Otputovati uz članicu kolektiva ZbeLeTron Nori Gnom na prvi bečki kvir_feminist_actziya festival prošli vikend (festival je službeno trajao od 6. do 9. lipnja) pokazao se kao puni pogodak. Osim ZbeLeTrona, na festivalu je sudjelovao niz inicijativa ili individualnih predstavnika iz regije i Hrvatske od kojih svakako treba spomenuti bend Žen, slikaricu Helenu Janečić, umjetnicu Dinu Rončević i Biljanu Kosmoginu; a sami vikend uistinu je bio nezaboravno festivalsko iskustvo kakva dolaze, što bi se reklo, once in a blue moon, i koje je neopisivo podsjećalo na prve VoxFeminae festivale.

Ukratko, kvir_feminist_actziya festival je kojeg je organizirala skupina queer imigranata u Beču, mahom s područja jugoistočne Europe, uz pomoć lokalnih saveznika, kako bi stvorila siguran prostor za kritiku dominacije zapadnih queer-feminističkih koncepata unutar LGBT aktivizma i teorije. A koncept se pokazao posve uspješnim: festivalu je nazočilo preko 70 sudionika/aktivista od umjetnika i performera do onih samo zainteresiranih za temu i sudjelovanje na radionicama, predavanjima, tribinama, izložbama i svirci. Više stotina posjetitelja tako je okupiralo festivalsku lokaciju, Tüwi, zapravo posve prigodno smještenu u nešto elitnijem dijelu grada koji neopisivo podsjeća na Pantovčak. Nakon jednosatnog putovanja prema festivalskoj lokaciji od autobusnog kolodvora zanimljivo sam s Nori primijetio da je krdo bicikala uz jednu ogradu znak da smo sigurno na pravom putu (upravo zbog neuobičajenog prizora građevina i vila oko nas koji nas je natjerao da se zapitamo u kojem to smjeru idemo).

Iako smo, zbog kraćeg boravka, sudjelovali u nešto manje radionica i vidjeli nešto manje performansa, dvodnevni je vikend u Beču bio queer dream come true za vjerojatno svakog aktivista, pa i one koji se tako ne osjećaju, zbog pozitivne atmosfere, susretljivosti sudionika, njihovih raznolikih identiteta i međusobnog umrežavanja. Ovakve su DIY inicijative još jednom, bar u mojim očima, pokazale koliko su bitne za osnaživanje zajednice, razmjenu ideja jednostavno dajući priliku zajednici da sama organizira festival za sebe – nešto što je posebno lijepo vidjeti i u ovotjednom večernjem programu Pride Weeka u Mediki koji nije ništa drugo nego autorski rad LGBTIQ osoba koje su uz logističku potporu Zagreb Pridea organizirale program od sebe za sebe.

Zbog specifične politike fotografiranja tekst nažalost ne mogu popratiti fotografijama, no u razgovoru s bilo kim iz uvodnog paragrafa doznati ćete mnoge detalje o ludom noćnom queer provodu u Beču. Osobno, otkad sam dio ZbeLeTrona, tako razuzdanu a istovremeno opuštenu i slobodnu publiku doživio nisam nigdje. Nakon doživljenog, ostaje samo nada da će inicijativa zaživjeti i održati se i naredne godine, a da će umrežavanje rezultirati sličnijim inicijativama i u ostatku jugoistočne Europe.

Iako ovaj put nisam formalno i on-record u svrhu pisanja teksta razgovarao s bilo kim od organizatora, ovim putem samo želim zahvaliti javno putem ove platforme i valorizirati njihov mega uspješan uradak na trodnevnom festivalu. ZbeLeTronova DIY avantura, međutim, ne prestaje ni ovog tjedna. Večeras u Mediki možete poslušati Djanes Yokanobitch i Nori Gnom, sutra drag alter ego autora ovog teksta Marinu te završno u subotu na after-Pride Partycipaciji Das Frau.

Come kvir, stay rebel.