FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Kako nam je L Word poremetio koncepciju?

objavljeno:

22. 05. 2013.
Kako nam je L Word poremetio koncepciju?

autor:



Hipster Dyke

Kako nam je L Word poremetio koncepciju?

Obožavam gledati serije. Uopće me to nije sram priznati i mislim kako je bitno da sam to odmah napomenula na samom početku kako sad ne bih ispala neka mega mrziteljica svega što je lezbijkama sveto. No, moj problem je što obožavam gledati serije koje se nikako ne uklapaju u nekakav očekivani kalup u koji su me ljudi strpali zato jer sam lezbijka.

Recimo, Zoey Deschanel mi je tako nekako divna i super mi je pogledati avanture Jesse i njezinih cimera u seriji „New Girl“. Isto tako mi je prekrasna i njezina sestra Emily pa je tako logično da gledam i „Bones“. Ali dobro, Emily mi pomalo liči na nekoga koga jako volim pa je možda to razlog zašto i dalje gledam tu, sad već, poprilično dosadnjikavu seriju. Ali postoji još toliko serija koji nisu LGBT tematike, a koje mi kradu dragocjeno vrijeme da bi lista mogla ispuniti više nego jedan papir. No hajde, napomenuti ću još neke poput „Hannibala“ koji me doslovno oduševio. Ne znam zašto, ali neki kemijski proces u tijelu mi se dešava dok gledam tu blago poremećenu seriju, sličan koji mi se dešava dok sam gledala „Skinse“ ili „Misfitse“. No, dosta o tim strejt serijama. Vrijeme da se fokusiramo na ono bitno.

Prokleti „L Word“.  Kada je prije devet godina lezbijska svjetska scena počela brujati o prvoj lezbijskoj seriji, malo tko je vjerovao da će ta serija potrajati duže od jedne sezone. No, lezbijke su tada dokazale koliko im nedostaje televizijskog materijala s kojim se mogu poistovjetiti i „L Word“ je, nakon čak šest godina prikazivanja završio. Tko zna, možda bi se prikazivao i duže da nisu baš ekstra zeznuli tu posljednju sezonu. Lezbijke su zaista u tom slučaju bile prave lezbijke – nakon prvotnog oduševljenja, iz sezone u sezonu oduševljenje je počelo prelaziti u blagi očaj. Želim progovoriti o tome po čemu je „L Word“ zeznuo cijeli lezbijski koncept?

Zahvaljujući jednom autoru na Thought Catalogu na kojega sam slučajno nabasala dok sam u panici tražila o čemu bih pisala, zaključila sam kako je vrijeme da malo izvadimo karte na stol i kažemo što je u biti sve bilo prikazano krivo u toj svetogralskoj lezbijskoj seriji koja je odgojila generacije i generacije lezbijki.

Prvo što je krivo je prokleta Shane. Da je Kate Moennig znala kako će je vjerojatno milijuni zapamtiti po ulozi jako seksualno aktivne, slobodne i privlačne lezbijke Shane, sigurno bi više puta razmislila prije nego bi prihvatila tu ulogu koja ju je obilježila za cijeli život. No istina jest da je Shane jedno od dugovječnijih nasljeđa koje je „L Word“ ostavio lezbijkama diljem svijeta. Mnoge mlade lezbijke su zaključile kako baš moraju biti poput Shane. I što smo dobili onda? Hrpu mladih lezbijki slične nemarne, a opako marne frizure, koje imaju nekoliko kila s krevetom i koje obožavaju imati onaj boli-me-neka-stvar stav. Što u biti nije bilo u redu sa Shane? Pa, gdje da počnem? Kao prvo Shane je poprilično zeznut lik. Sjetimo se samo svih njezinih odnosa koji su počinjali ličiti na vezu? Nisu baš dobro završili ako se ne varam baš radi tog nedojebanog petarpanovskog kompleksa kojim je zračila kao lik i kojim je zarazila mlade lezbijke. Pokazala je kako je u biti samo bitno jebati. Odnosno, Shane je bila kao neka jebačica. To baš ne ide uz cijeli taj koncept lezbijke koja se voli skućiti uz djevojku, dva psa, četiri mačke, ribice, zamorca i ponekog tvora, zar ne?

Nadalje, „L Word“ je uvjerio ostatak svijeta kako su lezbijke prokleto bogate i kako mogu imati sve što požele. To, barem po stanju u mojem novčaniku, nikako nije istina, a bogami ni prema stanju u mojem životu. Kao da etiketa lezbijke otvara vrata svijeta bogatstva, životnih prilika i hedonizma. Dok se drndam u svojem sad već starom autu na putu prema svojem radnom mjestu i više nego jednom pomislim kako bi mi bilo lakše da je barem dio mojeg života sličan životu likova u „L Wordu“. Iz te maštarije me često prekine trubljenje automobila iza mene jer sam opet propustila zeleno svijetlo radi puta u svijet mašte. Daj samo zamislite da se nađete u situaciji da dođete na razgovor za posao i da je dovoljno reći da ste lezbijka i odmah vas postavljaju na neku visoku poziciju i dobijete neku korporativnu titulu poput profesionalna lezbijka menadžerica.To, barem dok se ne riješi situacija u homofobnim hrvatskim glavama, zvuči kao jedan nemogući rasplet događaja.

