autor:

Kosmogina

PITCHKANTERIJE BY KOSMOGINA: erotska proza iz pera Biljane Kosmogine. Štivo koje nije za moralne vertikale, svakako će u svih ostalih izmamiti smijuljenje, ali i “Aha!”-moment. Priče balkanske queer kraljice možete na stranicama Queer-hra iščekujte u mjesečnom ritmu.

Vanjina ispovijest je zvučala nestvarno, na granici fantastike. Da je ne poznajem, mislila bih da izmišlja. Vanja i ja smo bliske prijateljice, ne viđamo se puno jer je stalno van zemlje, ali kad je tu, uvijek nađem vremena da saslušam njezine probleme. Ona je fina, vrlo kulturna, zgodna i sposobna cura, ali je sklona stresnim, turbulentnim vezama, fatalnim privlačnostima i devastirajućim raskidima, zbog čega je pomalo sažaljevam. Ljubav je neizbježno dovodi do pucanja po svim šavovima i nemogućnosti zdravog rasuđivanja, tako da uvijek ostaje slomljena, nesvjesna svojih mazohističnih postupaka, jer se nepogrešivo veže za potpuno pogrešne osobe. S druge strane, s biznisom je uvijek imala sreće.

Vanja je u svojstvu menadžerice prodaje sklopila ugovor sa renomiranom švicarskom tvrtkom koja trguje drvno-industrijskim strojevima po cijeloj Africi, te je tako prije tri godine sretno dočekala i hrabro iskoristila priliku da napusti siromašni Balkan, otarasi se bivših veza, i preseli u Accru – glavni grad Ghane. Shvatila je da ni tamo ne cvjetaju ruže, ali je osobno brzo uznapredovala jer je dobila ekstra komfor i razne benefite od firme. Vanja je otpočela život na visokoj nozi, upoznala je kulturu i običaje Ghane, super je zarađivala i još bolje se provodila. Smjestila se u prekrasnoj kući s vrtom i bazenom, gdje je imala kompletnu poslugu: kuharicu, sobaricu, vrtlara i šofera po potrebi. Radila je naporno tijekom tjedna, a vikendom odlazila u elitne noćne klubove, kao što bi i svatko normalan na njenom mjestu. Ali, sretnica je ubrzo, mjesec dana po dolasku, jedne noći, na raskalašnom partyju u prestižnom gradskom klubu prepunom bijelaca (vanjskih biznismena i diplomata), upoznala prelijepu crnkinju Lindu.

«Ugledala sam je na podiju za ples kako pleše i odmah sam za njom poludjela. Linda i ja smo istih godina, ali ona izgleda moćnije od Tyre Banks, Naomi Campbell i Iman zajedno, mada je u Ghani veliko obilje atraktivnih crnkinja. Ponudila sam je pićem, otišle smo do šanka, i od tog trena smo postale nerazdvojne. Linda nije krila da je escort dama, da zarađuje pružajući seksualne usluge, ali to me je na čudan način privuklo ko magnet. Poslije dugih mjesec dana apstinencije, hitno mi je bio potreban seks, a ona je rekla da će mi rado posvetiti ostatak noći i da će joj promjena vrlo prijati, jer dugo nije bila sa ženom. Linda je pametna i proračunata do srži, ali je isto tako neodoljiva, strastvena i senzualna, izverzirana da se u seksu predaje bez zaostatka i od svakog izvuče maksimum. Te noći mi ništa nije naplatila, rekavši da joj odavno nije bilo ljepše. Bila sam ošamućena orgazmima, a sljedećih dana dovedena u stanje totalne opčinjenosti, pokornosti i ovisnosti.

Nije mi smetalo što Linda ima troje male djece od 3, 5 i 7 godina, s različitim tipovima. O njima su se starali njena majka i sestre. Sljedećeg vikenda je već bila preseljena kod mene, jer nas je međusobna zaljubljenost obuzela i savladala. U Ghani je istospolna ljubav stigmatizirana, kriminalizirana i još uvijek nezamisliva. Gdje god je bilo potrebno, držale smo se priče da je ona moja asistentica, prevoditeljica i sl. mada tamo svi vladaju engleskim jezikom. Možda smo i bile sumnjive, ali smo se ipak uglavnom kretale u bjelačkim krugovima Europljana i Amera, gdje predrasude nisu tako upadljive, iako su zluradi tračevi mojih kolega povremeno stizali i do mene. Moj šef je bio prijateljski i zaštitnički nastrojen, govorio mi je da se okanem ćorava posla, ali sam ja bila odlučna, rekavši da mi je Linda neophodna za komunikaciju i snalaženje u Accri, što naravno nije bila istina.

