Subotnjim projekcijama Zagreb Dox Festival došao je do svojeg kraja svojeg službenog programa. Mislim da slobodno mogu reći kako deveto izdanje Zagreb Doxa nije nikoga ostavilo ravnodušnim. Nenad Puhovski i njegov tim složili su program koji je obilovao dokumentarcima koji su mogli zadovoljiti apsolutno svaki ukus, koliko god da on uvrnut ili tipičan bio. Mogu samo reći da s veseljem iščekujem sljedeće izdanje.
Deveti ZagrebDox zatvorio je direktor festivala Nenad Puhovski uz riječi: “Pozdravljam vas na kraju ovog i početku desetog jubilarnog ZagrebDoxa!”. Glavne nagrade, Velike pečate, osvojili su “Kudzu loza” i “Cvetanka”, a sve o ostalim nagrađenim autorima i filmovima pročitajte na službenim stranicama festivala (KlikKlik).
Svoje izvještaje odlučio sam završiti dokumentarcem s područja Glazbeni Globus o jednom od mojih najdražih bendova, The Dresden Dolls. Dokumentarac „Posljednji Poziv – Dresden Dolls“ prati dinamičan duo Amande Palmer i Briana Voglionea na njihovoj posljednjoj zajedničkoj turneji po Teksasu koja im je iznimno važna. U dva zasebna, paralelna intervjua János Szász dubinski istražuje njihov bizaran međusobni odnos, iscrpne razgovore o glazbi, životu, motivacijama, hodočašću i turneji, ali ponajviše govori o glazbi benda, modernom hard rocku, nevjerojatnom novom zvuku, energiji i talentu.
Film propituje njihove motivacije, umjetničke aspiracije, dosadašnji rad na području glazbe i show businessa te njihove osobne živote. Osnovno pitanje koje se proteže kroz film jest mogu li oni, usprkos ljubavi koje gaje jedno prema drugome te očitoj umjetničkoj energiji koja izvlači najbolje iz njih, nastaviti živjeti, raditi i egzistirati zajedno ili je došlo vrijeme da se razdvoje te da svatko svoju karijeru usmjeri u nekom drugom pravcu. Iako formalno i dalje postoje kao bend, Amanda i Brian krenuli su raditi na vlastitim projektima, što nije nužno toliko loše. Kao fan, naravno, ne mogu biti previše objektivan, ali nakon odgledanog dokumentarca mogu reći da sam shvatio kako je razdvojenost nešto što im je trebalo.
Moram reći kako sam trenutno zadovoljan činjenicom da mogu pratiti njihove solo karijere sa divljenjem i užitkom, bez straha da će sljedeći produkt njihove kolaboracije biti osrednji. Mislim da će se svi obožavatelji benda složiti sa mnom oko jedne stvari. Dollsi nisu bend koji zaslužuju izbaciti poluproizvod. Navikli su svoje obožavatelje na perfekciju, čistu i direktnu energiju koju posjeduje samo šačica izvođača. Želim im sve najbolje, te se nadam da ću za par godina kada ponovo odluče raditi i nastupati zajedno biti u prvom redu na nekom od njihovih koncerata, jer sam siguran da dvije tako osebujne ličnosti, pune međusobnog poštovanja i ljubavi neće dugo moći postojati jedno bez drugoga.
