autor:

U zadnjem krugu pregovora SDP-a i HDZ-a iz mogućih amandmana na Ustav RH ispali su amandmani koje su zajedno sa drugim organizacijama civilnog društva predložile udruge Iskorak i Kontra, a bili su usmjereni uključivanju seksualne orijentacije u Ustav RH. Naime još u prosincu 2009. godine dvanaest uglednih nevladinih organizacija (među kojima su i GONG, Documenta, Centar za mirovne studije itd. ) predložilo je niz inovativnih amandmana na Ustav RH koji su išli u smjeru osuvremljavanja Ustava i kvalitetniju zaštitu ljudskih prava. Od svih predloženih amandmana organizacija civilnog društva za sada izgleda da je prihvaćen i od HDZ-a i SDP-a samo amandman koji govori o uvrštavanju prava na pristup informacijama u Ustav RH. Istovremeno amandmani vezani uz uvrštavanje seksualne orijentacije, iako načelno podržani i od SDP-a i od predsjednika Josipovića na kraju su ispali iz pregovora. Prijedlog je bio da se “spolno usmjerenje” uvrsti u čl. 14.
Ustava (anti-diskriminacijske osnove), čl 39. (pozivanje i poticanje na nesnošljivost na osnovi spolne orijentacije), a u čl. 61. da se definira i istospolna zajednica (zaštita obitelji).

Ostaje otvoreno pitanje zašto SDP nije do kraja inzistirao na tim amandmanima koji bi kvalitetnije zaštitili seksualne manjine u Hrvatskoj.
Iako Sabor danas nije uspio glasati o konačnom prijedlogu izmjena Ustava, izgleda da tema seksualne orijentacije nikada nije ni bila predmet pregovora, što znači da i u preostalom vremenu neće ni postati tema pregovora.

S druge strane, lako je postignut konsenzus i HDZ-a i SDP-a o proširenju, tj. uvrštavanju dodatnih  nacionalnih manjina u Ustav. Kako sada stvari stoje, izgleda da bi strategija LGBTIQ pokreta u Hrvata trebala ići ka tome da se seksualne i rodne manjine proglase nacionalnim manjinama. Samo pitanje je kojoj onda to domovini pripadamo.

Izjava Sanje Juras za Queer.hr:

“Poslani prijedlog bio je upućen na sve relevantne adrese. Međutim, to sada nije uvršteno. Svi su dakle bili svjesni toga, što znači da se radi o namjernom zapostavljanju seksualne orijentacije, te je u biti riječ o hijerarhizaciji ljudskih prava. Time se šalje negativna poruka o zaštiti ljudskih prava, a cilj je bila bolja sudska praksa. Moramo zaključiti kako nema političke volje za bolje sankcioniranje nasilja, što je žalosno, jer su slučajevi nasilja brojni, primjerice nedavni slučaj kojeg su prenijeli i mediji. Institucije reagiraju rijetko, uglavnom kad se radi o nasilju nad eksponiranim aktivistima, dakle kad se radi o jako medijski eksponiranim slučajevima. Brojne žrtve još uvijek šute iz straha od diskriminacije.”

Foto: homepage.mac.com