autor:

Kako medijski i javni prostor sve više zadiru u područje kazališta i to ne samo onog Gavellinog već šekspirijanskog teatra u teatru, događaju se i neke pozitivne promjene. U glavni postav likova u sagi o zdravstvenom odgoju osim vlade, crkve, nevladinih organizacija, popova i vigilanata, defektnih medvjedica i 8 škola i 50-ak histeričnih roditelja, uključili su se i neki ravnatelji od kojih je jedna i Ljilja Vokić a a da se među likovima dijalog nastavlja svjedoči i nedavna Ljiljina namjera opravdavanja roditeljskih ispričnica za nepohađanje zdravstvenog odgoja (unatoč vrlo jasnim direktivama Agencije za odgoj i obrazovanje Ministarstva obrazovanja da se izostanak s nastave zdravstvenog odgoja tretira kao izostanak s ikojeg drugog predmeta).

Ljilja Vokić, koja je zasigurno samo jedna od sličnih, izražavajući podršku roditeljskim gerila akcijama a sve u svrhu očuvanja prava na odabir odgoja, te istovremeno i uskraćivanja prava djece na znanje o osnovnim pojmovima o zdravlju i seksualnosti, time javno izražava i vlastite homofobne stavove . Činjenica je da se cijeli zaplet oko zdravstvenog odgoja gradi na temelju toga da će djeca u nekom trenutku učiti o postojanju raznih seksualnih orijentacija i praksi kao i o postojanju raznih rodnih identiteta koji nisu uvijek u skladu sa spolom a da se uz njih ne stavi pridjev nenormalno, odvratno, perverzno, bolesno ili neprirodno. Takav je kurikulum očito neprihvatljiv da si i sami prosvjetari dopuštaju javno kontriranje naputcima Agencije. Savjetnica za odnose s javnošću Agencije komentirala njenu izjavu na sljedeći način:

„Izjave Ljilje Vokić u pravilu je teško ozbiljno komentirati, a što se tiče spomenute izjave mislim da ona na taj način relativizira važnost zdravstvenog odgoja, i neprihvaćanje istog s njene strane. „

Za naslutiti je da Agencija prepoznaje takvo postupanje kao izraz neprihvaćanja školskog programa i da se načelno ne slaže s Ljiljinom teorijom o tomu da ‘ispričnica pali’, no blago odmahivanje rukom na problem kojeg nije teško predvidjeti u dosljednoj provedbi kurikuluma svim učenicima, budući se ne radi o izbornom predmetu već o obaveznoj nastavi, kao i ne osvrtanje na eventualne mjere kojima bi se regulirala provedba istog u kranju je ruku zabrinjavajuće.

Budući je tek osam škola sakupilo tek 50 ak potpisa roditelja zabrinutih oko zdravstvenog odgoja nije za očekivati masovni egzodus učenika s nastave istog, no ovakve izjave prosvjetnih radnika svakako predstavljaju problem provedbe kurikuluma isključivo na osnovu osobnih stavova i to na svim razinama od ravnatelja škola do samih profesora.

Kako će teći zaplet s novim elementom individualnog otpora vrlo kontroverznom zdravstvenom odgoju iz redova samih prosvjetnih radnika tek nam je vidjeti. Možda bi bilo dobro pripremiti kokice ili koštice ako već niste pobornici onog aktivnijeg modula koji bi podrazumijevao, primjerice, izlazak na prosvjed pa makar i po snijegu.