Primjetili ste sigurno kako je i lezbijsko ludilo podosta prisutno u „L Wordu“. No, moram priznati, možda jesu malo pretjerali u nekim epizodama s količinom drame, naročito u epizodama kada je mnogima omiljenima Alice naganjala svoju bivšu djevojku Danu po ulicama Los Angelesa, ili kada je Jenny odlučila kako je baš pametna odluka otplutati prema otvorenom moru kako bi zaliječila slomljeno srce. Lezbijke imaju svoje momente ludila, ali dajte, pa nismo valjda toliko lude (nadam se da sad svi vrtite film i tražite svoje lude momente). OK, možda ponekad jesmo, ali nismo lude do te mjere. Mi samo volimo dramu. I drama voli nas.

No, nikako ne smijemo propustiti napomenuti kako je „L Word“ pokazao kako je koncentracija lezbijki u West Hollywoodu veća od koncentracije strejt osoba. Kako sam to zaključila? Pa, na svakom mjestu gdje bi se naše protagonistice pojavile uvijek bi postojala barem jedna grupica lezbijki ili barem bi-curious strejt djevojaka. Sjetimo se samo Shane i njezine avanture i s majkom i s kćerkom koja se protezala kroz nekoliko epizoda. Primjerice, primjećujete li onu strejt djevojku koja upravo planira vjenčanje iz snova sa svojim dugogodišnjim dečkom (hint hint: Jenny)? Evo, baš šteta što su se doselili do lezbijki te je strejt djevojka upoznala lezbijku svojih snova radi čega je povrijedila svojeg dečka i okrenula se „mračnijoj“ strani i postala jedna od glavnih luđakinja u seriji.

Nadalje, prema primjeru od Bette i njezine partnerice Tine, dugogodišnja lezbijska veza može se vrlo lako razbusati ukoliko u njihove živote ušeću nove osobe s kojima mogu i ne moraju dijeliti slične interese. Nije uopće bitno što zajedno odgajaju dijete. Bitna je akcija. Ovakvo portretiranje lezbijki me pogotovo nervira, a nije samo „L Word“ napravio tu pogrešku – oni su samo napravili određeni predložak koji se koristi u mnogim filmovima s lezbijskom tematikom ili podtematikom. Pokazuju kako su lezbijske veze prilično fragilne i kako su partnerice i više nego spremne na prevaru bez obzira na posljedice. Sjetimo se samo filma „Kids Are Alright“ u kojemu je lezbijska veza došla u veliko iskušenje nakon što je jedna od protagonistica zaključila kako eto, baš bi ona sad nešto s muškarcem koji je naletio. Glasno osuđujem takvo portretiranje lezbijki jer jednostavno baca pijesak u oči mnogima koji onda smatraju kako je to lezbijkama prihvatljivo ponašanje. Pogodite što – nije.

„L Word“ je obilježio mnoge lezbijske živote, htjeli mi to priznati li ne. Pokazao je lezbijkama diljem svijeta kako postoje različite lezbijke koje se nalaze u drugačijim životnim situacijama. Jeste da je sve to zapakirao u ukrasni papir s mirisom „Sante Barbare“, ali nismo baš bile u poziciji da biramo prije devet godina. Ipak je „L Word“ prva komercijalna serija koja je progovorila o lezbijkama i samo o lezbijkama. Ostale lezbijske serije su nas možda dotakle, ali niti jedna ne može skinuti „L Word“ sa trona na kojega su ga postavile mnoge lezbijke bez obzira na sve te mane koje smo primjetile. Iako se uvijek borim protiv priznanja da je „L Word“ bitan dio života svake lezbijke, moram priznati da ne postoji lezbijka na svijetu koja nije barem „bacila oko“ na avanture Alice, Shane, Dane, Bette, Jenny i još mnogih drugih.

Pa tako… Priznajem. Pogledala sam ih sve. I pogledat ću ih opet. I mrzit ću sebe i tu seriju svaku sekundu dok je gledam no jednostavno neću moći odlijepiti oči od svojeg ekrana jer bi sve bilo lakše da je naša stvarnost slična „njihovoj stvarnosti“.


1 komentar »

  • Tike kaze:

    Sve to stoji, ali zaboravljaš jednu stvar, L word je samo serija i da bi trajala 6g mora biti puna zapleta, drame, pucanja veza i svega ostalog. U nijednoj seriji likovi nisu portretirani kao realne osobe, čak ni u New Girl, ne postoji takva ekipa ljudi…da bi serije bile zabavne moraju biti pretjerane i to je to. Bitne su teme kojih se dodiruju i kako ih obrađuju i to je to. Pozdrav ;)

Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike