FESTIVAL | QUEER-O-KLUB | RJEČNIK | VODIČ

Na sebe se uvijek spotaknemo

objavljeno:

23. 01. 2013.
Na sebe se uvijek spotaknemo

Hiperinflacija emocija: Prodaja ega

Na sebe se uvijek spotaknemo

Neki dan smo govorili baš o tome, o tome kako je zaljubljenost prva i zadnja privilegija magičnog i kako u sljedećim odnosima ne želimo biti toliko radikalni i isključivi i ustanovili smo da to:  a.) ne moramo biti, b.) ne želimo biti, c.) nećemo biti.

Pozitivne odluke su donešene i izglasane, sada samo da se pojavi adekvatan sadržaj da se izglasano primjeni.

Međutim, nema ga.

Nema aranžiranja toga a ni odlučivanja oko toga. Povremeno se dogode afekcije, povremeno nas pogode munje. Povremeno pristanemo biti s onima u koje nismo zaljubljeni –jer je šteta na kraju manja, povremeno -pristanemo ne gledati na to kao problem.

Nekada nam oni skuhaju, kupe jaknu, kupe kartu, nekada imaju zanimljivo društvo. Ekstenzije mogu biti raznovrsne. Ekstenzije tih odabranika koji sami po sebi ne nude ili nisu nešto posebno. Nekada, ona i ja, sjedimo u dnevnom boravku a iz pozadine, gotovo-dječje sobe se čuje Ain’t no sunshine i to je nešto što nam se događalo već, i onda na to dodamo: razumiješ li da imam tu rupu, ona je kod želuca i ta rupa prepoznaje ovu pjesmu kao onu koja će se tek izgovarati, kao onu koja pripada sudbinskom poretku ljubavi. Tek kada čujemo takve pjesme — mi shvatimo da do tada nismo imali ništa. Ako nema jakih djela, ako nema jakih riječi, ako nema jakih odlazaka i jakih povrataka–nema ničega. U tome smo zadojeni, zagnojeni, srasli, umrli, ali još–kao živi. To tvrdimo, nakon druge šalice čaja, ne čak vina. Ne čak vina! Čudimo se i tome. Iščuđavamo se.

Budale.

Pričamo, ona i ja, da se osjećamo krivima što to nešto nije profunkcioniralo, što to nešto što je obećavalo da će profunkcionirati- nije, i kao–zapravo žalimo zbog toga što nismo u stanju ostati u ostacima, u smeću, u bin-u, u garbage-u, ako želite. Kažemo da će se to dogoditi iznenada, onda kada ostarimo, kažemo da će se starost dogoditi i da nas ništa tada neće smetati jer ako će nas smetati–mora da ćemo biti ludi. Kažemo da će nam smrad tih ostataka prijati, da je samo pitanje vremena. Da to–nikako nije pitanje osobe ili nas. Nikako.

I onda dalje nastavljamo baljezgariti u pop-psihološkom ključu. I onda spominjemo majke, srednje škole, babe, snove, stare papire, i neke knjige. Čaj popijemo do kraja i zaspemo.


1 komentar »

  • Delysid kaze:

    spikica :)

Komentirajte!

Unesite komentar ili trackback s drugih stranica. Komentare mozete pratiti i putem RSS kanala.

CAPTCHA Image
Refresh Image
*

Spam protection by WP Captcha-Free

NEWSLETTER

Vaša email adresa:

OMG!
Opasno Mudre Gej-novosti




Srđan Sandić
Hiperinflacija emocija


Kosmogina
Pitchkanterije


Igor Grabovac
Ružičasti stetoskop




Marino Čajdo
Cocktail


Dominik Colins
Qoohanje za romantike