INTERVJU: Jeff Simpson: Graham se autao dok je u Britaniji još bilo ilegalno biti gej.
Film, “A liar’s autobiography” (Autobiografija lažljivca), neistinita je priča o montipajtonovcu Grahamu Chapmanu, koja se prikazuje ovih dana u sklopu Animafesta. Imali smo čast sjesti za doručak s jednim od trojice redatelja, Jeffom Simpsonom, koji nam je napravio crnu kavu, donio pomno izabrane čokoladne kroasančiće i usput malo približio Chapmanov svijet.
Qhr: Jeff, dobrodošao na Queerove stranice! Svi znamo za Monty Pythonovce, oni su u našim krajevima simbol engleskog humora, no moglo bi se reći da se malo zna o Grahamu Chapmanu. Vi ste na početku htjeli snimiti dokumentarni film o njegovom životu i to po njegovoj autobiografskoj knjizi. Zašto ste se na kraju ipak odlučili za animaciju. Što je utjecalo na to?
J.F.: Pa da, u pravu si, Graham je vjerojatno najpoznatiji po tome što je on “onaj mrtvi” iz grupe Monty Pythona, osim što je igrao glavne uloge u “Holly grail” and “A life of Brian”. Ja sam inače po profesiji režiser dokumentaraca, a Grahama sam poznavao kao čovjeka koji je javno gej, a potajno alkoholičar. Mislio sam da je to zaista zanimljivo, prilično drugačije od uobičajenog. No činjenica da je Graham potpuno mrtav, govorila mi je da on sam po sebi ne može biti u tom dokumentarcu. I tako, dok sam radio na istraživanju za film, naišao sam audio kazete s Grahamovim glasom, gdje on priča svoju priču!
Qhr: Kako ste se uspjeli domoći tih kazeta uopće?
J.F.: E, to je tajna! Ali znam da su bile snimane kao ideja za audio-knjigu i to u vrijeme dok takve knjige još nisu ni postojale. On je to radio s velikim velikim muzičarem, Harry Nislonom, u njegovom studiju. Snimali su dvije noći, i napravili dva sata audio snimke. Te kazete su nekako ostale izgubljene i zaboravljene, sve dok ja nisam naišao na njih i shvatio da imam Grahamov glas snimljen na kazeti kojeg mogu upotrijebiti za svoj dokumentarac. No onda sam shvatio i to da ovdje ima dovoljno snimke pomoću koje Graham može ispričati cijeli dugometražni film!
Qhr: Kako sam naslov i podnaslov filma govore, ovo je neistinita autobiografija, odnosno autobiografija jednog lažljivca. Naime Grahamov život bio je vrlo buran, čak i divlji na momente. Dugo je bio alkoholičar i bio je auatn. Neke njegove autobiografske priče činile su Vam se nevjerojatnim, odnosno rekli bismo skoro neistinitim, no kada ste išli dublje s istraživanjem, uvidjeli ste da su mnoge stvari zapravo istinite! Zašto mislite da je njegov život bio tako turbulentan?
J.F.: Film smo nazvali “Autobiografija lažljivca” jer se igramo s tim što je istina, a što ne u njegovom životu. Kako je film rađen po autobiografskoj snimci, i Graham se time igrao također. Priče se isprva čine kao fantazija, no kada ih bolje istražiš, vidiš da se mnogo toga zapravo desilo! U mnogočemu Graham je bio taj koji je umetnuo taj “luđački” ton Monty Pythonovcima. Ostali iz grupe zapravo su prilično konzervativni i ozbiljni ljudi koji se samo ponekad prave luckastima, dok je Graham, za razliku od njih, uistinu bio lud. Njegov privatan život bio je kaotičan, kroz skoro cijelu njegovu karijeru borio se s alkoholizmom, a imao je i problem s ponašanjem, nikad nisi znao što će napraviti.
Qhr: Jeste li zato odlučili napraviti film s 14 različitih žanrova animacije, da biste bolje prikazali različita Grahamova psihološka stanja, različite situacije?
J.F.: Da, ljudi koji su poznavali Grahama i koji su vidjeli film rekli su da im se sviđa to što smo upotrijebili različite stilove animacije,ne bi li što bolje dočarali njegova različita psihološka stanja. A to smo napravili i da bi lakše prikazali različite stilove humora kojom je knjiga pisana. Ton humora mijenja se kako se mijenja njegov život i mjesta gdje je živio i radio. Ima tu i crnog humora, na dijelu gdje Graham prolazi kroz “cold turkey” i pokušava se izliječiti od alkoholizma, to je u knjizi pisano crnim humorom, pa smo taj dio morali i snimiti tako. Upotrijebili smo tehniku oil on glass koja je tu izvrsno sjela.
Qhr: Jeff, znate da sjedite za doručkom s Queerom. Dakle morat ćemo pričati o Grahamovom autanju. Svi znamo da se on glasno izjašnjavao o svom identitetu. No on je “izašao iz ormara” puno prije bilo koga drugoga, već u ranim sedamdesetima što je bilo prilično hrabro učiniti u to vrijeme. Zašto mislite da je imao potrebu to izraziti puno prije svih?
