autor:

Kosmogina

 

PITCHKANTERIJE BY KOSMOGINA: erotska proza iz pera Biljane Kosmogine. Štivo koje nije za moralne vertikale, svakako će u svih ostalih izmamiti smijuljenje, ali i “Aha!”-moment. Priče balkanske queer kraljice možete na stranicama Queer-hra iščekujte u mjesečnom ritmu.

Nedavno sam je upoznala na Seminaru o unapređenju konkurentnosti malih i srednjih poduzeća. Slučajno je sjela na slobodnu stolicu do mene i moja dosada je trenutno iščezla. Spontano smo stupile u razgovor.

Milju krase izražajne žuto-zelene oči uokvirene tamnim trepavicama, sladak madež između obrva i osmijeh radoznale djevojčice. Uglađena je, razgovorljiva i nadasve zgodna. Njezina jaka ramena, male grudi i figura klizačice na ledu, učinili su me vrlo zainteresiranom. Živjela je dugo u Norveškoj. Imala je tamo odgovoran, odlično plaćen posao, zaradila je brdo novca za desetak godina i vratila se prije tri godine u rodni grad. Kupila je udoban stan blizu centra i uspješno pokrenula novi biznis, uz dobre kontakte iz inozemstva. Još uvijek mlada, u punoj snazi, samouvjerena i iskusna, bila je vrlo seksi. Vidjelo se da drži do kulture tijela, a ujedno je djelovala i opušteno. Naložila sam se iz prve i poželjela da produbimo poznanstvo, pa sam na rastanku, iako nisam u najboljoj formi, prihvatila njezin poziv da joj se sljedećeg dana pridružim na satu power-yoge koju redovito prakticira.

Našle smo se ispred sportskog centra i pošle u svlačionicu. Bilo je uzbudljivo gledati kako svlači zimsku odjeću sa sebe, ostaje u boksericama skoro gola, a zatim oblači dokoljenke i laganu trenirku za vježbanje. Od tog prizora mi je zazvonilo u ušima. Instruktor se ko za inat okomio na mene jer sam nova. Iz petnih žila sam se trudila, iako sam van kondicije, zahrđala i nerazgibana. To je bilo očito, no nisam posustala, stenjala sam i jaukala u sebi. Uradila sam sve «asane» osluškujući svoje kosti kako krckaju i škripe. Sjedila sam s naporom u «lotosu» razvlačeći prepone u bolovima, pokušavajući uravnotežiti «pranu». Zavezivala sam kičmu u čvor, u najvećim mukama, zureći bespomoćno u Miljinu guzu i besprijekorno, rastezljivo tijelo koje se uvijalo kao da je od gume, na prostirci ispred mene. Poslije smo popile čaj u kafiću sportskog centra. Glumila sam oduševljenje treningom, a osjećala se skršeno kao da me je tenk pregazio, jedva se suzdržavajući da ne naručim whisky da bih došla k sebi. Kada sam joj predložila da se nađemo sutra navečer i odemo u kino, rekla je da u tom terminu ide u teretanu dva puta tjedno. Zagrcnula sam se čajem i nepromišljeno izletjela s prijedlogom: «Wow! Pa to je divno,  mogu li i ja?! »

U teretani je zrak zaudarao na znojčinu, pripala mi je muka, ali sam se ubrzo na taj smrad privikla. Napumpani, narcisoidni frajeri su prilježno sprovodili samotorturu na spravama ili dižući utege, ne skidajući pogled s odraza svojih nabreklih žila i dlakavih poprsja u ogledalima. Bilo je tu i nekoliko cura, zadihanih, i oznojenih, odlučnih da skinu višak kilograma, ali je zato instruktorka ultimativni hit s napucanim tijelom Martine Navratilove i preslikanom glavom Bettie Page. Prvih pola sata smo forsirano radile neku vrstu aerobika po klizavom parketu, uz iritantne disko ritmove. Zabušavala sam koliko sam mogla, zauzevši poziciju iza Miljinih leđa, uskrativši joj mogućnost da me ima na oku kao ja nju, ali su nam se pogledi često križali u izdajničkim ogledalima. Kada smo iz ležećeg položaja ustale i morale skakutati na jednoj pa na drugoj nozi, umalo se nisam onesvijestila. Otišla sam u kupaonicu odahnuti i umiti lice. Vratila sam se pred kraj zagrijavanja. Od bolova me je otkidala svaka koščica u tijelu, svaki mišić i svaki živac, ali sam ipak iza toga na pokretnoj traci izdržala punih osam minuta. Pulsiralo mi je u sljepoočnicama kao pred moždani udar. Boreći se za zrak, gledala sam kako Milja na svojoj traci do mene trčka kao gazela, s osmjehom na licu i sluškama u ušima. Ne bi me čudilo da je slušala Vivaldijev končerto “Le quattro stagioni”. Ona nije ni slutila da je objekt moje pohote, a već me je prilično iskompleksirala. Takvu fizičku superiornost kod nijedne žene u životu nisam vidjela, a nekoliko je godina starija i pritom zakleta vegeterijanka. Nije mi smetalo, mogla je reći i da je prezbeterijanka, jupiterijanka, sve bih joj tolerirala. Bila sam uvjerena da je sigurno, stoprocentno, garantirano lezbijka. Instikt me nikad ne vara.

