autor:

Prema informacijama koje možemo zaključiti istraživanjem po internetu, jasno je kako je nevidljivost femme lezBijki* jedno od gorućih pitanja na lezbijskoj sceni. Femme lezBijke na prvu se susreću s neodoboravanjem i nevjericom ostale lezBijske zajednice jer zbog svojeg izgleda teško uspijevaju pokazati da su lezBijke i često bivaju etiketirane kao strejt cure koje su zalutale u lezBijski svijet. To naravno, nije istina. Femme lezBijke postoje, ali ih je (prema iskustvima) jako teško „nanjušiti“ izvan lezBijskog konteksta, a ponekad i u lezBijskom kontekstu se više puta treba zapitati radi li se uistinu o femme lezBijki?

Oko ovog problema izjasnila se i Belinda Caroll na portalu Lesbian Life koja je kao glavne savjete istaknula kako je nekad najbolje svoju seksualnost istaknuti bedžom s LGBT političkom porukom ili jasno isticati postojanje bivše djevojke. No, to je ponekad prenapadno i moglo bi napraviti suprotni efekt od očekivanog – ostale lezBijke bi se mogle osjetiti zastrašenima i pobjeći glavom bez obzira. Iako su takve zaista rijetke, ne treba ništa prepuštati slučaju. Odlazak u gej klub je također dobra potvrda lezBijstva, iako je u posljednje vrijeme u trendu izlaziti van u gej klubove – ne samo među lezbijkama i gejevima nego i među strejt osobama, pa i strejt parovima. Ta potonja činjenica samo dodatno otežava isticanje femme lezBijki u masi ljudi kao i uvelike doprinosi samoj nevidljivosti femme lezBijki, a u konačnici je i jedan od faktora diskriminacije odnosno femme shaminga.

Pošto je vrlo tanka linija između izgleda strejt žene i femme lezBijke, na forumima  i blogovima se postavlja često pitanje kako modnim odlukama, kao i dodacima pokazati ostatku lezBijskog svijeta svoju pripadnost lezBijskoj manjini, te su se autorice na web stranicama namijenjenim femme lezBijkama posvetile nabrajanju modnih naputaka kojima savjetuju lezBijke isfrustrirane femme nevidljivošću. Često se polazi od prve stereotipne pretpostavke – kako sve lezbijke imaju kratku kosu. Postoji naravno mnogo lezBijki koje se ne identificiraju kao femme, a koje imaju i više nego dugu kosu koja je njegovana i uvijek u skladu s trendovima, a samom popularizacijom lezbijske frizure, kao i pojavom slavnog Rihanninog undercuta, ni pravilo kratko kose više se ne može primijeniti isključivo na lezBijke (Klik: Popularizacija lezbijske frizure). Stoga je uopće prepoznavanje po dužini kose, uz to što je i generalizirajuće, također prilično neučinkovito, a kao primjer tome je glumica Portia de Rossi (DeGeneres) koja je nakon dugo godina odlučila skratiti svoju dugu kosu i to je ne čini manje femme, nego čak i pridodaje određenu senzualnost njezinoj samouvjerenosti u femme identitet.

Osim kose, ono što je također teren generaliziranja, jest šminka. Naime, sterotipno se lezBijke doživljavaju kao žene koje ne vole šminku ili, ako baš moraju, koriste minimalnu količinu šminke. Femme lezBijke prema stereotipnom razmišljanju se šminkaju pozorno i svakodnevno, no to opet nije pravilo. Biti femme ne znači samo koristiti šminku, femme je način života, način odnošenja prema sebi i svojem izgledu. Jedan od omiljenih femme dodataka je navodno sjajilo za usne – nenapadno, ali opet služi svrsi isticanja usana ako se ne želi koristiti veća količina šminke. No, neke femme lezBijke izlaze i bez imalo šminke, a pritom nisu nimalo manje femme. Simpatični su pritom i savjeti kako  samim načinom šminkanja izraziti svoje lezBijstvo, ili pak uskladiti šminku sa životnim stilom – jedan od prijedloga je korištenje žarkih boja, kao i korištenje šminke koja se neće razmazati prvom mogućom prilikom – navode femme savjetnice ‘u gej klubu od znoja, ili za vrijeme prekida od suza’.

Što se nakita tiče, kao femme-lezBijska praksa se navodi nošenje srebra kao i originalnog ručno rađenog nakita. Ne znamo koliko to ima veze s femme identitetom, no savjet nam se dopao. Jedan od iznenađujućih prijedloga je  bilo nošenje narukvice za raspoznavanje. Naime, narukvica ružičašte, ljubičaste i plave boje navodno zna služiti kao znak za raspoznavanje femme lezBijki. Osobno nikad nisam susrela nikoga tko je vlasnik takve narukvice, no bitno je znati kako je femme nevidljivost problem ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu te da se svejedno, čak i uz uvođenje pravila o raspoznavanju još uvijek susreću s velikom dozom nerazumijevanja od strane ostalih lezBijki koje se ne definiraju kao femme.

Mnogi se drže one poslovice: Odjeća čini čovjeka. U ovom slučaju mogli bismo ju preformulirati u oblik „Odjeća (ne)čini femme lezBijku“. Ono što možda stoji jest činjenica kako femme lezBijke poprilično paze na svoj izgled, kao i na to što imaju na sebi. Uglavnom imaju razrađen osobni stil, više njeguju modni izričaj koji se poistovjećuje s uvriježenom percepcijom „ženske“ odjeće poput potpetica, balerinki na nogama, haljine ili suknje, košulje itd. Naravno, ni ništa od navedenog nije čvrsto pravilo – još jednom moram napomenuti kako biti femme ne znači nositi takvu odjeću, ili imati dugu kosu. To ne znači submisivnost u vezi ili u krevetu. Biti femme znači biti ono što jeste, ako se percipirate kao femme lezBijka. Bez obzira na sve osude na koje se može naići.

*napomena: izraz lezBijka koristimo u značenju lezbijke i biseksualne žene