- Queer.hr - http://queer.hr -

Vokabular pop glazbe potiče narcisoidnost?

Posted By Marino Čajdo On April 19, 2011 @ 6:39 am In Glazba,Kultura | No Comments

Premda se stilovi i ekspresije u mainstream popularnoj glazbi mijenjaju svakih nekoliko godina, trenutno svjedočimo popriličnom nazadovanju kada su u pitanju tekstovi pjesama većine najvećih pop izvođača i izvođačica današnjice. Malo je pozornosti stavljeno na same tekstove koji su često nedefinirani i dovoljno jasni; bitno da je u pitanju dobra i nabrijana produkcija snažnog basa i što više aliteracija i asonanci kako bi pjesma što prije i jednostavnije ušla slušateljima u uho. Kao što su se našalili na portalu Miller/McCune, nekada su glazbenici zagrijavali glasnice crvkuteći „mi, mi, mi, mi, mi“ a danas okreću milijune izgovarajući „me, me, me, me, me“.

Oni, naime, tvrde kako je narcisoidnost zapadnog društva ogledna upravo u najprodavanijim singlovima pop glazbe, prema teoriji iznesenoj u zborniku psihološke estetike, koji zaključuje kako u posljednjih 30 godina riječi koje su vezane za samopercepciju i antisocijalno ponašanje u sve većem porastu u tekstovima pjesama, dok su one vezane za druge, društvenu interakciju i pozitivne emocije smanjuju.

Beatlesi pogodili tajming. A Thompson?

Istraživači su analizirali top deset pjesama u razdoblju od zadnja tri desetljeća prema Billboardovoj ljestvici te koristili poseban lingvistički računalni program koji, citiramo, broji postotak riječi u tekstu koje odgovaraju određenim kategorijama.

Tako je zaključeno kako korištenje zamjenica u prvom licu množine poput mi ili naše opada tijekom godina, dok se pojačava prisutnost prvog lica jednine (ja, moje). Interesantno, sve su učestalije riječi poput mrziti, ubiti i prokleto. Istovremeno, smanjuje se broj pozitivnih glagola poput dijeliti i razgovarati a zamjenjuju ih bazične pozitivne riječi vezane za emocije poput ljubav, lijepo, slatko.

Izgleda da rap glazba više nije ta koja reprezentativno (pa i stereotipno) promovira nasilje i agresiju, sada joj sasvim slobodno parira mainstream sa svojim suptilnim (i manje suptilnim) lirikama.

Istraživanje inače potječe s Sveučilišta u Brightonu a profesori su tamo zanimljivim konceptom proučili kritičnu masu studenata: pustili su različitim grupama pjesmu istog izvođača ali tematski potpuno različite ‘Rock This Party’ i ‘Love Generation’ Boba Sinclaira. Testiranje koje je pratilo uključivalo je niz psiho testova s daleko najzanimljivijim finalom: svaki od ispitanika dobio je 2 € za sudjelovanje u anketi koje im je ponuđeno donirati u dobrotvorne svrhe što je napravilo polovicu više sudionika koji su slušali Love Generation.

Izgleda su Beatlesi pogodili pravi tajming turbulentnih šezdesetih kada su pjevali samo o miru i ljubavi. Ukoliko ima imalo istine u ovim rezultatima, upravo je glazba tog vremena smanjila gnjev koji je prevladavao u zapadnim kulturama iz društveno-političkih razloga.

Znanstvenici ipak ne žele spekulirati o tome da moderna pop glazba potiče narcisoidnost i društvenu izolaciju, ali slažu se kako ne može biti ni odvojena od refleksije života kakve mladi i urbani ljudi danas vode. Glazba i slušatelji danas se međusobno osnažuju.


Article printed from Queer.hr: http://queer.hr

URL to article: http://queer.hr/316/vokabular-pop-glazbe-potie-narcisoidnost/

Copyright © 2011 Queer.hr. All rights reserved.