autor:

Ines Kotarac

Riječ klozet asocira na dvije stvari, a to su WC i ormar. Upravo tako, odnosno „Klozet“, zove se emisija koja se već tri godine vrti na Radiju SC U emisiji se svaka dva tjedna razgovara o aktualnim i vječnim queer temama i stvarima više ili manje važnima za LGBTIQ zajednicu. „Klozet“ je radijska emisija koja ne diskriminira, ali provocira, njezin je moto, a glavna tema je „coming out“ ili „izlazak iz ormara“. Prošli četvrtak, kad se razgovaralo u Prideovom budoaru te se na licu mjesta i slagali stihovi, emisiju je slušao dotad nezabilježen broj slušatelja, njih čak sedam.

---

Prva ideja za emisiju nastala je u glavama Sare Ercegović i Helene Janečić u vremenu kad se Radio SC tek pokretao. Dok je stvar došla od ideje do realizacije, prošlo je 6 mjeseci, a Helena je odselila u Osijek te su kao voditeljski par krenule s emisijom Sara i Gordana Tihomirović, a od prošle godine je na Gordanino mjesto uskočila Eva Badanjak. Sa Sarom i Evom popričali smo o Klozetu, o njihovim izlascima iz ormara, o tome kako im je emisija pomogla u radu na samima sebi te o tome kako su ljudi ni krivi ni dužni morali slušati o pederima i lezbama dok čekaju svoj ručak u menzi SC-a. Kao gratis razgovara zakoračili smo i na sklizavi teren lezbijskog seksa.

Koja vam je motivacija za emisiju ?
Sara: Teško je definirati motivaciju. Mogu ja tu isfuravati neke aktivističke fore, da je to je super za zajednicu, no zapravo meni je ugodno voditi tu emisiju i dobro se osjećam što smo je održali.

Koja je vaša osobna priča? Kako ste vas dvije izašle iz ormara?
Sara: Meni je došlo prilično prirodno. Neprirodno mi je biti neautan u bilo čemu jer to dosta opterećuje.
Eva: Ja sam se autala prije nego što sam počela živjeti kao lezba, prije nego što sam našla ijednu djevojku. Da pripremim okolinu. Nitko mi nije vjerovao.
Sara: Mislila sam da je izaći iz ormara nešto jednostavno i da je totalno cool što sam lezbijka. No, bio je crnjak. U intervjuu koji sam dala za Slobodnu Dalmaciju o Prideu prirodno mi je bilo reći da sam lezba. Saznalo je cijelo mjesto, sva rodbina, svi prijatelji i neprijatelji. To preporučam svakome. Daš jedan intervju i sve si riješio.
Eva: Svatko ima svoj izbor. Ne krivim ljude koji se ne autaju starcima.
Sara: Ljudi često kažu da je moj izbor to što sam lezbijka. To nije moj izbor, ali je moj izbor hoću li biti autana ili ne. Ja sam odlučila živjeti opušteno. Ako nisi autan, trebaš stalno lagati, izmišljati neke scenarije.

Jeste li ikad imale neka negativna iskustva zbog toga što ste autane?
Sara: U pravilu ne.
Eva: Nitko te neće zadaviti zbog toga. Stvar je samo hoće li prihvatiti ili ne. Kad sam se odlučila autati, nisam bila u vezi i nisam izlazila na gej mjesta. Pozvala sam grupu frendica i rekla im, sve su dobro reagirale osim jedne frendice koja je rekla da to ne razumije. Inače, išla sam u žensku gimnaziju kod časnih sestara.
Sara: Pa to je raj za lezbe!

Mnoge ljude bi zanimalo, čak je i pederima to nepoznanica, kako zapravo izgleda lezbijski seks?
Eva: To je pitanje koje Sara mrzi!
Sara: Citirat ću svoju mamu: „Seks je uvijek isti, to su samo varijacije na temu.“ Lezbijski seks je tabu jer nema penetraciju u pravom smislu riječi. Nemaš nešto što možeš ugurati u nešto.
Eva: Zapravo imaš! Postoje razna pomagala. Nije da trebaš imati kurac.
Sara: Ljudi doživljavaju penetraciju kao seks. Za mene je poanta seksa doživjeti totalno jebački orgazam, a put do toga je varijabilan i zanimljiv. I strejt seks je varijabilan, te je zapravo bespredmetno pričati o vrstama seksa.
Sara&Eva: Nama je super!

Vratimo se emisiji. Osim coming outa kojim se još temama bavite?
Sara: Raznolike su. Pokrivamo neka bitna queer događanja, poput Pridea i Queer festivala, a često imamo i goste.
Eva: Dok je bila Gordana, teme su bile više aktivističke, a sad otkad emisiju vodimo Sara i ja, koje smo glazbenice, veći naglasak stavljamo na glazbu.
Sara: Želimo senzibilizirati zajednicu, te o temama pričamo normalnim jezikom. Ne moramo stalno objašnjavati što je to lezbijka. Emisija postoji već neko vrijeme te smo uspjele otvorile mnoga vrata, prozore i ormare. Zapravo, to je emisija kao i svaka druga, samo što je queer tematika.

