Lezbijke su prošle dugu borbu kako bi bile prepoznate kao vrijedan dio LGBT zajednice, na sličan način kako su se žene polako, ali sigurno izborile za svoja prava. Zašto je tome tako, možemo samo pretpostavljati, ali jedno je sigurno; prošla 2012. godina, a nadolazeća 2013. godina označila je početak perioda veće vidljivosti lezbijki, ali i žena u kulturi, aktivizmu pa i politici te su time lezbijke diljem svijeta dobila uzore na koje se mogu ugledati. Predstaviti ćemo tri jake žene koje su iz svakog od ovih područja, lezbijske uzore kojisu u posljednje vrijeme bila značajno medijski eksponirane, što je upravo onaj način na koji uzori djeluju na mlađe generacije.

Prije nekoliko dana napustila nas je Jeanne Manford u svojoj 92. godini života. Manford, majka troje djece, odlučila je dići svoj glas nakon što je njezin sin bio pretučen radi toga što je gej. Davne 1972. Godine, osnovala je organizaciju Parents, Families and Friends of Lesbians and Gays (PFLAG) koja sad, nakon preko četrdeset godina djelovanja ima više od 200.000 članova i 350 suradničkih organizacija diljem SAD-a. Njezina borba za njezinog gej sina koji je bio žrtva homofobnog nasilja, a na čiji slučaj policija nije reagirala, započela je iz čiste majčinske potrebe da zaštiti svog sina i pretpostavke kako vjerojatno nije jedina majka koja želi samo najbolje za svoju djecu, a pogotovo ako su gej ili lezbijke.

Pridružila se svojem sinu na prosvjedu koji je u biti bio preteča današnjih Prideova s natpisom koji je pozivao sve roditelje LGBT djece da se udruže i bore za njihova prava. Sudionici prosvjeda pristupali su joj s oduševljenjem i molili je da porazgovara s njihovim roditeljima. Njezin uzor pratili su mnogi roditelji koji su bili dirnuti scenama roditelja koji se zajedno sa svojom LGBT djecom bore za njihova prava. Organizacija koju je osnovala održala je prvi sastanak 1973. godine, u doba dok se još smatrala kako je sklonost prema istom spolu bolesna, no Manford je i svojom borbom uspjela ljudima dokazati suprotno. Primajući u okrilje autane LGBT osobe koje su bile odbačene od svojih obitelji, bila je jedna od pionirki borbi za LGBT prava.

^[1]Još jedna osoba koja je označila prekretnicu jest i Tammy Baldwin koja je postala prva autana lezbijka u američkom Senatu. Bitnost njezinog izbora prepoznao je i najpoznatiji LGBT medij na svijetu Advocate koji ju je prozvao osobom godine. Baldwin je svojim izborom u Senat utjecala na mnoge LGBT osobe koje su joj se obratile s riječima: „Ovo me promijenilo na neki način.“ Već u samom pobjedničkom govoru nije se libila istaknuti koliko je počašćena činjenicom da ne samo da je prva lezbijka koja će predstavljati svoju državu u Senatu, nego i činjenicom kako je prva žena kojoj su stanovnici Wisconsina dali svoje povjerenje u zastupanju.

Iako je od samog početka svoje kampanje glasačima dala do znanja da je lezbijka, to pitanje u niti jednom pogledu nije obilježilo njezinu izbornu utrku bez obzira na „niske“ pokušaje njezinih protu-kandidata koji su pokušali njezinu seksualnu orijentaciju staviti u prvi plan. Glasači su se ovaj put fokusirali na ono što je Baldwin imala za reći, a imala je za reći mnogo. Njezin odabir u Senat označava jednu novu eru u američkom Senatu. Jasno je naglasila kako će zalagati za LGBT prava kao i izglasavanje ukidanja zloglasne DOMA-e. Najavila je i borbu za zakon koji bi zabranio diskriminaciju pri zapošljavanju na osnovi seksualne orijentacije i rodnog identiteta, no svjesna je kako je pred njom trnovit put na kojemu treba pretežno educirati svoje kolege u Senatu, a potom i američki narod jer zna kako LGBT osobe gledaju na nju kao svojevrsnog glasnogovornika i borca za njihova prava u najvišem političkom tijelu SAD-a. Njezin odabir u Senat vrhunac je njezine 25-godišnje političke karijere te Baldwin smatra kako je svojim konstantim političkim radom uspjela smanjiti pritisak koji dolazi s visokim političkim profilom te je skromno zaključila: „Ja sam samo čovjek. Žena iz Madisona.“

Još jedna žena, a k tome i lezbijka označila je početak 2013. godine. Američka glumica Jodie Foster dobitnica je Zlatnog globusa za životno djelo. U svojem govoru pri primanju nagrade, konačno je stala na kraj spekulacijama oko njezine seksualne orijentacije te je ponosno izjavila: „Outala sam se prije tisuću godina, još u Kameno doba. Tada sam rekla da sam lezbijka svojoj obitelji, prijateljima, kolegama, a sada svima koji me znaju.“

Nagađanja o tome da li je Foster lezbijka započela su davne 2007. godine kada se usputno autala u govoru pri dobivanju Sherry Lansing Leadership Award te je zahvalila svojoj Cindy koja je bila uz nju „i dok joj je bilo dobro i dok joj je bilo teško.“ Njezino usputno autanje naljutilo je mnoge LGBT aktiviste koji su očekivali kako će Foster svoju seksualnost staviti u prvi plan radi povećanja vidljivosti LGBT osoba. No, Foster je previše cijenila svoju privatnost što je i napomenula u govoru na Zlatnim globusima: „Kada biste se morali boriti za normalan i iskren život, unatoč svim izgledima, tada biste možda i vi, baš kao i ja, cijenili privatnost ispred svega.”

Vremena su se promijenila, te su i osobe iz javnog života prepoznale kako je bitno reći da su gej, lezbijke, biseksualne osobe ili trans osobe. Ove tri žene, njihov rad i život pokazatelj su kako postoje lezbijski uzori i kako je moguće izaći izvan okvira svoje seksualnosti i boriti se za svoja, ali i za tuđa prava.