autor:

Dina

Kada je bloger Rafi D’Angelo koji inače vodi blog So Let’s Talk About (KlikKlik) čekao metro u New Yorku na putu prema poslu, posvjedočio je razgovoru dvojice očeva o njihovim gej sinovima.

Iako su očevi, prema njegovim riječima, izgledali poput “građevinskih radnika” [predrasude vladaju očito posvuda], ono čemu je svjedočio lijepi je znak kako se stvari mijenjaju. Instinktno je upalio snimanje na svojem mobitelu pošto mu se učinilo kako će razgovor o njihovim odnosima sa suprugama biti inspirativan za njegov blog i ugodno se iznenadio kada je razgovor krenuo u smjeru koji je bio i više nego očekivan.

Nakon što se Tata1 požalio kako ga supruga sili da ga “capnu poput psa” (misli na vazektomiju), razgovor je postao i više nego zanimljiv:

Tata2: Nećete više imati djece?

Tata1: Ne, zaključila je da smo prestari za još jedno dijete.

Tata2: Kako ti je sin uopće? Nisam ga sad vidio neko vrijeme?

Tata1: Oh, John je dobro, ove godine će na koledž.

Tata2: Sigurno će se djevojke vješati po njemu.

Tata1: Da, ako bi imao vremena za njih.

Tata2: Fokusiran je na bejzbol?

Tata1: Fokusiran je na dečke.

Tata2: Se*eš!

Tata1: Ne zezam se. Autao se meni i Mary Ann prošle godine, i to prilično neustrašivo.

Tata2: Da sam proklet! Ne bih trebao znati, ali načuo sam Patricka Juniora kako govori sestri prije dva mjeseca kako misli da je gej.

Tata1: Dobro, svi smo to očekivali.

Tata2: Ti si već druga osoba koja mi je to rekla. Kako su svi to primjetili osim mene?

Tata1: To je bio samo osjećaj Pat. Oduvijek je bio pomalo blag, zar ne?

Tata2: A valjda si u pravu. Ali kvragu Charlie, oboje imamo gej djecu. Što ćemo sad? Oba sina su nam gej.

Tata1: Nećemo ništa napraviti. Dopustit ćemo im da budu gej i ako ih neka djeca budu nazivali pederima, doći ćemo im doma i zakuhati im pakao s roditeljima pod normalno!

Tata2: Očigledno nećemo uspjeti spojiti Johna i Lucindu kako smo htjeli prije.

Tata1: Očigledno nećemo.

- duža pauza -

Tata2: Hej Charlie, misliš li ono što ja mislim?

Tata1: Jesam otprilike pola sekunde pa je postalo čudno i počeo sam razmišljati o nečemu drugome.

Iako audio zapis ovog razgovora nije pušten u javnost, D’Angelo je rekao kako je pred kraj razgovora već imao oči pune suza te kako je ovaj razgovor definitivno morao podijeliti sa svijetom.