Linda i ja smo imale finu bazu, nesmetano smo izlazile, pile šampanjac i vodile ljubav neumorno. Poslije naših početnih neslaganja i svađa, orgazmi su nam bili još žešći i dugotrajniji. Znala je da mi u toku noći priredi vrtlog iscrpljujućih seansi, nakon kojih sam bila mirna i poslušna, kao začarana. Iako sam na nju više trošila nego na sebe, ubrzo je otpustila sobaricu i vrtlara, da bi nam više novca ostalo za izlete, putovanja, restorane, hotele, zabave na Labadi Beachu i druge izdatke. Linda me je okupirala, omađijala i sa mnom manipulirala kao s dresiranim psićem. Prema meni se postavila kao gospodarica, a svako moje kolebanje ili otpor je obesmišljavala. Često me je optuživala i za rasizam, što je bilo sumanuto. Uskoro su uslijedili i njeni ničim izazvani napadi bijesa i ljubomore, znala me je i fizički napasti, ali sve mi je to prijalo, bilo nam je fantastično. Nekada smo cijeli vikend ostajale u kući, da bismo se mazile, ljubile, slušale glazbu i gledale filmove. Čak smo povremeno i njenu djecu dovodile kod nas, što je bilo jezivo naporno, ali tad je priskakala babysitterica, koju sam naravno ja plaćala, da bismo mogle otići u noćni klub bez grižnje savjesti. Bila sam njena sponzorka ali i služavka, jer je Linda počela dominirati svakom situacijom, a njeni bezrazložni napadi gnjeva i ljubomore, isprva zabavni, potvrđivali su sve više duboko ukorijenjenu patologiju: «Vidjela sam kako gledaš onu malu Francuskinju, ako vas uhvatim zajedno mrtve ste!» Više nisam smjela otići bez nje ni u super-market, a kamoli negdje drugdje. Morala je stalno kontrolirati  moje kretanje i nove kontakte, a naročito troškove. Naš se odnos polako pretvorio u nepodnošljiv košmar.

Linda je namah prestala da se bavi prethodnim poslom, promijenila je broj telefona i zaklela mi se na vjernost, što mi je laskalo, mada nisam bila sigurna čime se bavi dok sam ja na poslu. Tražila je mjesečnu apanažu od 500 dolara za njenu obitelj (djecu i majku), na što sam pristala pošto im je rekla da radi za mene, a znam da u Ghani trećina stanovništva preživljava s 1,5 dolarom dnevno. Par puta smo otišle u kurtoaznu posjetu njenoj porodici, poslije čega se njena majka svaki dan javljala telefonom i gušila nas svojim pričama o nestašnoj djeci i teškom životu. Uvjerena sam da nas je nanjušila, ali je staroj isključivo bilo važno da dobro jede i popije svojih 15 piva dnevno. Njezina kći je uz šampanjac i seks, preferirala zlato i dijamante. Nikome ranije nisam toliko zlatnog nakita poklonila, ali htjela sam ju usrećiti. Naši godišnji odmori su me koštali cijelo bogatstvo jer smo obilazile sve destinacije po njenom izboru. Putovale smo u Guineu, Burkinu Faso, Liberiu, Obalu Bjelokosti, Etiopiu… obišle smo pola zapadne Afrike za tri godine. Ja sam voljela surfing na valovima i safari, i nisam ništa uspijevala uštedeti zbog nje, a ona se mimo mog znanja bavila krijumčarenjem dijamanata.

Prije tri tjedna, nakon predivnog zajedničkog vikenda na Kenema Beachu u Monrovii, glavnom gradu Liberie, vraćale smo se avionom za Accru i sletele na KIA aerodrom. Kad smo ušle u aerodromsku zgradu, uzrujano sam primijetila da mi nema iPoda koji sam zaboravila u avionu i vratila sam se po njega, a Linda je bez mene krenula ka pasoškoj kontroli. Uspjela sam pronaći gadget zapao između sjedala i krenula sam spokojno ka graničnom prijelazu ne sluteći ništa, kad u trenu spazih kako dva policajca grubo odvode Lindu na pretres. Ona je galamila i psovala ih, ljutito protestvujući što je bezrazložno zadržavaju. Utvrdilo se da je sa sobom u postavi push-up grudnjaka nosila 15 manjih i tri oveća desetokaratna neobrađena dijamanta. Uhitili su je i odveli u zatvor, gdje je i danas. Vjerojatno će je teretiti za internacionalni kriminal. Čeka je 15 godina robije zbog nekoliko kamenčića. Što je najluđe, iz Ghane se švercaju dijamanti po cijelom svijetu, a ona je švercala dijamante iz Liberie u Ghanu. Možda ih je prenijela iz Ghane, pa ih nije uspjela prodati, ili se nije uspjela naći s kupcem, ili su joj namjestili igru… ništa ne znam da bih mogla išta tvrditi. Obavijestili su njenu majku, a ona je uvjerena da sam i ja umiješana. Zvala me je svaki dan i prijetila mi što sam njenu kćer upropastila, a meni uopće nije jasna ta priča, niti imam ikakvog udjela, zamisli kakva je to ludača… », Vanja je zaronila lice u šake i zaplakala na sav glas.

- Auuu, Vanjice moja mila, šta si sve preživjela … ali nema mjesta očaju! Zar nije divno što si nam se vratila i ostavila cijeli taj horor iza sebe. Zašto sad plačeš? – Sela sam do nje i grlila je.

- Volim je! – Rekla je Vanja skrušeno kroz jecaj.

- Pa ti nisi normalna žena! Zar nisi rekla da te je stalno iskorištavala i sputavala?

- Je, ali volim je! Ne smijem dopustiti da propadne u zatvoru! – ridala je Vanja.

- Pa što možeš uraditi povodom toga kada vas sad dijeli skoro 5.000 km? – pitala sam je.

- Prodala sam na brzinu moj stan preko agencije, ispod cijene, za 60.000 eura. Treba mi 15.000 dolara za jamčevinu da Lindu odmah izvadim iz zatvora, 20.000 za odvjetnika i 20.000 za podmićivanje njihovog sudstva. Taman će mi toliko ostati da agenciji isplatim 3% provizije i kupim avionsku kartu za natrag. Što mi drugo preostaje, nemam kud. Volim je.