Iako imate mali broj slušatelja, kakve su bile reakcije na emisiju?
Sara: Tek odnedavno je Radio SC osuđen na slušatelje preko interneta, a kad je radio Klub SC, tamo je bila hrpa ljudi i slušala emisiju. Ovisno o tome kakva bi se ekipa tamo zatekla, neki bi pljeskali, a neki vikali uuuuu.
Eva: Emisiju su mogli slušati i ljudi koji bi čekali red u menzi. Neki od njih bi znali doći u studio i pitati što mi to tu radimo. Jedan lik se bio uključio u eter, te smo imali neplanirani intervju. Tek je u pola priče shvatio da mi razgovaramo samo o pederima i lezbama i malo se zbunio. Za razliku od radija inače, mi smo imali živi feedback.
Sara: Jednom smo vodile emisiju u dvorištu &td-a. Bilo je taman nakon Pridea 2009. pa smo pričale o Prideu. Ljudi su sjedili oko nas, a mi smo izvikivali parole i sprdali se s homofobima. Neki ljudi su negodovali, ali ništa agresivno, više sebi u bradu, a ostali bi u nekim trenucima afirmativno reagirali. To da su nas pozorno slušali smo skontali tako što smo se počele zajebavati i govoriti da nas nitko ne sluša i da možemo pričati što god, i onda se jedna cijela ekipa oglasila sa “slušamo, slušamo” i okrenuli su se prema nama. Zapravo smo totalno zaokupili pažnju svih gostiju u &TDu.

Glazba je važan segment vaše emisije. Je li to nešto što slušate i doma?
Eva: Uglavnom puštamo i ono što slušamo doma, ali imamo i tematske emisije, npr. vezano uz neki film. Često puštamo Davida Bowieja.

Kako mislite povećati broj slušatelja?
Radimo na tome.

Što vama osobno znači vođenje te emisije? Koliko ste naučile vodeći je?
Sara: Meni je pomogla da se opustim. Koliko god da si otvorena osoba kad staneš pred tu makro-mikro kitu, pokušavaš reći nešto pametno i zabavno, ali ti to uvijek i ne ide od ruke. Super je što se tiče rada na samom sebi.

Je li vam sad već teško naći goste, budući da ste, kako mi se čini, iscrpili sve ljude s queer scene? Kako ih uopće nalazite te kako ih opuštate za emisiju?
Sara: Uvijek će biti gostiju. Imali smo i potpuno no-name goste koji nisu eksponirani u medijima i nemaju pripremljene odgovore u rukavu.  Opuštanje uistinu jest najteži dio. Kažemo im da emisiju ne sluša puno ljudi i da se mogu opustiti, a ne govorimo im da snimke emisija ostaju i uskoro će se moći lako naći na internet stranici SC-a.
 
A što kad imate jako loš dan, a trebate navečer biti vesele i cvrkutati u tu makro-mikro kitu?
Sara: A onda više puštamo muziku.

Članice ste i benda „Žen“ koji smo imali prilike slušati u Zagrebu u više navrata. Što se novo sprema?
Eva: Snimat ćemo album u 5. mjesecu, a na jesen nas očekuju dvije turneje, europska i balkanska. Od početka smo shvatili da se moramo jako potruditi oko promocije sebe i sređivanja svirki. Bendovima ove veličine najvažnije je da se povežu s drugim bendovima, i pomažu jedni drugima organizirati svirke. Mi tako znamo njih deset ugostiti u sobi s jednim krevetom i kuhati velike čorbe. Kad nekim bendovima na koncert ne bi došlo dovoljno ljudi, iz svog smo im džepa znali pokriti troškove. Istu stvar su nama radili drugi ljudi.

Pjevate na hrvatskom jeziku?
Sara: Da, samo na hrvatskom, ali nemamo mi puno tekstova. Kao što svi slušamo „Sigur Ros“, a nitko ne razumije što pjevaju. Čak i zavijamo i tulimo te pjesme te nam nije toliko važno što te riječi zapravo znače.

Tema „Klozeta“ ovaj četvrtak je „Sve što je trans, a nije tranzistor i transport“, a možete je uloviti na http://www.sczg.hr:8000/stream.m3 sljedeći četvrtak 14.4.2011, od 20 -22. U emisiji će gostovati prigodne gošće, a imat će i nova javljanja iz zemlje i svemira. Ako vam je žao što dosada niste imali priliku slušati „Klozet“, ne tugujte. Neke od starijih emisija možete naći na:  http://www.sczg.hr/radiosc/index.php/category/glazba/glazbene-emisije/