autor:

admin

U sklopu projekta sakupljanja osobnih priča za publikaciju ‘Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj’ (2007.), Toni Marošević kao jedna od 25 intervjuiranih osoba pružio je izniman uvid u zbivanja oko gej tematike, te razvoja scene i pokreta u Hrvatskoj tijekom komunizma. Intervju s Tonijem Maroševićem možete čitati na Queer.hr-u u 5 nastavka srijedom i subotom, te pratiti priču ključnih trenutaka, događaja i prostora – od 60-ih godina do kraja 20.-og stoljeća. (razgovarao: Gordan Bosanac)

(Prve dijelove intervjua pročitajte na linkovima ovdje: 1.dio: “Prvog dečka sam upoznao u kazalištu”, 2.dio: “Odbio sam napraviti gej organizaciju” 3. dio “Pisali su – prekrasni, markantni intelektualac, šteta da je gej”)

Qhr: A jesi išao u vojsku?

T.M.: Ne, to sam se oslobodio na gej situaciju.

Qhr: Baš si reko da si gej? I kako je to izgledalo?

T.M.:  Prvo je izgledalo grozno, prvo su me poslali tu jednom psihijatru, tu u vojnu bolnicu u Vlaškoj ne, to je jedan mladi Srbin bio, došao sam k njemu i on je mene ispitivao koješta, prvo je rekao – jebote, kaže, bre pa nisi uopće, ja sam onda bio već profesor, on je to znao, ja sam njemu isto počeo odmah ti govoriti, jebote, bre, kaže – pa nemaš ni lakirane nokte, normalno si obučen, nisi ti peder! Ja rekao – nemoj me jebat – tako smo se razgovarali, kaže psihijatar – reci ti gde se sastaju u Zagrebu? I sad ja govorim, a on kaže: ne znaš čovječe nisi, nešto sam valjda zaboravio, neko mjesto i ja kažem – dobro, nećeš me oslobodit – neću, kaže, osim toga kad dođeš u vojsku, zaljubit ćeš se u nekog oficira, bit će ti dobro, ti si ovako, kaže, pametan, zgodan, bit će ti dobro, i ja njega još pošaljem dovraga i odem i on trči za mnom – ma, idi se žali, pošto on nije smio donijeti odluku.

Qhr:  Naravno.

T.M.:  Onda sam došao kod njihovog glavnog psihijatra Tripala i automatski me, odmah me oslobodio.

Qhr: I to je bilo gotovo?

T.M.:  Gotovo, došao sam na drugu regrutaciju, tamo su rekli da se skinem, ja sam rekao da se neću skinut, ovi drugi su se skinuli, oni su pogledali u papire onda su rekli dobro, dobro, ne moraš se skinut. Tamo su ti tumačili, morali su stajati tako goli, ti jadni dečki koji su bili isto oslobođeni, kojima su onda tumačili kako trebaju biti nesretni i u kurcu jer ne mogu služit narodu, a meni su vrlo čudno to tumačili, nisu mi baš previše rekli da trebam biti u bedu, mene su jako brzo rješili.

Qhr: Možeš li izdvojiti neke povijesne događaje koji su izravno ili neizravno bili povezani sa tvojim seksualnim identitetom – nešto da te osnažilo, hrvatsko proljeće, ništa?

T.M.: Ma daj, ma daj, pizdarija, ja sam predavao u školi stranih jezika u Varšavskoj i honorarno na policiji u Šimunskoj na njihovom fakultetu, kužiš, ali ja mislim da su uvijek svi znali oko mene ja to nisam puno tajio, u svim radnim sredinama, al baš tako, nisam nijednom primjetio da neko šuška iza leđa ili nešto, kužiš. To je jedno od onako pozitivnih stvari, mislim da je društvo bilo puno liberalnije, a radi čega, to je vrlo zanimljivo, to treba reći stvarno otvoreno, to su sedamdesete, počeli su ti krediti, svi su si gradili kuće, svi su imali sve, kapiraš, ljudi su živjeli za njihove pojmove u relativnom blagostanju, dakle tuđi životi ih više ne zanimaju, to je zapravo danas izgleda taj dio zapravo otišao dolje. Kod mene tu recimo je specifčna situacija, tu je jedno veliko dvorište, mi smo vrlo često svi zajedno, ja nedjeljom obavezno dođem k njima, kad oni dođu poslije mise, tu sjedimo, nešto se popije, gospođa koja tu živi, čisti mi kuću, njen mali sin ima šesneast i pol godina, dolazi k meni bez problema, još kad je počeo dolazit sam rekao joj, Branka, mislim, ja sam gej, njega će, zajebavat će ga njegovi dečki, ma Toni, da to njega smeta ne bi on dolazio…

Qhr:  Da, da, da super.

T.M.: Ali to je zanimljivo, ja sam baš s njom razgovarao, baš se radi o tome, ako ti iskreno nastupiš… neće se možda puno promijeniti, kužiš, ne znam, ali možda sam imao sreće.

Qhr:  A ne znam, mislim meni je isto iskustvo da čim si otvoreniji, manje problema. A što je s vjerom, spiritualnošću, kako se tu osjećaš?

