Gordan Bosanac vodi kroniku homofobičnih ispada u hrvatskom društvu, od razbijanja prozora zbog „neprikladne“ zastave do poznatih hrvatskih novinara (i književnika!) koji ne znaju čitati jednostavnu knjižicu, a zanimljivo je bilo i na Interliberu…
Samo zato jer su na svojem prozoru držale zastavu duginih boja razbijeno im je staklo u podstanarskom stanu, gdje zajedno žive dvije djevojke. Nekoliko dana nakon što je obavljen prvi policijski uviđaj ponovno je razbijen prozor, ali ovaj puta uz viku „Maknite tu pedersku zastavu!“. Jedna od djevojaka je vidjela trojcu napadača koje je identificirala kao pripadnike skinheadsa koji se okupljaju u obližnjem parku. Policija je uhitila jednu osobu koja je odvedena u postaju. Na žalost djevojkama nije odobren zahtjev za zabranu pristupa jer se radi samo o „manjoj materijalnoj šteti“. Zbog vlasnice stana koja je platila razbijene prozore, djevojke su odlučile maknuti zastavu s prozora.
Napadi nekoliko novina (Slobodna Dalmacija, Jutarnji list i Nacional) na Iskorakovu brošuru „Stražnja strana“ o sigurnom gay seksu pretvorila se u pljuvačnu bez pokrića. Brošura nije umotvorina Iskorakovog tima već je prevedena sa engleskog jezika, a autor je Terrence Higgins Trust – najveća Britanska organizacija za prevenciju HIV-a i AIDS-a. Novinar Renato Baretić „raspalio“ je po brošuri čak dva puta u svojem komentaru. Poslužio se potpuno neprimjerenim rječnikom, a novinarska etika ne dopušta korištenje takvih izraza. Dotični gospodin vjerojatno nije ni pročitao brošuru jer u svoje 
tekstu tvrdi kako se HIV u cijeloj brošuri spominje jednom i to na jednoj stranici, a mi smo pronašli spominjanje HIV-a na stranicama 10., 16., 18., 20., 35., cijela strana 42. te 7. stranica o spolno prenosivim bolestima i 5. stranica o problemima sa prostatom i stražnjicom. Iskorak je poslao prijedlog Vijeću časti hrvatskih novinara za pokretanje postupka protiv novinara tiskanog i elektroničkog medija „Nacional“ i Renata Baretića zbog povrede čl. 3., čl. 4. u vezi sa čl. 2. te čl. 7. Kodeksa časti hrvatskih novinara.
Queer Zagreb je reagirao na razne novinske napise o brošuri. Donosimo dio: Upitna je i reakcija Vladina ureda za ljudska prava, koji se na sva zvona ograđuje od brošure, kao da u pitanju nije populacija koja bi trebala biti u djelokrugu aktivnosti tog istog ureda. No, dolazi se tu već do šireg problema, homoseksualnost je prihvatljiva jedino kad je nevidljiva, jer nevidljivost je čini pristojnom. Do sada je postalo uobičajeno da se izlazak iz te nevidljivosti znao proglašavati agresivnim nasrtanjem manjine, ali je ovo prvi put da se međunarodno provjerena kampanja prevencije protiv HIV-a i AIDS-a proglašava pornografskom samo zato što otvoreno govori o gay seksu na način na koji nije uobičajen u hrvatskom društvu. Queer Zagreb pruža punu podršku udruzi Iskorak u načinu borbe protiv HIV/AIDS-a.
Queer Zagreb je ove godine prvi puta sudjelovala na Interliberu. Bili smo interesantni posjetiteljima, no neki od nas su imali i „zanimljiva“ iskustva. Gordan je na štandu bio u subotu ujutro kada mu je prišao jedan par. „Mladić u pratnji svoje djevojke kritizirao me zašto postoji „pederski štand“ te me je ispitivao jesu li sve te knjige „napisali pederi“. Također je htio pričati s „pederom“ jer još nije imao priliku u životu, te je počeo postavljati pitanja tko je muško, a tko žensko u odnosu. Tu sam prekinuo svaku raspravu“.
Tina je pak imala nekoliko „bliskih susreta“. „Kako to na Interliberu i ide klinci su prolazili u krdu i ponekad bi netko od njih primijetio naslovnicu Duhačekove knjige. Tada bi uz poprilično zanimljiv izraz lica upro prstom u plakat. Ostatak krda reagirao bi sa smješkanjem i laganom nevjericom. Jedan mladić je bio posebno zanimljiv. Pitao me želim li potpisati za Mikšićevu kandidaturu. Moj odgovor je manje relevantan, no kako je bio poduži tako je krenuo i razgovor. Bacivši pogled na štand, mladić je pronicljivo shvatio da je neki pederluk u pitanju. Pogledao me i pitao da li je to pederski štand? Na moj potvrdan odgovor me pitao da li sam lezba, uz neizostavan osmjeh. Zadnje i ne manje slatko iskustvo je gospođa koje se zabrinuto pitala kako to da smo na Interliberu. Moje objašnjenje da smo tu jer smo platili a i (tko bi rekao?!) izdajemo knjige, to joj nije bilo dovoljno. Nju je zanimalo kako to da su pederima dozvolili?! Istinski ju je zbunjivala ta činjenica. Nakon neke čudne rasprave, pogledala me, rekla: ti tako normalno i drago izgledaš, jesi ti, znaš, jedna od njih? Koga gospođo? Jel voliš isti spol? Molim?! Joj oprosti, moram ići, procijedila je gospođa i nestala u bespućima Interlibera.“
