Uhićenje Zdravka Mamića uspjelo je ujediniti hrvatske političare u osudi govora mržnje. Sve osim jednog. Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a, izjavio je da nije siguran je li Zdravko Mamić uopće član HDZ-a. Da svekolika hrvatska javnost nije imala prilike vidjeti njegov kavanski cirkusantski performance na skupu članova HDZ-a, možda bi njegova priča i prošla. Ovako se postavlja pitanje, ako predsjednik stranke koja je organizirala stranački skup samo za svoje članove, gdje je btw. jedan od njihovih istaknutih članova dr. Milinović suptilno prozivao, između ostalih –ića, i premijera Milanovića zbog prezimena (da ne znam iz čijih usta je to došlo, možda bi i bilo zabavno, ali očito je dotični previdio svoje prezime koje se razlikuje u samo jednom slovu), smjesti u četvrti ili peti red osobu za koju ‘nije siguran je li član njegove stranke ili nije’, koliko on uopće ima pojma o medijski eksponiranim članovima svoje stranke. Naročito ovakvima sklonim ekscesima bilo koje vrste. Verbalnim u više godina opetovanim bljuvotinama, drapanjem košulja na Lepu Brenu, televizijskim izjavama da žali za Jugoslavijom….previše je toga za nabrojati.

Šlag na tortu stavila je i Karamarku ‘odjednom’ bliska Ruža Tomašić, osoba koja je godinama govorila da je EU smrt hrvatskog naroda, a sad, (valjda kad je vidjela kolika je plaća europarlamentaraca jer nema drugi suvisli razlog) ugurala se na 6 mjesto kandidata HDZ liste. Pod šlag mislim na kretenizam o Hrvatima i turistima tj. onima koji nisu rekli da su Hrvati, makar i izmislili da su im baka ili djed bili Hrvati, iako nitko od predaka nije imao teritorijalne veze s Hrvatskom. I to iz usta osobe koja uopće nije ni rođena u Hrvatskoj. Rekli bi intelektualci autošovinizam.

Na prvu ruku ovo dvoje bisera i njihove šovinističke izjave nemaju nikakve veze s LGBT populacijom. Na drugu ruku, privođenje Mamića i skoro pa sigurne nekakve sankcije od strane Karamarka prema Tomašićki, ako misli nešto postići s europarlamentarcima, pokazuju da ipak zakon o vrijeđanju na osnovu rodne, rasne, seksualne i ine diskriminacije nije samo prazno slovo na papiru.

Desničari pokušavaju to prodati pod ‘verbalni delikt’. Srećom bez nekog većeg uspjeha.

Svi mi, je prvi, znamo ponekada teškim riječima okarakterizirati neistomišljenike. I to je tako kod velike većine. Ali to radimo među prijateljima ili poznanicima. Ne na nekom javnom mediju. Članovi Queera ili Organizacijskog odbora Pridea mogli su replicirati istim govorom mržnje kakav su doživjeli ne samo oni ili ljudi koji su bili na nekom Prideu, nego i LGBT populacija općenito. Ali nisu.

U tome je razlika između homo sapiensa i ‘humanoida’. Uglavnom ‘humanoidnih dinarida’. Homo sapiens 22. stoljeća poštuje protivnika dovoljno da mu ne spominje majku i kućnog ljubimca u seksualnom odnosu, da im ne radi sačekuše s pepeljarama ili pet na jednog lica skrivenih maramama, da ih ne proziva zbog zatucanosti, niti im broji krvna zrnca. Na prvu loptu, novi zakon koji se prvi put primijenio na Zdravku Mamiću, nije savršen. Ali nije niti tzv. ‘verbalni delikt’. Nakon 22 godine samostalnosti i demokracije, bilo je krajnje vrijeme da netko kaže ‘Dosta’. Dosta vrijeđanja pedera u medijima od strane kojekakvih ‘humanoida’, dosta brojanja krvnih zrnaca, dosta primitivizma i malograđanštine.

Ministar Jovanović, osoba s 308 dana aktivnog braniteljskog ‘staža’ u obrani Hrvatske (za razliku od onog tko ga proziva zbog ne-hrvatstva, koji ima 0 dana istog) nije savršen. Nije čak ni idealan za svoj resor (istina, nije on amaterski spojio školstvo i sport u jedno ministarstvo). Ali je ipak pokazao da ga kojekakvi cirkuski performeri ne mogu uplašiti. Nadam se da njegovo djelovanje nije samo magla, nego i svjetlo na kraju tunela primitivizma, šovinizma, homofobije i općenito brđanskog balkanizma koje nekažnjeno caruje u Hrvatskoj puno predugo.