Doron Eran: “Ljudi mi se zahvaljuju što sam im svojim filmom spasio život”
autor:
Karla Horvat CrnogajIzraelski redatelj Doron Eran, čiji je film transtematike Otapanje prikazan na Festivalu tolerancije prošli tjedan u Zagrebu, s nama je popričao o trans* pravima u Izraelu i o svom filmu.
Film prati priču o izraelskoj obitelji u kojoj roditelji otkrivaju da sin u sobi skriva žensku odjeću, te zaključe da je gej crossdresser. Otac ga otjera iz kuće nadajući se da će se pokunjeno vratiti domu nakon dvije noći na cesti, no povratak je uslijedio tek za 4 godine u neočekivanom raspletu. Otac je u međuvremenu smrtno obolio i majka je unajmila privatnog detektiva da pronađe izgubljenog sina ne bi li se oprostio od oca. Detektiv međutim nalazi djevojku koja je prošla tranziciju, i koja u bolnicu ocu odlazi kao medicinska sestra.
Toni Marošević: “Kada sam se išao osloboditi vojne obveze rekli su mi da nisam gej jer nemam lakirane nokte”
Qhr: O čemu zapravo progovara vaš naslov – kako biste ga vi opisali?
D.E.: Tema je filma neznanje koje izaziva strah, koji pak potiče mržnju i rasizam. S druge je strane također i film o suosjećanju, prihvaćanju i pomirenju.
Qhr: Na snimanje su vas potakli stvarni događaji u Izraelu.
D.E.: U kolovozu 2009. godine jedan je muškarac ušao u sklonište za LGBT mlade i počeo pucati po djevojkama i mladićima. Ubio je socijalnu radnicu i ozbiljno ranio 16 mladih koji su bili hospitalizirani. Gledao sam live reportažu sa suprugom na televiziji. Ono što me međutim najviše potreslo je činjenica da roditelji nisu došli posjetiti svoju djecu u bolnicu iz straha da ne budu viđeni sa svojom LGBT djecom.
Qhr: Zašto mislite da ti roditelji nisu posjetili svoju djecu – zbog straha od socijalne stigme? Ili straha uzrokovanog neznanjem i nepoznavanjem LGBT kulture i identiteta?
D.E.: Vjerojatno je riječ o obojem. Većim dijelom svijeta vlada neznanje o tim temama. Što su ljudi neobrazovaniji, to će prevladavati više predrasuda. Svi moramo voljeti svoju djecu. Biti roditeljem znači voljeti svoju djecu bezuvjetno – čak i ako ne ispunjavaju vaša očekivanja.
Qhr: Kakvo je stanje s pravima trans* osoba u Izraelu – i kakav je njihov položaj unutar LGBT zajednice?
D.E.: Nažalost brojni su ljudi u našem društvu puni predrasuda spram svega što po njima izlazi van granica normalnoga. Mislim da je to isto diljem svijeta. Treba puno raditi na tomu da ljudi prihvate one koji se razlikuju i drugačiji su od njih samih. To se vjerojatno jednako tako odnosi i na LGB zajednicu.
Qhr: To je prvi film u Izraelu ove tematike. Koje su bile reakcije od strane medija, javnosti – te od same publike?
D.E.: Mediji su bili oduševljeni filmom i smatrali da se bavi dobro odabranom temom. Javnost je uglavnom također dobro reagirala na film. Otkako je došao u kino dvorane, ljudi mi pristupaju i zahvaljuju mi što sam ga napravio i što se borim protiv predrasuda. Tijekom prikazivanja sam zaprimao anonimne telefonske pozive u kojima su mi ljudi zahvaljivali što sam im spasio život i doprinjeo pomirenju unutar njihovih obitelji.
Komentirajte!