autor:

Koliko smo se puta uvjerili kako je čovjeku najgori neprijatelj upravo čovjek? Koliko vam je puta ta činjenica poremetila um i natjerala vas da ozbiljno razmislite o tome želite li se uopće truditi da okolini dokažete da ste i vi ljudsko biće s osjećajima, mišljenjem, željama i snovima? Najvažnije od svega, koliko ste se puta osjećali promatrano i prozivano od ostatka mase radi vlastitih grešaka? Sve su to male stvari čiji utjecaj posjeduje ogromnu količinu moći koja djeluje na pojedinca.Velika većina nas, koliko god da se stvari činile crnima te nas osjećaj usamljenosti i odbačenosti pritišće sa svih strana, pronađemo u sebi trunku snage i volje da okrenemo glavu na drugu stranu i borimo se dalje kako najbolje znamo i umijemo. Na kraju krajeva stare poslovice govore kako uvijek treba pogledati tko nešto govori, a ne što točno govori. Naravno, rijetko tko od nas se našao u situaciji gdje su učinjene pogreške bile osuđene od strane šire javnosti.

Izvještaje sa Zagreb Dox Festivala odlučio sam otvoriti dokumentarcem koji govori upravo o tome. Kako krenuti dalje kada nas okolina pritišće da se povučemo u svoja četiri zida, da zatvorimo vlastiti život od svijeta te da se nosimo sa situacijom sami sa sobom, bez razumijevanja i podrške.

Jakob Schmidt o problemu izoliranja govori u svojem kratkom dokumentarnom filmu „Radije bih da sam ubojica“, kojem je ovo drugo ovogodišnje festivalsko gostovanje. Film nas u priču uvodi kroz oči terapeutkinje, koja protagonista gospodina Schulzea pokušava nakon odslužene zatvorske kazne od 10 godina natjerati da izađe iz stana i počne živjeti svoj novi, rehabilitirani život. Njegova terapija traje već dvije godine, međutim pomaci u njoj su maleni i jedva primjetni. Ona govori kako je Shulze dobar i inteligentan čovjek koji zaslužuje puno više od pukih odlazaka po namirnice te računalnog monitora pred kojim provodi svoje usamljene dane.

Shulze je višestruko kažnjavan seksualni prijestupnik koji se istinski trudi pokupiti komadiće svojeg života te nastaviti dalje, po mogućnosti uz što manje referenci koje povezuju njega s učinjenim djelima. Želi da njegov život prestane postojati unutar granica konstantnog nadzora i provjera. Međutim, to nije tako lako. Svjestan je kako društvo na seksualne prijestupnike gleda sa većomdozom gađenja nego na bilo koje druge kriminalce. Njegov je primaran problem strah. Reakcija ljudi nakon saznanja njegove prošlosti je nepredvidiva, te ga po samoj svojoj prirodi koči u svakodnevnim funkcijama i interakciji s drugima. Još jedna stvar koja stoji na putu njegovog ponovnog ulaska u svakodnevne rituale društva kao što su sklapanje prijateljstva, intimni i kompleksni odnosi jest strah od toga da svoje zločine ne ponovi.

Otvoreno priznaje kako je tako nešto moguće, te da on sam ne bi ponovo mogao prolaziti mentalni proces koji ga je doveo do ove točke. Shulze je čovjek pun kajanja i tuge, koji u jednom trenu otvoreno govori kako bi mijenjao vlastiti život kako bi ljudima koje je zlostavljao pružio život bez traume. Svjestan je kako društvo na seksualne prijestupnike gleda sa većom dozom gađenja nego na bilo koje druge kriminalce.

Danas u 16:00 sati na Zagreb Dox Festivalu pogledajte film iz Teen Dox programa pod imenom KULTuraljepote, redateljice Lauren Greenfield koji razrađuje temu ženske ljepote te naš način gledanja na istu. Također problematizira našu pravdanu opsjednutost ljepotom te medijski pristup istoj.