Sjedile smo jedna drugoj na koljenima dok smo vježbale trbušnjake, a poslije mi je strpljivo pokazivala vježbe za jačanje leđa, ramena, grudi, bokova … Krepala sam, ali vrijedilo je. Njezini gipki, vreli dlanovi na mojoj guzici dovodili su me do ludila, ali sam ubrzo, potpuno iscrpljena, na rubu izdržljivosti, zatražila time-out i ostavila je u teretani, vadeći se da moram telefonirati, što je bila čista laž. Poslije gyma, Milja je djelovala svježe a ja kao samljevena. Shvatila sam da me ovo druženje može brzo dokrajčiti, pa sam, želeći da predupredim nastavak agonije, predložila zajedničku večeru u restoranu po njenom izboru. Oduševljeno je prihvatila. Povjerovala sam u to da sam je smuvala i kako ćemo sutra poslije večere završiti ili kod mene, ili kod nje – i pored toga što sam bila poluparalisana, onesposobljena žestokom upalom mišića, od silnog nastojanja da se integriram u njenu rutinu, da bih bila prihvaćena. Svjesna toga da sam izabrala teži put na kojem moja psiho-fizička inferiornost dolazi do izražaja, stisla sam zube junački i stenjala, utješena mišlju da je pred nama napokon jedna ugodna večer puna flertovanja i bliskosti, bez ikakvog znojenja, istezanja i naprezanja, osim možda u krevetu.

x x x x x x

Milja je odabrala skup restoran u centru grada i bogat vegeterijanski menu. Bila sam u prvi mah uzdrmana što tu nije bilo dozvoljeno pušiti, ali sam se nekako pribrala, pomislivši kako bi takva žena na mene mogla vrlo, vrlo pozitivno utjecati. Pojavila se u elegantnom dvodijelnom kostimu – sakou i hlačama, bez trunke šminke na licu. Ja sam i pored casual-looka u trapericama, po običaju preterela s makeupom. Bila je sušta suprotnost meni, ali me je valjda zbog toga tako magnetično privlačila. Jedva sam je uvjerila da popije čašu vina, inzistirala sam. Pristala je snebivajući se. Nazdravile smo gledajući se u oči. Treperavi plamen svijeće na stolu, poigravao je u njezinim očima i u meni izazivao plimu strasti. Jele smo krem juhu od nekoliko vrsta gljiva. Bilo me je već pomalo stid što je kopiram u svemu, pa sam za glavno jelo naručila Tartar od brancina na Iceberg salati, a ona Crni rižoto s morskim plodovima. Srećom je njeno vegeterijanstvo uključivalo ribu. Ja sam neumoljiva mesožderka od kad znam za sebe. Znala sam da se tu neću najesti i napiti, ali bilo mi je važnije da je odobrovoljim i dođem do cilja, uz sva odricanja i žrtve. Nježnost mi je bila prijeko potrebna nakon emotivnog brodoloma koji sam imala prošlog mjeseca.

Tijekom predjela mi je pričala o svojoj mački Lujzi i njezinoj aktualnoj trudnoći, predstojećem carskom rezu, sterilizaciji, veterinarskim uslugama i akciji udomljavanja pet mačića koji su prebrojani na ultrazvuku … što mi je još više ukazivalo na to da je lezba. Lažno sam saosjećala s njom mada mačke ne podnosim. Bila sam u grozničavom premišljanju kako da je namamim kod sebe, kada je neočekivano spomenula svog dečka. To me je šokiralo. Otpila sam dobar gutljaj vina i hrabro nastavila u tom pravcu.

- Jeste li ti i tvoj dečko u sretnoj vezi? – Pitala sam je razmazujući tartar po tostu, vješto krijući poraz koji sam osjetila.

- Ooo daa… tri godine smo zajedno. Imamo u planu da se vjenčamo krajem godine. – Rekla je Milja gledajući me prodorno svojim iskričavim očima. – On je profesor pulmologije na Medicinskom sveučilištu. Cijele ove nedjelje je u Beču na Kongresu europskog respiratornog udruženja. Vrlo je cijenjen u svojoj struci. Volim ga iskreno, možda i pretjerano, ali tu postoji jedan problem…

- Koji draga? Meni sve možeš reći. – Ispijala sam već drugu čašu vina, a tatar od brancina više nisam mogla ni liznuti. Apetit mi je nestao u trenu, ali je jelo ionako bilo odvratno. Ne samo što su me boljeli mišići uslijed jezivih dvodnevnih fizičkih napora, već mi je i srce bilo slomljeno.

- On je oženjen! – Rekla je tiho, gledajući skrušeno u rižoto ispred sebe. – Obećao mi je da će se razvesti. To slušam već dvije godine, ali nikako to da uradi. Moja pozicija je užasna! – Prigušila je krik ugrizavši usnu. Krupna suza joj se niz obraz skotrljala u rižoto.

- O Bože, zašto mi to radiš? – Pomislila sam razočarana do koske, i počela je tješiti. Morala sam slušati sve o njenoj ljubavnoj patnji preostali dio večeri, ali ničim nisam odala koliko sam i sama deprimirana. U međuvremenu sam popila još jednu buteljku od 7 dl vina. Više nisam imala razloga da se kočim, kad već nisam mogla pušiti… Najradije bih zaplakala zajedno s njom, ali iz sasvim drugog razloga. Ništa nije moglo poništiti gorki okus mog fijaska. Kako sam mogla biti tako zaluđena i pogriješiti u procjeni?

Milja je inzistirala da plati cijeli račun, ali to mi nije popravilo raspoloženje. Kad mi je predložila da sutra ponovo odemo na yogu, rekla sam joj da bih vrlo rado, ali da moram u posjetu bolesnoj tetki i da ću joj se svakako javiti narednih dana.