bi bila u potpunosti shvatila što je to udruga za promicanje kulture seksualnih i rodnih manjina, i ne bi došlo do divno zbunjenog osmijeha kojeg je uzvratila kolegi.
Foto: myfunnyworld.net
Komentirajte!