J.F.: Da, Graham se “autao” u razgovoru s jednim svojim prijateljem, čak 1967. Moram naglasiti da je ‘67 godine, biti gej, bilo protuzakonito u Velikoj Britaniji. Dakle da, bila je to stvarno hrabra stvar učiniti. Ali ono što sam naučio iz njegove knjige, Graham nije mogao biti sretan i živjeti u laži. U filmu smo prikazali scenu kada Grahamova majka zove telefonom u njegov stan, a Grahamov dugogodišnji partner David se javlja, te tu dolazi do situacije gdje majka sumnja u to da su njih dvoje partneri. U knjizi Graham se žali da ne želi lagati ljudima koje voli, pa je napravio “coming out party” i tako to riješio. Prije nego što je to napravio, Graham se nikada nije pojavljivao na tulumima koje su Pythonovci imali za svoje prijatelje, obitelji i žene. Jednostavno nije želio doći sam, te je tako odlučio otkriti Davida svijetu. Do početka sedamdesetih, već je otvoreno pričao o tome. U filmu nismo imali prilike to prikazati, ali Graham je financijski pomagao i podupirao sve što je tada bilo gej, pa je tako i izašao na naslovnici prvog “Gay news” magazina,
Qhr: Mislite li da bi Graham danas bio veliki LGBT aktivist?
J.F.: Po mom mišljenju on nije bio osoba koja bi išla na marševe i vrištala, ali u svakoj stvari koju je radio bila je poruka o toleranciji. U filmu to prikazujemo u više navrata, Graham je stvarno želio da ljudi budu otvoreniji o svojoj seksualnosti.
No iako je bio otvoreno gej bio je zbunjen i u tom polju, kaos u njegovom životu oslikao se i na kaos u njegovom seksualnom životu. U filmu prvo prikazujemo kako se skrasio s ljubavnikom Davidom, no minutu kasnije prikazujemo kako se grupa djevojaka baca na njega, jer tada je već bio poznat u javnom životu,- bio je “celebrity”. Spavao je i s djevojkama, odnosno ajmo reći, istraživao je seks sa ženama – u pijanim stanjima. Tu se opet vidi njegova kaotičnost.
Qhr: Hrvatska je danas podijeljena u mišljenjima za i protiv istospolnih brakova, o tome se sada na veliko raspravlja. Mislite li da je važno da se ljudi iz javnog života autaju, ne bi li osnažili LGBT zajednicu? Naime, nama u Hrvatskoj nedostaje takvih ljudi iz javnog života, a ima ih i svi to znaju.
J.F.: Da, mislim da je važno. Graham je bio s istim partnerom 23 godine. Usvojili su čak, mislim, troje djece zajedno. Graham i David upoznali su se ’66 i David je bio s Grahamom do zadnjeg dana, kada je umirao od raka 1989. Bilo je to pravo partnerstvo. Ono što je Grahamu bilo najvažnije jest činjenica da je David bio prihvaćen kao njegov partner od strane članova Monty Pythona, tako da kada je Graham umro 1989., sve odluke u vezi Monty Python projekta, za njega je činio David. No, iako je Graham zaista volio Davida, u knjizi je priznao da se seksao s bezbroj partnera – jer to mu je bilo zabavno! Ono što je sigurno bilo važno, je da Graham bio prva javno gej osoba na televiziji koja nije bila “camp”. Sedamdesetih je bilo nekolicina komičara koji su bili camp, ali koji nisu javno bili otvoreni o svojoj seksualnosti. Pričamo o vremenu kada se za Fredya Mercurya smatralo da je velik, jak i “straight” roker! Pričamo o vremenu kada je Elton John bio oženjen (!) i kada je George Michael bio velika, obožavana seks “pin up” zvijezda. I Boy George je tada izašao s izjavom da više voli šalicu čaja od seksa.
Qhr: Vi ste bili producent “Tops of the pops” četiri godine u osamdesetima, kakvo je to bilo vrijeme?
U to doba ljudi su se napokon počeli outati sve više i više, imali smo tu Pet Shop Boys i mnoge druge. No onda se desio AIDS – i tada su se opet svi počeli zatvarati natrag u ormare. Bilo je to prilično komplicirano vrijeme.
Qhr: Jeff, kako se danas javno raspravlja o istospolnim brakovima u cijelom svijetu, a u Velikoj Britaniji se čeka da kraljica potpiše Royal Assent i tako napokon legalizira istospolne brakove, mislite li da bi Graham napisao tematski gej epizodu za Mothy Pythona ili bi možda glumio u nastavku filma “A life of Brian – as a gay man”?
J.F.: Pa “Life of Brian” već u sebi ima puno o toleranciji. Ali u osamdesetima Graham je već bio pisao tekst za jednu seriju koja se tada emitirala. Naime napisao je jednu epizodu o gej paru koji su živjeli zajedno, no ta epizoda tada nikada nije vidjela svjetlo. A eto danas, ITV u engleskoj, emitira upravo takvu sličnu seriju. Stvar je u tome što kasne za Grahamom jedno 35 godina!
Qhr: Vidjeli smo Little Brittain…
J.F.: Da, mislim da Little Brittain duguje puno Monty Pythonu.
Qhr: Jeff, hvala Vam što se bili s Queerom i hvala na ovom izvrsnom filmu! Nadam se da ćete opet uskoro doći u Zagreb, a do tada uživajte u zagrebačkim izmjenama kiše i sunca, barem ste na to navikli kod kuće!
