autor:

Harvey Milk gotovo je sveta ličnost u američkom gay pokretu, njegovo ime nose neke nagrade za aktivizam, za queer teoriju, razne udruge i društva. Mnogi će na spomen njegovog imena automatski reći da je on prvi out gay državni službenik koji je izabran u SAD-u. Bilo je to 1978. godine, u San Franciscu, na mjesto gradskog odbora. Međutim, Harvey Milk bio je zapravo peta gay osoba koja je prošla neke lokalne izbore, ali biografije kult ličnosti i povijest se ne zamaraju tolikim detaljima, pogotovo ne kad je riječ o čovjeku čija je elokventnost, strast za jednakošću LGBT zajednice i, na kraju, tragična smrt, ostavila toliki trag u svijesti američkog LGBT pokreta. Bilo je to doba prije AIDS-a, zajednica se tek počela formirati, ulica Castro u San Franciscu, gdje je Harvey Milk otvorio dućan Castro Camera, proživljavala je svoje zlatno doba o kojem se danas može tek razmišljati kroz prizmu romantizma i žudnje.

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je to bilo doba puno nasilja i homofobije, bilo je to burno vrijeme Anite Bryant, koja je neumorno križarila diljem SAD-a potičući izglasavanje zakona kojima se omogućavala daljnja diskriminacija na osnovi seksualne orijentacije.

No, Harvey Milk bio je personifikacija energije grass root aktivizma koji je u tim uvjetima uspio pobijediti sustav, koji nije odustao nakon što je tri puta izgubio izbore prije svoje velike pobjede, koji je vjerovao u zajednicu i koji je vjerovao u jednakost. Ovaj film govori mnogo o suvremenom LGBT pokretu, koji je višekratno bogatiji financijski i koji u boljim uvjetima gubi glasove na referendumu u jednoj, kao, liberalnoj Kaliforniji. Komercijalizacija i getoizacija LGBT pokreta (koji se zapravo raspao na LG i na BT, i dalje na L i G, ako ćemo pravo) doveli su upravo do toga da je postalo moguće uživati u svom životu posrednim zakonima o antidiskriminaciji, zločinu iz mržnje i sličnima, a da jednakost ni zakonima, a sigurno ni društveno nije ni približno dosegnuta.

Film Gusa Van Santa važan je jer govori o jednog drugačijoj energiji LGBT pokreta, koja se možda ponovno stvara, i koja ima svoje ideale nevezane uz trendove i modne dodatke koji su postali srž (uglavnom) gay identiteta. Van Sant ponovno je politički aktualan, a Sean Penn besprijekorno opravdava redateljevo povjerenje i teret utjelovljenja energije Harveya Milka, a kad izgovara riječi poput: „Ja sam Harvey Milk i želim vas regrutirati“ dođe vam da odmah izađete na ulicu i počnete protestirati.

Foto: naiad.blog.hr