T.M.: Pa ja, ja sam katolik, mislim da se neću nikad odreć svog katolicizma ali koliko sam vjernik, to je vrlo upitno, mislim da onako, ne mogu prihvatiti ništa apsolutno, nitko mi ne može reći da moram bez pogovora vjerovat u nešto jer mislim da ne mogu, dakle tu se ja sukobljavam, al ne u sebi, taj dio sam ja već davno rješio ne, jesam napravio te sve nekakve sakramente, konačno ni u familiji nije bio nekakvi veliki presing oko toga, već je dovoljna činjenica da su zaboravili da moram ići na prvu pričest pa sam se sam pričestio, to jest sam bez druge djece, pa su me dali na vjeronauk tjedan dana, tam platili popu i on me pričestio kužiš ali u komunizmu se to u tim familijama radilo jer je to bio običaj zapravo da se to radi, to je bio kao vjerojatno, jedan dio protesta, bez obzira kak je familija razmišljala tak da ne znam, ne znam taj dio ja sam imao razgovore već oko toga sa svojim jednim prijateljem svećenikom, ali tu sam ja već bio odmetnik od crkve, dapače ovaj, taj prijatelj je jedan od tih liberalnih, u Americi, sad nije više, sad je hrvatski desničar mislim, franjevac je bio, on je u to vrijeme kao mladi svećenik bio vrlo liberalan u svim pogledima što se crkve tiče, tu je na Ksaveru bio, ja sam ga u Gračanima upoznao, dolazio je k meni, mi smo o svemu pričali, dapače mislim da je bio zaljubljen u mene i to mi je priznao, ja sam konačno za talijanski, za diplomski učio u samostanu jer je tamo bila tišina, a mama mi je umirala od raka, mi smo na Zvijezdi stanovali onda, i ja nisam mogao biti ni doma ni tu, nigdje, onda sam kod njih tamo učio i on je znao probdjeti noć kraj mene i kaj ti ja znam, razne fore i priče, dopisivali smo se, pisma i tak dalje, no nikada nije on prešao taj prag, on je čak otišao iz svećenika i onda se opet u Americi zaredio, on je bio toliko liberalan da ne možeš sad sudit druge, on je bio spadao u red onih svećenika na jednom od Koncila kad se zagovaralo da se ispovjed ukine, onda su liberalizirali tako da se možeš jednom ispovjediti a bezbroj puta uzeti pričest, a on je bio taj koji je zagovarao da nema ispovjesti, čak je rekao, nemoj molim te da te vidim ikad pred ispovjedaonicom, ako ideš u crkvu.

Qhr:  A s njim si onda imo neki taj platonski odnos?

T.M.:Da, platonski odnos, to je bio definitivno platonski odnos i on je recimo bio toliko liberalan da je u Spertkrumu, ja imam taj cijeli članak negdje, imao cijeli filozofijski članak o spolnosti anđela. Razumiješ, mislim, u katoličkoj crkvi u to vrijeme se možda sve nešto drukčije dešavalo, danas je otišlo sve u pičku materinu, zapravo je to nedopustivo, taj dio je nedopustiv ne, ja se neću odreći jer mi se čini to onak – odrekneš se nečeg u čem si rođen. To mi je kao kad ljudi iz ne znam koje religije, zapadnjaci prelaze najednom na budizam pa šta ja znam, mijenjaju imena. Konačno nisu ni nas učili da moramo baš bojat Boga, to sad danas uče više klince, mislim to je drukčije bilo, osim toga crkva je funkcionirala tako, ti ako ništa nisi mogao radit nigdje, u crkvi si mogo radit sve predstave, nisi morao uopće imat veze s vezom, ja sam na Ksaveru režirao u njihovoj dvorani, predstave, dok sam bio klinac, student još, kužiš ono.

Qhr:  Tako da nisi imao sukob svog identiteta s vjerom?

T.M.: Nisam, nisam, mislim da sam to brzo rješio, mislim da sam s tim prijateljem s kojim sam jako puno diskutiro brzo riješio to. U to vrijeme, to nije bilo kao danas, danas je to puno zrelije, taj moj bunt da zapravo ne želim vjerovat neprikosnovno u bilo što, on je čak to podržavao, njima vjernicima zapravo je to kao potreba ne, Isus je četrdeset dana ne znam šta radio u pustinji, borio se s vragom – dakle to bi te zapravo trebalo osnažit u vjeri, mene nije, mene je odvelo u druge smjerove.

Qhr:  A kako bi opisao svoju ekonomsku situaciju?

T.M.: Nikad nekakva posebna.

Qhr:  I to je konstanta tako bila?

T.M.: To je konstanta takva, prvo, mi smo osiromašili nakon 45., al je u toj familiji uvijek nešto ostalo…

Qhr:  Prelijevalo se.

T.M.:Prelijevalo se ne, ja sam konačno sfrćkao četiri nasljedstva kužiš, konačno ja sam studirao jedan veliki dio vani na račun mog djeda ne, jedan dio sam imao kroz stipendiju a jedan je dio on plaćao.

Qhr: A da praviš malo retrospektivu svog života što se tiče baš gej identiteta, ima li nešto za čim onak žališ ili bi nešto mijenjao?

T.M.:Ne, ja mislim da je onak uzaludno za bilo čim žalit, trebaš zapravo bit zadovoljan sa svim što si prošao.